Borba protiv ovisnosti ne mora biti borba s vjetrenjačama

Društveni angažman djelatnika Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu trajan je doprinos akademske zajednice društvu u kojem živimo, a njihove brojne radionice, predavanja i savjetovanja pomogli su mnogima da se suoče s mentalnim poteškoćama i crnim mislima. Naročito u periodu nakon zagrebačkog i petrinjsko potresa, te dvije mučne pandemijske godine kada smo počeli sumnjati u sve što smo dotad znali.

Slijedeći uzor svojih profesora, i studenti ERF-a sve se češće uključuju i pokreću društveno korisne projekte. Bez obzira radi li se o mentalnome zdravlju, prilagodbi na novu sredinu ili pak ovisnostima.

Naime, mladi ERF-ovci detektirali su ispravno kako ovisnosti danas predstavljaju gorući problem, osobito u populaciji mladih. Uzimajući u obzir da su mladi izloženi brojnim stresorima i iskušenjima, poglavito u studentskim godinama, edukacija i prijevremeno djelovanje od iznimne je važnosti za poboljšanje njihove dobrobiti i zdravlja. Tim više što o ovisnostima ne pričamo dovoljno, a psihosocijalne intervencije u području ovisnosti često ne rezoniraju s mladima, pa borba s ovisnostima postaje sinonim za borbu s vjetrenjačama.

SUZBIJANJE STIGMATIZACIJE

Kao odgovor na spomenutu problematiku, studenti ERF-a u lipnju 2022. odlučili su pokrenuti projekt „Relaps“:

– Cilj našeg projekta je preventivno – edukativno djelovanje te edukacija mladih o rizicima koje vežemo uz sredstva ovisnosti, obuhvaćajući tako i bihevioralne ovisnosti te ovisnosti o psihoaktivnim tvarima. U međuvremenu smo ostvarili brojne pothvate i uspjehe u edukaciji mladih o ovisnosti na malo alternativniji, shvatljiviji i “more relatable” način, objašnjava za Universitas Ivan Petrik, voditelj i osnivač studentskog projekta “Relaps”.

Svrha projekta je promocija pozitivnog razvoja mladih utjecajem na prevenciju konzumacije psihoaktivnih tvari i kreiranjem uvjeta u zajednici za pozitivan razvoj. A ciljeva ima nekoliko, i svi su ključni za ukupnu zdravstvenu sliku mladenačke populacije. Naravno, na prvome mjestu je  smanjenje fenomena ovisnosti u populaciji mladih, s naglaskom na studentsku populaciju.

Studenti ERF-a kroz projekt „Relaps“ žele educirati javnost, posebice mlade i studente o problematici ovisnosti putem informativno – edukativnih sadržaja i aktivnosti. Bavit će se i promocijom zdravog načina života i zdravih mehanizama suočavanja sa stresorima.

Važan segment ovog projekta je suzbijanje stigmatizacije ovisnika i senzibilizacija pogleda ka ovisnicima te umrežavanje i suradnja s institucijama i udruga s preklapajućim ciljevima i interesima. Dakako, u svemu tome važno je informirati mlade o već postojećim resursima podrške, kome se obratiti kada shvate da imaju problem s ovisnošću, a ne znaju kako ga sami riješiti.

Projekt ostvaruje ciljeve putem različitih aktivnosti, a neke koje je važno naglasiti je radionica “Od čega bježiš?” koju projektni tim provodi u populaciji mladih, a uz verziju za studente kreirana je sekundarna verzija koja se u suradnji s nevladinim udrugama provodi u sustavu socijalne skrbi.

Uz to, poseban naglasak studenti stavljaju na znanstveni angažman te sudjelovanje na znanstvenim kongresima i konferencijama. Krajem prošle godine obilježili su Međunarodni mjeseca borbe protiv ovisnosti (koji se svake godine obilježava od 15. studenoga do 15. prosinca).

