Alumnus zagrebačkoga FSB-a na čelu najmoćnijega teleskopa na Zemlji

Budite svjesni znanja koja ste dobili na ovom fakultetu, usavršavajte se, umrežujte ‒ i možete raditi s bilo kim bilo gdje na svijetu. Poručio je to na nedavnom predavanju studentima Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Željko Ivezić, alumnus FSB-a, a danas direktor Zvjezdarnice Vera Rubin u Čileu, koji je nakon dva desetljeća razvoja postao najmoćniji teleskop za promatranje svemira na Zemlji.

Opservatorij u Čileu uskoro započinje dosad najcjelovitije astronomsko optičko istraživanje neba, koje će trajati deset godina i zabilježit će 40 milijarda zvijezda i galaksija. Zašto je ova zvjezdarnica značajna za čovječanstvo, koji su tehnički izazovi i postignuća prethodili otvorenju te koji je bio doprinos upravo zagrebačkoga FSB-a, objasnio je nedavno profesor Ivezić studentima i nastavnicima tijekom dvosatnoga predavanja.

Čile, a napose pustinja Atacama, smatra se jednim od najtamnijih mjesta na Zemlji, zbog čega je to odredište postalo glavna točka za optičku astronomiju. Tomu u prilog govori podatak da je u Čileu smješteno i operativno 60 posto svih teleskopskih zrcala u svijetu.

Osobito je važno istaknuti kako su upravo znanstvenici sa zagrebačkoga FSB-a pomogli oko problema s hlađenjem astronomske kamere u Zvjezdarnici Vera Rubin, a koje je potrebno da bi se izbjegao termički šum.

Pomoću rješenja koje je došlo s FSB-a, prešli su na potpuno drukčiji sustav hlađenja od prvotno zamišljenoga, što samo pokazuje o kakvom je izvrsnom fakultetu riječ.

– Diplomirao sam strojarstvo i fiziku na Sveučilištu u Zagrebu. To je bila dobra priprema za poslijediplomski studij. Kada sam došao u SAD, uvjerio sam se kako su dodiplomski programi na tamošnjim sveučilištima više-manje jednaki našima. Znači, tko želi učiti, može naučiti i kod nas! Na projektu Rubin počeo sam raditi još 2004. kao znanstveni direktor (Project Scientist) na astronomskim aspektima dizajna, a djelomično i zbog znanja strojarstva postao sam glavni direktor 2022. godine – govori za Akademski list profesor Ivezić.

Koliko je taj Vaš put bio težak, izazovan i jeste li tijekom studentskih dana razmišljali što biste jednoga dana mogli postati, kamo bi Vas karijera mogla odvesti?

– Kada sam otišao na poslijediplomski u SAD, motivacija i cilj bili su mi interdisciplinarna tematika na granici između strojarstva i fizike. U to sam vrijeme bio fokusiran na termodinamiku i hidrodinamiku u kontekstu nuklearnog inženjerstva. Međutim, na poslijediplomskom je prevagnula stara ljubav prema astronomiji. Disertacija mi je bila o primjeni termodinamike i hidrodinamike u astrofizici (modeliranje infracrvenoga prolaza topline zračenjem u mladim i starim zvijezdama koje su okružene međuzvjezdanom prašinom). Bilo je ponekad teško, ali nikada nesavladivo. Nakon doktorata sam se postupno preusmjeravao na optičku promatračku astronomiju i softver te na primjenu statistike i metoda strojnog učenja u astronomiji.

Kakve uspomene nosite iz studentskih dana na Fakultetu strojarstva i brodogradnje? Koji Vam je događaj, prijatelj, profesor ostao najviše u sjećanju?

– Profesori na prvim godinama bili su uglavnom odlični, a najviše mi je ostao u sjećanju profesor Galović, kojemu sam poslije bio prvo demonstrator pa onda asistent godinu dana. Naravno, jako se dobro sjećam i starijih kolega asistenata s „terme“ te godine (poslije profesora): Tadića, Halasza i Ruševljana. Posebne uspomene me vežu za profesora Švaića, kod kojega sam radio u laboratoriju, a poslije mi je organizirao ljetni radni posjet prestižnom KTH institutu u Stockholmu. Taj posjet i iskustvo s KTH-om značajno su me ohrabrili za kasniji studij u SAD-u. Od prijatelja najviše sam se zbližio s Oskarom Račkim, Predragom Veselinovićem i Miroslavom Kovačevićem (prvo na “Mašinijadi“!). Gotovo cijeli faks imao sam djevojku s FSB-a ‒ Jadranku Bobanović.

Što biste poručili sadašnjim i budućim studentima FSB-a, čime neka se vode u znanstvenim težnjama, u životu općenito?

