Akademska četvrt Lege artisa

Lege artis, pjevački zbor studenata Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, slavljeničkim je koncertom „Akademska četvrt“ proslavio upravo to – svoju akademsku četvrt, odnosno 15 godina postojanja benda. Na pozornici su im se tom prigodom pridružili i članovi nedavno osnovanog Pjevačkog zbora Hrvatske liječničke komore Kolege artis, čiju trenutačnu postavu čine nekadašnji članovi Lege artis – a danas alumni Medicinskog fakulteta.

Lege artis mješoviti je pjevački zbor, sastavljen isključivo od studenata medicine. Osnovan je 2010. zahvaljujući entuzijazmu dr. Marka Bergovca u ulozi dirigenta i nekolicine tadašnjih studenata, koji su kao osnovni zborski pravac odredili popularno višeglasje u aranžmanima napisanim za Lege artis. To se nastavilo dolaskom sadašnje umjetničke voditeljice Ive Jarić Bremec koja je zbor preuzela 2014. i pod čijim vodstvom zbor kontinuirano raste do 60-ak aktivnih članova godišnje.

– Spoznaja da naš pjevački zbor postoji već 15 godina nevjerojatna je, ali i obvezujuća. Osnivači zbora, predvođeni prvim umjetničkim voditeljem i dirigentom, dr. Markom Bergovcem, vodili su se mišlju da stvore mjesto okupljanja, druženja i zajedničkog muziciranja vokalno nadarenih studenata medicine. Ideja kroz godine nije napuštena – probe su i dalje osnovni motiv. Zbor je u međuvremenu stasao do te mjere da je sposoban održavati samostalne cjelovečernje koncerte, ostvarivati suradnje sa sastavima poput Komornog orkestra Sveučilišta u Zagrebu, Big banda Hrvatske liječničke komore, Zagrebačkih liječnika pjevača te sudjelovati u međunarodnim projektima, i to uz samo jednu probu tjedno, rekla je za Akademski list Vita Guljaš, predsjednica Lege artisa i studentica 5. godine Medicinskog fakulteta.

Zbor tradicionalno nastupa na raznim studentskim i liječničkim kongresima, svečanim sjednicama povodom Dana Medicinskog fakulteta, ispraćaju darivatelja tijela Medicinskom fakultetu, otvorenju Festivala znanosti i Smotri zborova u Hrvatskom glazbenom zavodu. Završetak zimske i ljetne sezone obilježavaju samostalnim cjelovečernjim koncertima, koji su često donatorskog karaktera.

PJEVANJE TIJEKOM PANDEMIJE

Zborsko usmjerenje prema klasici njeguje se i sudjelovanjem na međunarodnom zborskom festivalu C.H.O.I.R. u njemačkom Ochsenhausenu, gdje Lege artis od 2022. nastupa kao hrvatski predstavnik pronoseći hrvatsku kulturno-umjetničku baštinu među sudionicima iz više od 10 zemalja.

Naposljetku, treba reći da je Lege artis nagrađen je dvjema Dekanovim i Rektorovom nagradom te drugim mjestom i srebrnom diplomom na Festivalu glazbe Zagreb 2016. godine, što smo saznali iz razgovora s Vitom i njenom kolegicom, bolje reći prijateljicom Ivom Jarić Bremec, umjetničkom voditeljicom i dirigenticom Lege artisa, koja o proteklih 15 godina kaže:

– Osjećam prvenstveno veliku zahvalnost prema svim ljudima koji su tu veliku brojku omogućili – od članica i članova koji su kroz zbor prošli do podrške koju smo uvijek imali. Čast mi je što imam priliku bio dio stvaranja Lege artisa i ponosna sam na njih.

Što biste ocijenili kao najvažniji događaj u tih 15 godina, što bi bio nekakav vrhunac nastupa?

VITA GULJAŠ: Vjerujem kako svaka generacija, pa i svaki član zbora ima vlastiti najvažniji događaj. Iz moje je perspektive to koncert za 10. obljetnicu zbora, koji se održao dvije godine nakon planirane proslave. Simbolično, taj se rođendanski koncert trebao održati u Hrvatskom glazbenom zavodu 16. svibnja 2020., točno pet godina prije ovogodišnjeg. Koncert je odgodila pandemija, a u međuvremenu su, pored toga što su diplomirale dvije generacije zboraša, probe bile zabranjene zbog rizika od prijenosa zaraze u velikim kolektivima. Krajem 2021. održana je velika audicija, kojoj sam se i sama odazvala, te je primljeno 30-ak novih pjevača. Do lipnja 2022., kada je s odgodom održan obljetnički koncert, uspjeli smo postići svjež, a opet za Lege artis karakterističan zborski zvuk te okupiti raznježene bivše članove te nastavnike, obitelj i prijatelje koji nas godinama prate.

