Alarmantno: Hrvatski su dječaci najdeblji u regiji

Čak 31 istraživačka, nevladina i državna organizacija sudjeluje već dvije godine u najvećem znanstvenom projektu o dječjoj debljini u Europi, vrijednom 10 milijuna eura. U projekt je uključena i Hrvatska kroz Kineziološki fakultet u Zagrebu, a razlog je vrlo jednostavan: svako deseto dijete u dobi od 5 – 19 godina u južnoj Europi, dijelovima srednje i istočne Europe te Ujedinjenom kraljevstvu je pretilo, dok više od trećine djece u Grčkoj, Malti i Italiji ima previše kilograma. Konzorcij stručnjaka želi pokušati identificirati i testirati najbolje pristupe prevenciji i liječenju pretilosti, osobito kod djece mlađe od 12 godina.

Projekt STOP (Science and Technology in childhood Obesity Policy) ispituje moguće  intervencije koje će smanjiti pojavnost dječje pretilosti u Europi. To uključuje i razumijevanje utjecaja okoliša u kojem živimo na ponašanje djece i izbore roditelja, počevši već od rođenja. Projekt istražuje rane znakove bioloških promjena uzrokovanih ponašanjima koje vode pretilosti u 17 kohorti djece diljem Europe.

PRETILOST VIŠE NIJE IZNIMKA NEGO PRAVILO

U Švedskoj, Španjolskoj i Rumunjskoj provode se eksperimenti koji testiraju mogu li digitalne tehnologije pomoći vrlo mladoj debeloj djeci i njihovim obiteljima u postizanju održivih promjena tjelesne mase, osobito kod socijalno ugrožene djece. Projektom se također želi učiniti industriju hrane i ostale dionike na tržištu odgovornijim prema hrani koju djeca konzumiranju i stimulirati ih na inovativna rješenja kroz natječaj kojim će se dodijeliti novčana sredstva namijenjena plasiranju najboljih inovacija na tržište. Između ostalih javnih politika, projekt ispituje ulogu pojedinih državnih mjera, poput poreza, oznaka na pakiranjima i prodajnih restrikcija za nezdravu hranu i pića u savladavanju dječje pretilosti.

Projekt STOP koordinira tim znanstvenika s Imperial College Business School u Londonu, a partnerske organizacije uključuju znanstvene ustanove, vladina tijela, internacionalne organizacije (WHO, IARC i OECD), nevladine organizacije koje se bave zdravljem djece i europske konzorcije (EIT Health i EIT Food)  koji promoviraju inovacije u sektoru zdravlja odnosno prehrane. Okupljene organizacije dolaze iz 12 zemalja Europske unije, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država te Novog Zelanda. Jedna od tih organizacija je i zagrebački Kineziološki fakultet koji će voditi izučavanje javnih politika u području tjelesne aktivnosti. Voditelj hrvatske istraživačke skupine doc. Maroje Sorić napominje:

Dok je nekad pretilost u djece bila iznimka, noviji podaci pokazuju da se pojavnost debljine kod djece u svijetu kroz posljednja četiri desetljeća udeseterostručila. S učestalošću od 8% debelih djevojčica Hrvatska se svrstava se na 90. mjesto svjetske ljestvice, dok su dječaci, kojih je debelo čak 14%, na visokom 49. mjestu. Treba dodati i da su hrvatski dječaci najdeblji u regiji, dok su u Europi zauzeli peto mjesto. Stoga ovim projektom želimo iznjedriti rješenja koja će pomoći u zaustavljanju ovog opasnog trenda širom Europske unije, ali i u našoj zemlji. Da bismo postigli konačni cilj, bit će nužna široka koordinirana akcija u mnogim sektorima, ali i doza političke hrabrosti.

Tim STOP projekta složan je da škole predstavljaju okruženje koje može najsnažnije utjecati na poboljšanje tjelesnog i mentalnog zdravlja djece. U tom smislu, nažalost, u našoj zemlji škole trenutno ne pružaju dovoljno prilika za tjelesnu aktivnost djece.

– Čini se da bi tjelesnu aktivnost trebalo mnogo više uključiti u kurikule raznih predmeta, pa i povećati količinu prilika za tjelesnu aktivnost tijekom odmora i neposredno nakon škole. Naravno, za takve politike prvo trebamo izgraditi potrebnu infrastrukturu koja je trenutno vrlo manjkava i daleko ispod razine ostalih razvijenih zemalja, jasan je doc. Sorić.

PREMALO TJELESNE AKTIVNOSTI U ŠKOLAMA

Prema pojavnosti čimbenika rizika za kronične bolesti, naša se djeca nalaze na gornjoj polovini globalne ljestvice. Iako, treba napomenuti da, većina razvijenih zemalja u Europi stoji još lošije od nas. Slično kao i kod odraslih Hrvata, priličan broj djece ima previsoke vrijednosti krvnog tlaka. Usto, svakako ne možemo biti zadovoljni niti udjelom djece s prekomjernom težinom. Konačno, tjelesna neaktivnost osobito je izražena kod djevojaka adolescentne dobi.

Nužno je stvoriti i puno zdraviju okolinu vezanu uz izbor hrane u školama. Trenutno je situacija izuzetno loša, osobito u srednjim školama. Nažalost, i ovdje je nedostatna infrastruktura velika barijera uvođenju novih javnih politika. Zaključno, potrebna su velika ulaganja u škole i njihovo okruženje da bismo mogli implementirati javne politike na isti način kako to rade razvijenije države.