POMOĆ UZ REFERENCE IZ POP KULTURE

Konkretno, tijekom prosinca su Simpozij o ovisnostima pod nazivom “U zoni tabua”, a na njemu je 9. prosinca sudjelovalo dvjestotinjak polaznika, o čemu smo pisali na Universitas portalu. U sklopu to događaja, polaznici su imali priliku čuti vodeće stručnjake iz različitih sektora kako pričaju o zanimljivim temama – od ispovijesti osobe koja je nekad bila u problematici ovisnosti, trgovine ilegalnih/novih droga pa sve do psa tragača droga i psihoza koje su inducirane konzumacijom psihoaktivnih tvari,

– Kroz ove aktivnosti, projekt „Relaps“s etablirao kao jedini studentski projekt na razini Republike Hrvatske koji se bavi isključivo problematikom ovisnosti, a promociju svojih aktivnosti te educiranje javnosti uvelike ostvaruju putem društvenih mreža gdje na tjednoj razini kreiraju znanstveno utemeljene objave koje su koncipirane na atraktivan način te s referencama iz pop kulture, a obrađuju teme o kojima ne pričamo često, zaključuje Petrik.

---

TKO ČINI TIM „RELAPS“ PROJEKTA?

Budući liječnici, pravnici i socijalni pedagozi na istome tragu

 

DENISE JURMAN:

– Studentica sam druge godine preddiplomskog studija socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Oduvijek sam nosila u sebi želju da na neki način unaprijedim kvalitetu života onima kojima je to najpotrebnije. Kada sam birala fakultet, osjetila sam da bi ovo područje moglo biti ono pravo za mene. S vremenom, kako sam se upuštala u svoje studije, shvatila sam da socijalna pedagogija predstavlja savršenu sintezu svega što mene čini sretnom i ispunjenom. Svaki dan sve više otkrivam ljubav prema ovom zanimanju, pronalazeći u njemu inspiraciju i svrhu. Nedavno sam postala i aktivna članica tima studentskog projekta Relaps, a u prijavi na projekt najviše me potaknula želja za stjecanjem novih znanja i upoznavanjem novih ljudi. Što se tiče same problematike kojom se projekt bavi, a to su ovisnosti, smatram da im se ne posvećuje dovoljno pažnje. Ovisnosti su ozbiljan problem i bolest svijeta u kojem živimo, a čini se da ih kao društvo ne shvaćamo dovoljno ozbiljno. Često podcjenjujemo rizike i posljedice koje takvi problemi donose sa sobom, a preventivno djelovanje često nije dovoljno naglašeno.

Svojim interesima naginjem problematici povezanoj s bihevioralnim ovisnostima. Mislim da ponekad ljudi zanemaruju činjenicu da ovisnosti mogu izroditi iz rizičnog ponašanja. Iako bihevioralne ovisnosti kao što su kockanje, video igre, kupovina, vježbanje, nisu povezane s konzumacijom tvari kao što su droge ili alkohol, one mogu imati negativan utjecaj na život pojedinca i njegovo funkcioniranje. Važno je podići svijest o različitim vrstama ovisnosti i potaknuti razumijevanje šire javnosti.

Drago mi je što sam dio tima kojeg sačinjavaju predivni mladi ljudi puni znanja, ambicije, ideja, što me dodatno inspirira. Radujem se svim budućim pothvatima te se nadam da će svatko od nas svojim jedinstvenim doprinosom biti ključan igrač u postizanju značajne promjene.

 

LEA ROMEK:

– Studentica sam druge godine studija socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Oduvijek me je zanimalo područje psihologije, no i drugih aspekata ljudskog života, stoga je socijalni rad bio idealan izbor. Kao buduća socijalna radnica kroz fakultet sam se upoznala s problemom ovisnosti koji mi je doista privukao pozornost kao područje problematike u ljudskim životima. Zanimljivo mi je što ovisnosti pogađaju cijelu populaciju, te kao takvo su izuzetno veliki problem društva a ne samo pojedinca; te kao takvo me izuzetno zaintrigiralo. Stoga kada sam naišla na ovaj projekt studenata ERF-a morala sam poslati prijavu za uključenje jer smatram da mi ovaj projekt pruža puno novih prilika za stjecanje znanja i vještina koje će mi biti korisne u daljnjem radu, a i smatram da moja znanja i pogled na problematiku ovisnosti iz aspekta socijalnog rada može pridonijeti radu udruge.