– Učiti, učiti i učiti. FSB je odličan fakultet i neće vam biti granica ako studij shvatite ozbiljno. Studij je odličan, a konačan uspjeh ovisi samo o vama i koliko želite uspjeti u profesionalnom životu.

Nakon dva desetljeća razvoja, Zvjezdarnica Vera Rubin u Čileu, čiji ste direktor, uskoro kreće s radom. Što to znači za proučavanje svemira, za astronome, astrofotografe, kozmologe?

– Zahvaljujući brzom razvoju tehnologije, posebice optike teleskopa, senzora i računarstva, Rubinov projekt Legacy Survey of Space and Time tijekom sljedećih deset godina snimit će dosad najveći skup slika noćnoga neba ‒ više od svih takvih projekata u povijesti astronomije zajedno. Koristeći te slike, detektirat ćemo i izmjeriti položaj, sjaj, boje, veličine itd. za oko 40 milijarda zvijezda i galaksija. Prvi put astronomi će imati katalog s više objekata nego što je živih ljudi u svijetu.

Kad biste ju usporedili s najpoznatijim zvjezdarnicama na Zemlji, pa i teleskopima u svemiru, Hubbleom i James Webbom, po čemu je Vera Rubin posebna, drukčija?

– Hubble i JWST su teleskopi u orbiti, koji su specijalizirani za slike s velikim kutnim razlučivanjem (jer im ne smeta atmosfera, čija turbulencija ograničava razlučivanje na oko jednu lučnu sekundu). Za razliku od njih, Rubin je optimiziran za brzo snimanje cijelog neba. Samo jedno vidno polje, jedna fotografija s Rubina ima veću površinu na nebu (oko deset kvadratnih lučnih stupnjeva) nego sve dosad snimljene slike s Hubblea.

Osim Vas, koji su hrvatski znanstvenici bili uključeni u planiranje, razvoj, pa i u gradnju Zvjezdarnice? Ima li trenutačno zaposlenih Hrvata u Zvjezdarnici koji će raditi na promatranjima i analizama?

– Ima nekoliko naših ljudi koji su radili na gradnji Rubina. Ja se često zezam da je Hrvatska dala najviše ljudi za Rubin, kada se gleda po stanovniku. Profesor Mario Jurić sa Sveučilišta Washington bio je dugo godina glavni voditelj tima od preko sto ljudi koji razvijaju softver za obradu LSST slika. Sada je voditelj tima koji razvija softverske alate za otkrivanje i analizu asteroida. Dr. sc. Dino Bektešević i dr. sc. Neven Čaplar s istoga sveučilišta također su puno doprinijeli razvoju Rubinova softvera. Imali smo i direktnu suradnju s FSB-om, gdje je tim profesora Solde značajno pomogao u kontekstu sustava hlađenja LSST kamere (koja je već u Guinnessovoj knjizi rekorda kao najveća digitalna kamera sa svojih 3200 megapiksela). Također, postoji aktivna grupa znanstvenika u Hrvatskoj koja se priprema za znanstvenu analizu LSST podataka s Rubina i uključuje timove s Instituta Ruđer Bošković te sa sveučilišta u Zagrebu i Rijeci.

Rubinov projekt Legacy Survey of Space and Time tijekom sljedećih deset godina snimit će dosad najveći skup slika noćnoga neba ‒ više od svih takvih projekata u povijesti astronomije zajedno

Kad god se spomenu promatranja i proučavanja svemira, odmah se nameće pitanje potrage za izvanzemaljskim životom. Ne mislim ovdje na mikrobe prisutne na Marsu ili gdje već, nego na civilizaciju. Priželjkujete li otkriće inteligentnog izvanzemaljskog života i bi li se to moglo dogoditi u „našem vremenu“, recimo u sljedećih 50 godina?

– Sumnjam u skoro otkriće inteligentnog izvanzemaljskog života, ali nadam se da će JWST teleskop u svojim spektrima planeta izvan Sunčeva sustava otkriti znakove molekula za koje mislimo da nastaju samo u živim bićima. Takvo bi otkriće imalo utjecaj ne samo na znanost nego i na cjelokupnu filozofiju i religiju svih zemaljskih kultura.

Kako zamišljate taj prvi kontakt – spektakularno, čak opasno kao u hollywoodskim SF uspješnicama, ili sofisticiranije: signalima, matematikom, kao u filmu Kontakt s Jodie Foster?

– Više kao film Kontakt. Udaljenosti među zvijezdama doista su goleme i puno je vjerojatnije da ćemo prvo komunicirati elektromagnetskim valovima.

Zadnjih dana na nekim se specijaliziranim portalima mogao vidjeti naslov poput Jesu li znanstvenici pronašli Deveti planet – Planet X? Kakve su Vaša spoznaje o tome i koliko bi rješavanju takvih i sličnih misterija mogla pomoći upravo Zvjezdarnica Vera Rubin?