IVA JARIĆ BREMEC: Kroz 15 godina zbor je ostvario mnoge nevjerojatne nastupe, ali mislim da je prvi vrhunac bio na proslavi sto godina Medicinskog fakulteta u Zagrebu u velikoj dvorani Lisinski u prosincu 2017. – taj događaj zbor je predstavio u novoj dimenziji i postavio temelje za kvalitetu i podršku na većoj razini – što je kasnije dovelo do još većih vrhunaca rada i svladavanja novih izazova.

Na sceni je zbor poznat i pod nadimkom Legići, što je pak moj proizvod jer mi je trebao kraći i bliskiji način kako ih osloviti kada ih dozivam, hvalim i bodrim – s naših internih proba taj nadimak se pročuo i drago mi je da opstaje jer mislim da ih dobro opisuje
– Iva Jarić Bremec, umjetnička voditeljica i dirigentica zbora

Koliko članova brojite, što ih motivira da se uključe u Lege artis?

VITA GULJAŠ: Broj članova raste iz godine u godinu – trenutno nas je 60-ak. Motivacija je za pridruživanjem Lege artisu šarolika – od želje za bavljenjem glazbom nakon završene osnovne ili srednje glazbene škole, upoznavanja kolega s različitih godina studija, pronalaska ispušnog ventila nakon cjelodnevnog učenja, sve do nezaboravnih zborskih zabava i čoporativnih odlazaka u karaoke klubove. Potencijalne članove kupujemo nastupima na Danu otvorenih vrata te Danu sekcija i udruga Medicinskog fakulteta, isječcima na društvenim mrežama, ali i usmenom predajom u fakultetskim grupama.

IVA JARIĆ BREMEC: Trenutno brojimo 60 stalnih članova, što se zadnjih godina postavilo kao standard. Prema mojim saznanjima, glavna motivacija za uključivanje je glazba – mnogo studenata Medicinskog fakulteta ima glazbenu podlogu i Lege artis je prilika da se aktivno nastave baviti glazbom bez da takvu mogućnost moraju tražiti van fakulteta. No, kroz glazbu razvijaju se i prijateljstva, suradnje, sustavi podrške i prilike za projekte i nova iskustva – što dodatno motivira članove i članice.

PO PRAVILIMA STRUKE

Zašto ste izabrali baš „Lege artis“ kao naziv zbora?

VITA GULJAŠ: Naziv „Lege artis“ dugujemo osnivačima zbora, koji su zaključili da se u prijevodu „po pravilima umijeća/struke“ krije poveznica između medicine i glazbe. Imamo i brojne nadimke – Legići, Legionele, Lege Artritisi, Legende… Zanimljivo je kako je najnovija izvedenica „Kolege artis“ ujedno i naziv pjevačkog zbora Hrvatske liječničke komore, čiju trenutačnu postavu čine naši nekadašnji članovi, alumni Medicinskog fakulteta, okupljeni u ideji nastavka zborskog muziciranja nakon diplome i u novim životnim okolnostima.

IVA JARIĆ BREMEC: „Lege artis“ je odabran pri osnivanju od strane prve uprave zbora – znači „po pravilu struke“ i vezan je za medicinu i njezino ustrojstvo. Na sceni je zbor poznat i pod nadimkom Legići, što je pak moj proizvod jer mi je trebao kraći i bliskiji način kako ih osloviti kada ih dozivam, hvalim i bodrim – s naših internih proba taj nadimak se pročuo i drago mi je da opstaje jer mislim da ih dobro opisuje.

Tko odabire repetor, kojim se smjernicama vodite?

VITA GULJAŠ: Repertoar uglavnom odabiremo zajednički prepuštajući konačnu odluku našoj umjetničkoj voditeljici i dirigentici Ivi Jarić Bremec, autorici većine vokalnih i instrumentalnih aranžmana koje izvodimo. Okosnica je repertoara popularno višeglasje, no nerijetko izvodimo i djela klasične i tradicionalne glazbe. 2023. i 2024. surađivali smo s Komornim orkestrom Sveučilišta u Zagrebu u sklopu Svečanosti Pasionske baštine, a zborsko usmjerenje prema klasici njegujemo i sudjelovanjem na međunarodnom zborskom festivalu C.H.O.I.R. u njemačkom Ochsenhausenu.

IVA JARIĆ BREMEC: Repertoar čini tzv. popularno višeglasje – aranžmani popularnog žanra hrvatskog i stranog opusa. Kroz godine sam shvatila da je najbolja praksa da repertoar biramo zajedno, jer na taj način bolje upoznajem zbor, shvaćam što žele i dodatno ih motiviram. Dobar primjer je Glazbeni legeplov, koncert koji smo održali prije godinu dana – tema je bila 106 godina glazbe, koliko je tada Medicinski fakultet imao staža – a repertoar je činila po jedna pjesma iz svakog glazbenog desetljeća. Gotovo sve pjesme zbor je izabrao sam – prijedlozi su bili individualni, a odabrane su zajedničkim glasovanjem. Naravno da kao dirigentica imam zadnju riječ, ali Lege artis me uvijek iznova ugodno iznenadi znanjem, kreativnošću i otvorenim umom.