 

KARLA ČUKELJ:

– Studentica sam druge godine preddiplomskog studija socijalne pedagogije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Studij socijalne pedagogije odabrala sam zbog velikog interesa za probleme u ponašanju i probleme mentalnog zdravlja. To su isto tako problemi o kojima je svijet tek počeo razgovarati, problemi koji postaju sve veći i ozbiljniji, a ja imam jednako veliku motivaciju o tome učiti i tako pomoći potrebitima. Kroz studij sam se počela zanimati za problematiku ovisnosti te sam spoznala koliko veliku ulogu naša struka u tome ima. Ovisnostima me dodatno privuklo to što sam se kroz rad i volontiranje susrela s ljudima koji se bore s ovisnostima te vidjela koliko je ta borba teška. Studentski projekt Relaps pratim od dana upisa na studij, svakom objavom uspjeli su me oduševiti, od zanimljivih i aktualnih tema pa sve do mladenačkog i neformalnog pristupa.

Vidjevši da „Relaps“ traži nove članove, nisam dvojila ni sekunde razmišljajući, znala sam kako se želim pridružiti timu. Sada zajedničkim snagama možemo raditi na edukaciji društva, borbi protiv stigme i naglašavanju prevencije u radu, a naša najveća snaga je interdisciplinarnost. Ovaj tim danas sačinjavaju ljudi prepuni znanja, ambicija, motivacije te spremnosti za nova iskustva. Mnogo je tema koje je potrebno obraditi i mnogo je ideja koje jedva čekaju biti realizirane, a baš smo mi bili te sreće i dobili priliku to ostvariti u Relapsu.

 

DORA UČKAR:

– Studentica sam šeste godine Medicine sa širokom lepezom interesa, a medicina se pokazala kao nešto što me posebno privlačilo, od kontakta s ljudima i mogućnosti popravljanja nečijeg života (ili barem dana), do samog znanstvenog aspekta. Na projekt „Relaps“ naišla sam na društvenim mrežama, kako to trenutno biva sa svime, i odmah mi je zapeo za oko. Oduvijek su me zanimale ovisnosti kao društveni fenomen i bolest, čini mi se da smo ušli u neki novi val s novim supstancama i generacijama, što me najviše i zanima. Definitivno se i dalje ne priča o tome dovoljno, a i kad se priča ili je glamurizirano ili stigmatizirano, ovisno o supstanci i težini problema.

Danas znamo da ovisnosti mogu poprimiti razne forme i prezentirati se kroz ponašanja koja ne moraju biti direktno povezana s klasičnom supstancom i tako jasno vidljiva, tako da smatram da smo svi bar jednom bili u doticaju s osobom koja ima taj problem, iako to nismo znali. Uz tvari poput alkohola i droga, ovisan se može biti i o kockanju u svim formama, rizičnom ponašanju, društvenim mrežama, pa i sastojcima hrane. Dosad nisam naišla na studentski projekt koji se bavi isključivo ovisnostima i bilo mi je drago što i kolege s drugih fakulteta brinu i zanimaju se za takve teme. Posebno me se dojmio pristupačan i opušten ton objava i tekstova, sveobuhvatan pristup, pa i dizajn koji uspješnije približava problematiku široj javnosti i odražava prirodu ovisnosti kao nečeg ubikvitarnog i svakodnevnog. U 10. mjesecu vidjela sam da voditelji projekta prvi put traže nove članove tima i žele stvoriti interdisciplinarni tim, koji je u ovakvim problematikama od iznimne važnosti, te sam se odlučila okušati. U projektu sam dakle kratko, ali sam već oduševljena ljudima koje sam upoznala, njihovom ambicijom i energijom, idejama i čistom željom za nečim novim i korisnim. Relaps iz dana u dan napreduje, svi smo otvoreni i angažirani i smatram da ima svijetlu budućnost.

 

IVA ARBUTINA:

– Zovem se Iva Arbutina, studentica sam prve godine preddiplomskog studija socijalne pedagogije i od nedavno članica projektnog tima „Relaps“. Za projekt sam saznala na faksu te me odmah privukao i pobudio želju da se priključim i doprinesem u nečemu za što sam sigurna da će postići velike stvari u svojoj budućnosti.

