Botanički vrt PMF-a: Muzej na otvorenom čuva biljke koje izumiru na prirodnim staništima
Godišnje Vrt posjeti i do 100 tisuća posjetitelja, kojima svakako pripadaju građani, ali i studenti, učenici, strani stručnjaci, kolege botaničari. Zbog pandemije koronavirusa sve je to nekako stalo, ali se svi skupa nadamo kako ćemo uskoro početi živjeti normalno, kao prije. Te će Vrt osim biljnim, vrvjeti i ljudskim jedinkama
Jedna od omiljenih šetnica i destinacija Zagrepčana i njihovih gostiju jest prekrasan Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagreba. Nakon zimskog mirovanja biljaka, Vrt je nedavno ponovo otvorio svoja vrata, i posjetitelji će moći uživati u ovoj pravo oazi biljaka i životinja u samome centru jedine hrvatske metropole.
Ipak, javnost se nedavno uznemirila najavom da Vrt uvodi ulaznice. Uznemirila nepotrebno, jer je voditelj Vrta dr. sc. Vanja Stamenković kazao da su one zaista simbolične – redovita ulaznica stoji 10 kn, a ulaznica za učenike, studente i umirovljenike samo 5 kn.
– Niz nemilih događaja protekle godine postavili su pred upravu Botaničkog vrta, Biološkog odsjeka i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta mnogobrojne probleme i izazove. Zbog pandemije zaustavljen je očekivani dotok novca kojim bi restaurirali naše stare građevine; smanjio se broj domaćih i stranih posjeta, usporili su se planovi i započeti radovi revitalizacije Vrta…. Potresi su dodatno oslabili našu staru, lijepu (i oronulu) arhitekturu, ostavljajući ipak nadu da će se Vrt sljedećih godina, kao i čitavo povijesno središte grada, sustavno obnavljati, a Zagreb razviti u još ljepšu metropolu, kako je to bilo i nakon Velikog potresa 1880. godine, objašnjava Stamenković.
KONSTANTNA ULAGANJA
Unatoč krizi, dodaje, u prošle se dvije godine ipak obnavljalo i gradilo: uz novčanu pomoć Grada Zagreba u novo ruho obukli su javni zahod, kojega je projektirao čuveni arhitekt Milan Lenuci, a dovršena je i otvorena Sjenata šetnica prof. A. Heinza – nova južna ograda u obliku ‘laubenganga’, koja je uz to i trajni prolaz između Miramarske ceste i Crnatkove ulice.
Dnevno izumiru vrste koje još nisu ni otkrivene. Neki znanstvenici govore da smo već prošli „granicu povratka“ da bismo mogli spasiti Planet. Crne su to prognoze, ali vrlo realne. Izumiru i predstavnici naše flore,. Za 100 godina u prirodi više nećete moći vidjeti ni hrast ni bukvu, te stare relikte vlažnijih i hladnijih europski vremena
Dr. sc. Vanja Stamenović, voditelj Botaničkog vrta PMF-a
Ulaganja su Vrt ostavila u dugovima, koja prvo moraju biti namirena, kako bi pokrenuli druge, nužne obnove. Prije svega to se odnosi na nastavak obnove starog izložbenog staklenika te izvornu ogradu Vrta, ali i kuću uprave, gospodarske zgrade i uzgojne staklenike. Infrastrukturu također treba popraviti, nadograditi i modernizirati: od elektroinstalacija, sustava grijanja u staklenicima do prijeko potrebnog ulaganja u vodocrpilište i sustave navodnjavanja.
– Sve to zahtijeva velika financijska sredstva, a sadašnji izvori nisu nam dovoljni. Za veće projekte i dalje ćemo se oslanjati na pomoć Grada te na europske fondove, a redovito održavanje Vrta trebalo bi, kao i do sada, biti osigurano iz gradskog proračuna. No, manja investicijska održavanja i popravci, kao i nabava strojeva i alata, terensko sakupljanje biljaka za kamenjare s hrvatskom florom, itd., ovise o našim vlastitim prihodima. Zato smo uveli simboličnu naplatu ulaza u Vrt. I nije bilo niti jednog incidenta, posjećenost je dobra, posjetitelji plaćaju ulaznice…
Postoji mogućnost ishođenja sezonske ulaznice od 150 do 300 kn za sve nas koji redovito dolazimo u posjet. I treba priznati da je ta najavljena cijena ulaznica daleko manja od cijene u botaničkim vrtovima susjednih zemalja. U vrtu se nadaju da će s prikupljenom „zaradom“ koncem godine moći popraviti krovište i terasu gospodarske zgrade, koja prokišnjava, ili pak zamijeniti dotrajale elektroinstalacije u staklenicima.