Što je najvažnije da bi neki pjevački zbor dobro funkcionirao? Koliko su važne individualne pjevačke vještine, a koliko usklađenost i osjećaj za timski rad?

VITA GULJAŠ: Smatram kako su za neometano funkcioniranje pjevačkog zbora najvažniji redoviti dolasci na probe. Naše se dvosatne probe održavaju jednom tjedno, što je zahtjev na koji se, vjerujem, uz dobru organizaciju može odgovoriti. Naravno, poželjno je da svaki pojedinac suvereno vlada svojom dionicom, ali i da se prilagodi svojoj okolini. Mislim da je zbor, u svjetlu struke i studija koji su visoko kompetitivni, izvrstan poligon za usvajanje timskog rada koji je jedno od najvažnijih obilježja liječničke profesije. Također, naša dirigentica često zna reći: „Kakav si u zboru, takav si u životu!“ poentirajući kako se nečiji karakter, fleksibilnost, odgovornost i srčanost mogu pročitati upravo iz zborskih interakcija, s čime se, kao dugogodišnja zborašica, slažem.

IVA JARIĆ BREMEC: Naravno da je važno da kod svakog člana postoji predispozicija za pjevanje, ali iz mojeg iskustva najvažnija je predanost – dolaznost na probe, trud, slušanje dobivenih uputa i pokušaj praćenja istih. No sve to pada u vodu ako ne postoji osjećaj za timski rad: možemo imati sve sjajne pjevače, ali ako međusobno ne surađuju, ako se ne osjećaju na zborskoj razini, ako ne razmišljaju o drugima u zboru – zborski zvuk nikad neće biti dobar. Prema tome – predanost prema svojim pjevačkim mogućnostima i obavezama, te predanost zborskom timu – temelji su svakog dobrog zbora. Uz to, moram napomenuti da Lege artis uvijek ima nevjerojatno sposobne, aktivne i predane uprave koju čine studenti/članovi zbora, na čelu s predsjednicom ili predsjednikom – to je nastavak tradicije uspostavljene pri samom osnivanju zbora i ta spona uprava-dirigentica je iznimno važna.

Budućim studentima MEF-a poručila bih da ne posustaju u izboru ovog plemenitog studija i poziva, ali i ni u tome da im zabava, umrežavanje i opuštanje visoko na ljestvici prioriteta
– Vita Guljaš, predsjednica Lege artisa i studentica 5. godine Medicinskog fakulteta

OD BEATLESA DO BIJELOG DUGMETA

Kakvu glazbu inače slušaju članovi zbora i je li teško zadovoljiti odnosno pomiriti sve te glazbene ukuse i preference?

VITA GULJAŠ: Članovi zbora okupirani su brojnim žanrovima, pa se često znamo šaliti kako je naš izvođački raspon „od Bacha do sevdaha“. Kako se u našem repertoaru nalaze i, primjerice, Beatlesi, Depeche Mode, Neno Belan, Oliver Dragojević, Mozart, Bijelo dugme, U2, Josipa Lisac, klasici filmske glazbe i dr., vjerujem da se svatko može pronaći.

IVA JARIĆ BREMEC: Iako svaka generacija ima svoje preference i trendove, članovi zbora su iznimno široke opće kulture, tako da me redovito iznenade količinom glazbenog znanja, ali i detaljima koje poznaju i koji su im zanimljivi. Trudimo se da svatko ima barem nekoliko hitova koje voli pjevati, ali većinom svaka pjesma i dobiva novo ruho u zborskom aranžmanu.

Lege artis je dosad nagrađen dvjema Dekanovim i Rektorovom nagradom. Što one znače za renome zbora, ali za svakog od članova osobno?

VITA GULJAŠ: Dekanova i Rektorova nagrada svakako nisu svrha, ali su kruna djelovanja zbora. Obje Dekanove i Rektorova nagrada dodijeljene su nam za doprinos ugledu Medicinskog fakulteta, odnosno Sveučilišta u Zagrebu i društveno koristan rad u akademskoj zajednici. Premda radimo ono što nas uistinu veseli, lijepo je kad se prepozna da su u nastupe utkani sati predanog uvježbavanja, organizacijske i logističke peripetije i trud svakog pojedinca te to rezultira nagradom. Osim toga držimo kako je važno da se javnosti predstavi drukčije naličje liječničke profesije i da iz zbora izlaze svestrani liječnici.  