– Nije još sigurno da taj planet postoji, ali ako postoji, Rubin ima najveće šanse da ga otkrije zbog brzog i opsežnog slikanja cijelog neba i sposobnosti detekcije jako slabih tamnih izvora svjetla.

Udaljenosti među zvijezdama su goleme i puno je vjerojatnije da ćemo prvo s nekim drugim civilizacijama komunicirati elektromagnetskim valovima

Što je trenutačno najaktualnija tema u istraživanju svemira? Što je najveća nepoznanica, čime se vrhunski astronomi najviše muče?

– Astronomi se uglavnom slažu da su danas dva najbitnija pitanja postoji li život na drugim planetima te postoji li tamna energija ili je alternativno potrebno „popraviti“ Einsteinovu teoriju gravitacije.

Vratimo se za kraj na Vaš fakultet, čiji ste ponosni alumnus. Koliko se u svijetu astronomije, astrofizike, kozmologije zna za Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu? Kako FSB kotira među vašim kolegama znanstvenicima?

– U astronomiji općenito, FSB nije jako poznat jer se radi o različitim područjima rada. No, zato u užem kontekstu Rubin zvjezdarnice i našeg tima, FSB je jako poznat i na odličnom glasu zbog suradnje na sustavu hlađenja kamere te pomoći pri analizi materijala koja je bila nevjerojatno brza i korisna. Naravno, i ja se hvalim FSB-om kad god dobijem priliku!

---

 INTELEKTUALNA BAHATOST TEORETIČARA ZAVJERE

Kako gledate na činjenicu da unatoč svoj mogućoj tehnologiji koju danas imamo i koja pruža nepobitne dokaze, još uvijek u društvu ima nezanemarivo velik broj „teoretičara zavjere“ s najnevjerojatnijim mogućim tvrdnjama: od toga da nikad nismo sletjeli na Mjesec, preko Zemlje kao ravne ploče do toga da je čitav svemir hologram odnosno neka umjetna kupola iznad Zemlje. Je l’ to u neku ruku poraz obrazovnog sustava?

– Netko je bio ustvrdio da je i prije bilo „teoretičara zavjere“, ali nije bilo interneta pa nisu bili toliko vidljivi. Jedna dobra knjiga o toj tematici je Fads and Fallacies in the Name of Science Martina Gardnera. Na osnovi iskustava s takvim ljudima, mislim kako u većini slučajeva nije problem u obrazovnom sustavu i znanju, nego u načinu kako ti ljudi procesiraju informacije. U njihovoj “intelektualnoj bahatosti”. Nazivam to tako jer je zaista bahato misliti kako je tisuće ili stotine tisuća znanstvenika i stručnjaka u krivu, a par ljudi, tipično bez stručnog znanja, odjednom je “otkrilo istinu”. Dobar primjer za ilustraciju te “bahatosti” svakako su ljudi koji tvrde da Zemlja nije okrugla nego da je ravna ploča. S druge strane, prije više od dvije tisuće godina, stari su Grci ne samo znali da je Zemlja okrugla, nego je Eratosten procijenio radijus Zemlje s točnošću boljom od jedan posto! 

Što se tiče slijetanja na Mjesec, astronauti su ondje ostavili zrcalo koje pomaže da se udaljenost do Mjeseca može mjeriti s točnošću od nekoliko milimetara. Pomoću teleskopa, uperi se laser u to zrcalo i pošalje kratki puls. Nakon malo više od dvije sekunde, teleskop detektira reflektiranu zraku, pa se iz proteklog vremena, koje se može mjeriti točnije od nanosekunde, određuje udaljenost do Mjeseca. U tim mjerenjima lijepo se vidi pomicanje kontinentalnih ploča te povećanje Mjesečeve orbite za oko četiri centimetra po godini dana. Naravno, laserska zraka se ne bi mogla tako dobro i koherentno reflektirati da astronauti nisu (p)ostavili to zrcalo na Mjesecu!

---

NI ZVIJEZDE NE ŽIVE VJEČNO

Što Vas osobno najviše oduševljava u vezi sa svemirom? Je li to njegova nedokučiva veličina, tajanstvenost ili nešto treće?

– Odmalena sam astronom, već od trećeg razreda osnovne škole, i oduvijek sam bio oduševljen proučavanjem svemira jer je to toliko različito od svakodnevnih problema. Velik je svemir, velika su pitanja o svemiru, toliko je poveznica s filozofijom, religijom, smislom života da me moj posao potpuno ispunjava i čini zadovoljnim i potpunim. Čak mi je i lakše razmišljati o vlastitoj smrti jer znam da ni zvijezde ne žive vječno.