U Vrtu se uzgaja oko 5000 različitih biljnih vrsta, ali ima i jako puno životinja. Ježevi, vjeverice, jako puno gmazova… tri vrste kornjača (na žalost jedna nepoželjna, invazivna), 4 vrste šišmiša, preko 60 vrsta ptica, nekoliko vrsta riba, 20-ak vrsta leptira, 23 vrste mrava, 4 vrste pčela i nebrojeni drugi kukci
VRIJEDNO UČILIŠTE
Mnogi su Zagrepčani tijekom stoljeća stekli naviku usputno prolaziti Vrtom ili samo prošetati zelenim prostorom. Međutim, voditelj Vrta Stamenković ipak podsjeća da botanički vrtovi nisu tek „prolazilišta“, šetališta ili javni parkovi namijenjeni samo razonodi.
– Naš Vrt nije tek „zelena kulisa“, nego učilište i muzej na otvorenom u kojima svatko mora naći i „naslade i poduke“, kako je pisao utemeljitelj Vrta prof. Heinz prije 120 godina. Stoga unaprijed svim budućim posjetiteljima zahvaljujem na razumijevanju i potpori našim nastojanjima da obnovimo Vrt i njegove vrijedne zbirke, koji su veliko kulturno, prirodno i intelektualno blago našega grada i države, zaključuje voditelj Botaničkog vrta PMF-a.
Metasekvoja doputovala iz Kine, taman navrijeme
Uz ogradu Vrta prema Runjaninovoj i zgradi Ministarstva kulture raste zanimljivi primjerak metasekvoje, živog fosilu u koji spada i puno poznatiji ginko. To su bića, živi organizmi koja su bila jako evolucijski konzervativna odnosno nisu se puno mijenjala, a nalazimo njihove pretke, vrlo slične, u davnoj dobi.
– Naša metasekvoja je stablo iz Kine i osobito je vrijedan jer je jedan od najstarijih u Europi. Naime, stablo je otkriveno negdje usred Drugog svjetskog rata, i istraživači su uspjeli pokupiti sjemenke taman prije nego se Kina zatvorila za Zapad. Sjemenke su tada poslane diljem svijeta. Naš primjerak uzgojen je 1951. godine, odnosno jedan je od starijih u Europi, rekao nam je Vanja Stamenković.
Budući da ih na prirodnim staništima više gotovo uopće nema, nalazimo ih samo u parkovima, a najstariji primjerci stari su „tek“ oko 70 godina, nitko zapravo ne zna koliko će narasti.
Hrvatska bogata endemima
Brdu nalik velika kamenjara u središnjem dijelu Vrta zapravo je najveća biljno-geografska skupina iz 1927. godine koju je zamislio i realizirao profesor Ivo Horva. kao „hrvatsku kamenjaru“ na kojoj će se saditi samo hrvatske, rijetke endemične i ugrožene biljke hrvatske flore. Do danas su ovdje skupili mnoge naše endeme, poput Velebitske degenije, za koju smo svi čuli.
– Namjeravamo revitalizirati kamenjaru, koja bi onda bila vrlo važna za našu djelatnost u smislu ex-situ zaštite prirode, budući da jedino Botanički vrt PMF-a ima licencu od države da uzgaja pa čak i prodaje endeme poput degenije, govori Stamenković.
Hrvatska flora, koja ima preko 5000 vrsta, strahovito je bogata endemima, zbog naših istočnih Alpi odnosno Dinarida, koji su bili refugiji za vrijeme zadnje oledbe pa se stara flora zadržala. Presudna je za endeme i raznolikost reljefa, imamo planine, nizine, more, kotline, i po omjeru zemlje i bogatstva flore nas u Europi šišaju samo Slovenija i Albanija.
Egzotične mesožderke
Na sredini. partera nalazimo dva kaveza, terarija, od koji je jedan rezerviran za sukulente, a drugi za kukcojedne biljke odnosno biljke mesožderke. Biljke su to koje su se prilagodile na život u vrlo siromašnim uvjetima, na način da su im dijelovi lista ili cijeli listovi preobraženi u nekakve klopke, zamke kojima hvataju kukce. Koriste se raznim metodama. Neke imaju cijevi, druge vrčeve, a najpoznatija venerina muholovka izgleda kao da ima zube. Sve te biljke luče jake enzime kojima probavljaju svoj plijen. Uglavnom su to kukci, iako neke mogu probaviti i manje glodavce. Na taj način dolaze do svojih proteina i osiguravaju si zapravo hranu za život.
– Primjerke smo uzgojili, kao i većinu toga u Vrtu, iz sjemenki koje razmjenujemo s drugim botaničkim vrtovima diljem svijeta – što je tradicija stara 200 godina. Samo poneke biljke smo kupili od posebnih uzgajivača. Venerinu muholovku moramo iznova kupiti svake godine, jer nije otporna na zimu, a i sjemenke vrlo teško niknu.
Čak 99 posto biljaka u Botaničkom vrtu uzgojeno je iz sjemenki dobivenih u razmjeni i tako funkcioniraju svi botanički vrtovi. Bogatiji vrtovi iz europskih gradova organiziraju ekspedicije po cijelome svijetu, od Afrike od Južne Amerike, a mi smo ograničeni na Hrvatsku. Međutim, jedna Njemačka, Engleska, skandinavske zemlje uopće nemaju bogate flore, odnosno tek po par stotina vrsta, te rado dolaze u Hrvatsku koja obiluje biljkama i endemima.