Dr. sc. Hrvoje Podnar, profesor na KIF-u točnije Zavodu za opću i primijenjenu kineziologiju, istraživač na STOP projektu, uvjeren je da su škole idealne za pozitivne promjene trendova. Sustavno uključivanje svih učenika u tjelovježbene aktivnosti tijekom školskog dana, navodi Podnar, provodi se isključivo na satu Tjelesne i zdravstvene kulture, ali u nedovoljnoj tjednoj satnici i često u skromnim materijalnim uvjetima. Redovita nastava TZK može osposobiti učenike za samostalno tjelesno vježbanje, međutim za osiguravanje uvjeta i poticanje učenika na svakodnevnu tjelesnu aktivnost potrebno je uključivanje šire zajednice.

– Školsko okruženje idealno je za uvođenje programa koji će promijeniti trend tjelesne neaktivnosti učenika, međutim, nužno je donošenje novih javnih politika koje će postaviti jasne ciljeve i smjernice te definirati uloge svih učitelja i stručnih službi škole, roditelja i lokalne zajednice u poticanju djece i mladih na tjelesnu aktivnost i smanjenje sjedilačkog ponašanja, rekao nam je dr. Podnar.

Svakako bi i roditelji trebali pružati dobar primjer djeci svojim ponašanjem pa je edukacija šire javnosti vrlo značajna. Na taj način poboljšavamo zdravlje djece, ali i odraslog stanovništva. Ipak, važnije od same edukacije je stvoriti sustav koji potiče roditelje i djecu na zdrave odabire i otežava one nezdrave. Ovo podrazumijeva suradnju više sustava, uključujući prvenstveno prehrambeni i sportski sektor, ali i niz drugih sektora poput obrazovnog, prometnog:

– Dodatno, jedan od prioriteta javnih politika mora biti smanjenje nejednakosti. Naime, nužno je osigurati mnogo veću dostupnost zdrave prehrane, ali i prilika za tjelesnu aktivnost za djecu lošijeg imovinskog statusa. Ipak, vjerujem da uz pomoć sredstava dostupnih u europskim fondovima, Republika Hrvatska može u idućih 5 godina ostvariti uvjete za cjelodnevnu nastavu kao preduvjet za zdravije školsko okruženje, zaključuje doc. Sorić.

NAŠA DJECA JOŠ UVIJEK MEĐU NAJVIŠIMA U SVIJETU

Među najnovijim postignućima STOP projekta nalazi se i istraživanje NCDRisC kolaboracije objavljenom u časopisu Lancet, koje ukazuju na velike globalne razlike u visini i uhranjenosti djece. Konzorcij od preko 1000 znanstvenika, u sklopu kojeg djeluju i KIF-ovci prof. Marjeta Mišigoj-Duraković i doc. Maroje Sorić, analizirao je podatke o izmjerenoj visini i težini tijela više od 65 milijuna djece iz 193 zemlje i teritorija između 1985. i 2019. godine. Osim KIF-a, i brojni drugi hrvatski znanstvenici podijelili su svoje podatke za ovu analizu.

Rezultati upućuju da i visina i težina djece, kao važni indikatori zdravlja, izrazito variraju ovisno o geografskom području.

Između najviših i najnižih 19-godišnjaka razlika je bila veća od 20 cm što znači da je primjerice prosječna 19-godišnja djevojčica u Bangladešu ili Gvatemali visoka kao 11-godišnjakinja u Nizozemskoj. Istraživački tim upozorava da neadekvatni uvjeti života tijekom školske dobi, kao što su nekvalitetna prehrana i nedostatak tjelesne aktivnosti, uzrokuju zastoj u rastu i povećanje dječje pretilosti, ugrožavajući zdravlje i dobrobit djece.

Najviša djeca žive u sjevernoj i središnjoj Europi, dok je najveći porast visine zabilježen u Kini i još nekim dijelovima jugoistočne Azije. S druge strane, najviši indeks tjelesne mase (indikator pretilosti) bilježi se kod djece na nekim pacifičkim otocima, SAD-u i Bliskom istoku.

Gdje je tu Hrvatska? Rezultati temeljeni na ovim podacima pokazuju da su naša djeca još uvijek među najvišima na svijetu, točnije naši 19-godišnjaci zauzimaju 12. mjesto s prosječnom visinom od 180,8 cm, dok su njihove vršnjakinje s 166,8 cm na 19. mjestu. S druge strane, čini se da su se naša djeca udebljala manje nego njihovi vršnjaci u ostalim dijelovima svijeta. Naime, prema indeksu tjelesne mase kao pokazatelju debljine, svrstavamo se na 111. mjesto među 19-godišnjim dječacima (1985. su zauzimali 77. mjesto) i čak 182. mjesto među djevojčicama.

Voditelj istraživanja, profesor Majid Ezzati s Imperial College u Londonu, naglašava:

– Djeca u nekim zemljama pokazuju zdrav razvoj do 5. godine života, kad počinju zaostajati u rastu i/ili dobivati previše kilograma. To nam pokazuje da postoji neravnoteža u ulaganju napora i resursa u predškolskoj dobi u odnosu na školsku dob. Ovo je posebno značajno u uvjetima pandemije COVID-19 kada su u mnogim zemljama škole zatvorene, a mnoga djeca slabijeg imovinskog stanja nemaju pristup zdravoj hrani.

Detaljnije informacije i interaktivne vizualizacije možete pronaći na mrežnim stranicama NCD-RisC kolaboracije. Istraživanje su financirali Europska komisija kroz program Obzor2020. Wellcome Trust iAstraZeneca Young Health Programme