IVA JARIĆ BREMEC: Naravno da glavna motivacija rada zbora nisu nagrade, ali nagrade pokazuju da je zbor prepoznat i da ga se cijeni. Velika je čast u biografiji imati takve rečenice i daju na težini, što je posebno važno kada uzmemo u obzir da zborovi možda i nisu najpopularnija pojava na današnjoj sceni. Zborovi sugeriraju zajedništvo, suradnju, kredibilitet – i ponosni smo na to što predstavljamo Medicinski fakultet u glazbenom ruhu već toliki niz godina.

Je li studiranje na Medicinskom fakultet zaista toliko teško kao što ga „bije glas“, odnosno što je biste poručili potencijalnim budućim studentima MEF-a, što ih čeka, na što se moraju pripremiti?

VITA GULJAŠ: Činjenica je da je studiranje na Medicinskom fakultetu zahtjevno i da, što zbog učenja, što zbog raznolike i sveobuhvatne nastave, diktira tempo ne baš tipičnoga „studentskog“ života. Međutim, uz volju i organizaciju sve se stigne, čemu svjedoče brojne izvannastavne aktivnosti na našem fakultetu, umjetnički i sportski hobiji, obavljanje studentskih poslova, pa i paralelno studiranje. Pohađajući zbor, shvatila sam kako je nezaobilazno osloboditi vrijeme za aktivnosti koje pune baterije. Budućim studentima MEF-a poručila bih da ne posustaju u izboru ovog plemenitog studija i poziva, ali i ni u tome da im zabava, umrežavanje i opuštanje visoko na ljestvici prioriteta!

---

ŠTO KAŽU ČLANOVI LEGE ARTISA?

Pjevanje i medicina se savršeno napodunjuju

STELLA SARA WORMAN (5. godina): Glazba je za mene oduvijek bila medij kroz koji mi je najlakše pokazati , opisati i posložiti svoje emocije. Mislim da ono što povezuje glazbu i medicinu jest empatija, što smatram da je temelj medicine i ishodište djelovanja izvrsnih liječnika.  Pjevanje u zboru posebice potiče vrijednosti kvalitetnih liječnika jer smo svi jedna velika zajednica u čijem srcu leži suradnja, kolektivna emocija te slušanje jedni drugih.

 

ANTE KUŠTRA (5. godina): Pa mogu, zbor (glazba općenito) je isto kao i medicina, timski sport. Svatko treba ozbiljno shvatiti svoj dio posla i potrebna je komunikacija, savjetovanje, međusobna pomoć i marljivost. Isto tako, koliko god to patetično zvučalo, kako medicina liječi tijelo, tako i glazba liječi dušu. Bilo to kroz zabavu ili katarzu, tjeranje na ples ili razmišljanje, može prenijeti neke ideje i osjećaje na načine koje ostali oblici izražavanja ne mogu. Život bi mi bio puno manje uzbudljiv bez toga.

 

NIKA KARAČIĆ (2. godina): Pjevanje i medicinska struka se više dopunjuju nego što se preklapaju. U medicini smo fokusirani na činjenice i protokole, a u glazbi na emocije, slobodu izražavanja i oslobađanje od stresa koje nam ozbiljne teme medicine donose. Zato su ove dvije aktivnosti vrlo komplementarne. Slične su pak u tome što za obje treba uskladiti puno elemenata. U glazbi su to ritam, melodija, jedinstveni pjevači u zboru, a u medicini različiti organski sustavi, lijekovi, specijalisti u timu…

 

MAJA ŠPOLJARIĆ (5. godina): Smatram da su i glazba i medicina na svoj način umjetnosti, pružaju vrlo raznoliku paletu emocija i doživljaja te mogućnost da se svatko nađe ili prepozna u nekom segmentu. I jedno i drugo me veseli, to je svakako najljepša paralela, uz to što trud daje rezultate, bilo u obliku uspješnog koncerta ili dobro odrađenih fakultetskih izazova.

 

IVICA ZEC (6. godina): Iako se glazba i medicina na prvi pogled čine kao dva potpuno različita područja – jedno umjetničko, drugo znanstveno – zapravo se dosta isprepliću. Za početak, glazba ima dokazani terapijski učinak u medicini. Da bi netko postao dobar liječnik ili glazbenik, potrebne su godine rada i truda. Rezultati ne dolaze sami od sebe. Također, cjeloživotno učenje i usavršavanje ključno je za oba područja. Ne treba zanemariti ni timski rad. Baš kao što bolnica ne može funkcionirati bez liječnika, medicinskih sestara i tehničara, medicinskih biokemičara i ostalog osoblja, tako ni naš zbor ne bi bio to što jest bez naših sopranistica, altistica, tenora i basova – i naravno, naše dirigentice Ive.