Zločeste kornjače
Dva jezerca mnogima su najljepši dio vrta. Most u japanskom stilu napravili su sami djelatnici Vrta, od ariševine tako da ne trune, jer je drvo ariša jako otporno na vlagu. Jezerca su izvorni dio Vrta iz 1890. godine.
Zadnji par godina nasadi uz jezerca se polako rekonstruiraju i sade zanimljivim zbirkama, no imaju problem:
– Kornjače, koje mnogi posjetitelji vole hraniti i slikati, zapravo su „zločesti“ i nepoželjni stanovnici jezera, barem što se tiče crvenouhe kalifornijske kornjače. Nastanila se u jezeru ljudskim nehajem, jer su ljudi u vrt i jezero odbacivali svoje kućne ljubimce. Jedne godine ih je bilo čak 300. Prije toga smo imali samo europsku barsku kornjaču koja je biljojed, pitoma vrsta, no ostalo ih je samo nekoliko. U suradnji s Javnom ustanovom Maksimir radi se plan zbrinjavanja gdje bi se sve te invazivne kornjače skupile na jednom mjestu, otkriva nam voditelj Vrta.
Zeleni dinosaur u kavezu
Nedaleko jezerca u kavezu raste živi fosil. U kavezu je da ga se može zaštititi zimi, a i privlači na taj način poglede posjetitelja. Naime, od 13. svibnja 2014., u dendrološkoj zbirci Botaničkog vrta nalazi se jedna od najslavnijih biljaka današnjice – australski stribor (Wollemia nobilis).
Pravi je to živi fosil, otkriće kojega je prije četvrt stoljeća izazvalo buru javnosti! Stamenković navodi da je to bilo zapravo najveće botaničko otkriće našeg vremena, i ovo je stablo pravi mali zeleni dinosaur u kavezu.
Australski stribor je jedna od najstarijih i najrjeđih živućih vrsta, a pronađen je 1994. oko 200 km zapadno od Sydneya u nacionalnom parku Wollemi. Pronašao ga je David Noble, zaposlenik tog australskog nacionalnog parka.
Do tada je ovo drvo bilo poznato samo iz fosilnih zapisa (okamina), a kasnije je pronađeno nešto manje od 100 živih i zdravih primjeraka. Mnogi su znanstvenici ovaj događaj opisali kao jedan od najdramatičnijih povrataka u život u povijesti prirode.
Bakice kradu pelcere
Dogodio se prije nekog vremena incident uništavanja nasada kaktusa, pa zbog toga ove godine oni neće biti izneseni van, da ih posjetitelji mogu vidjeti. Sada ih se razmožava, njeguje, a vjerojatno će dogodine biti izloženi isto u nekom ukrasnom kavezu.
– Svake nam se godine događaju krađe; nešto manje otkako imamo kontrolirano samo jedan ulaz i izlaz, a uvođenjem ulaznica će to zaista biti svedeno na minimum. A što se krade najčešće? Kaktusi su „kolekcionarima“ uvijek interesantni, tu i tamo netko otrgne cvijet, a uglavnom bakice vole pelcati sebi naše biljke pa trgaju grančice ili čupaju mladice. Postavljamo video nadzor, čuvari obilaze, puno je tu truda, ali netko uvijek ima cool ideju da bi bilo dobro nešto ukrasti, kroz smijeh dodaje naš sugovornik.
Viktorijina kuća
Dubravku Sandev, stručnu savjetnicu u Vrtua, zatekli smo u stakleniku nazvanom Viktorijina kuća jer u njemu u vodi raste divovski tropski lopoč (Victoria cruziana) koja cvjeta ljeti u toj svojoj kupoli i jedna je od najvećih atrakcija Vrta.
Sada viktorije trenutno nema jer se ovdje ona ponaša kao jednogodišnja biljka, budući da u kupoli nema grijane vode, niti dodatne rasvjete, što joj treba. No, upravo je u tijeku priprema staklenika za dolazak novih mladica, pa nam je Sandev objasnila da slaže jednu zanimljivu instalaciju epifitnih biljaka, odnosno biljaka koje rastu na drugim biljkama, a ne u tlu. One ne rastu kao paraziti nego samostalno, a domaćina koriste samo za tjelesnu potporu.
– Ne znam kada i kako ćemo otvoriti kupolu, budući da je to mali prostor, a okupljanja nisu dozvoljena, niti preporučljiva zbog korone, međutim uvijek imamo otvorena vrata sa rešetkom, pa se može baciti pogled, rekla nam je Sandev.
U Vrtu radi 20 godina i voli kroz ovakve kretivne sadržaje privlačiti što više posjetitelja i radoznalih pogleda. Spomenutih sto tisuća posjetitelja godine dokazuje da i ona i njenih dvadesetak kolega rade sjajan posao. Želimo im još puno uspješnih cvjetnih sezona.