Sami studij socijalne pedagogije privukao me zbog velike interdisciplinarnosti te raznih područja kojim se bavi. Jedno od tih područja jest rad s osobama u problematici ovisnosti, a Relaps se specijalizira upravo za to. Projektni tim još je nov i u rastu, no to ne znači da do sada provedeni projekti nisu bili iznimno uspješni te se svi njima ponosimo. U svome životu već sam imala priliku upoznati i raditi s osobama koje se bore s raznim ovisnostima, a upravo od Relapsa očekujem još veće proširenje svoga znanja i iskustva, ali i stvaranje novih prijateljstava, suradnji i projekata. Vjerujem kako će ovaj projektni tim imati puno uspjeha te mi je drago što imam čast sudjelovati u tome.

 

OZANA BRKIĆ:

– Ozana Brkić, studentica prve godine Socijalne pedagogije modula Odrasli: počinitelji kaznenih djela. Ovo sam zanimanje odabrala jer me oduvijek zanimala osoba kao spoj bio-psiho-socijalne strukture, a Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet se činio kao najbolji izbor.

Tijekom studiranja, shvatila sam da su ljudi i njihove životne priče poput puzzlea koje se slažu u širu sliku te ih upravo to čini posebnima i drugačijima od drugih. Uz to, privukle su me ovisnosti te projekt „Relaps“ jer me već duži period zanima socijalni aspekt ovisnosti te činjenica da su ovisnosti nerijetko tabu tema, a osobe u problematici ovisnosti su gotovo uvijek etiketirane i stigmatizirane. Smatram da o ovisnostima ne pričamo dovoljno, a da ovisnosti postaju sve prevalentnije.

Po meni, cilj projekta “Relaps” jest sagledavanje ovisnosti u široj perspektivi koja omogućuje prostor za razumijevanje, dijeljenje iskustva i osobnih priča te podršku te vjerujem da kao tim možemo potaknuti pozitivne društvene promjene na ovom području

 

IVAN PETRIK:

– Student sam prve godine diplomskog studija socijalne pedagogije modula Odrasli: počinitelji kaznenih djela te sveučilišni prvostupnik socijalne pedagogije. Period studiranja i akademske izobrazbe sa sobom nosi veliki broj izazova te iziskuje brojne promjene i prilagodbe, pogotovo ako je riječ o studiranju izvan mjesta prebivališta.

Izdvojio sam to kao iznimno važno područje i sukladno tome kreirao “čvorište” gdje bi mladi mogli naučiti nešto više o ovoj problematici te kako bi osvijestili činjenicu da nisu sami kada je riječ o potencijalnom riziku koji se odnosi na manifestaciju ovisničkog ponašanja.

Upisao sam ovaj studij jer sam oduvijek htio raditi s ljudima jer smatram da je ljudsko ponašanje (ali i postojanje) gotovo uvijek nepredvidljivo, neočekivano, a svaka se individua razlikuje po nekim karakteristikama što automatski podrazumijeva individualizirani pristup i multiperspektivnost. Mislim da su me ovisnosti zainteresirale baš zbog tog načela te činjenice da živimo u dobu koje podrazumijeva kontinuirano educiranje i informiranje jer se opetovano pojavljuju novi modaliteti ovisnosti, nove psihoaktivne tvari (one legalne, ali i ilegalne droge) te nova ponašanja o kojima individua može biti ovisna (bihevioralne/ponašajne ovisnosti).

Ovisnosti su goruće područje unutar kojeg se nerijetko pojavljuju iskrivljene i netočne informacije (od onih koji se odnose na dekriminalizaciju i legalizaciju, potencijalno pozitivne učinke, normalizaciju, prikazivanje sredstva ovisnosti kroz medije i sl.), a nemamo puno platformi gdje bi se mladi na pristupačan način mogli informirati o ovisnostima te posljedično tome i usmjerilo na resurse podrške – baš zbog toga sam se odlučio upustiti u ovo područje te pokrenuti ovaj projekt.