Afrička avantura hrvatske zaštitnice pčela

Pandemijske dvije godine zaustavile su gotova sva putovanja, bilo privatna bilo poslovna. Pa tako i studentsko-profesorske mobilnosti u druge zemlje. Stoga je i profesorica Ivana Tlak Gajger s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu svoju nastavničku Erasmu+ mobilnost prošlog proljeća obavila putem on-line predavanja pod naslovom Honeybee diseases monitoring, a za studente Sveučilišta u Pretoriji u Južnoafričkoj Republici.

Pomalo nezadovoljna, prisjeća se naša sugovornica za Universitas, jer je prilikom spajanja imala nerješiv tehnički problem s mikrofonom na računalu, te je naposljetku bila prisiljena odraditi predavanje putem mobitela:

– Uspješno sam ispričala svoju viziju nužnog uključivanja veterinarske struke u sve segmente pčelarskog sektora jer smatram da proizvodnja hrane za ljude čini iznimno važan dio javnog zdravstva koji se uvijek treba provoditi pod okriljem načela Jednog zdravlja.  Rasprava je potrajala i obilovala pitanjima i tumačenjima određenih stavova iz više aspekata, a posebice me iznenadilo aktivno sudjelovanje studenata veterinarske medicine i iz drugih afričkih države, saznajemo od profesorice Tlak Gajger.

Otklanjanje straha od zajednice zujećih pčela prvi je korak u čuvanju zdravlja tih marljivih kukaca

AKADEMSKA POVEZANOST DVA KRAJA SVIJETA

Misleći da je završila s tom pričom, iznenadio ju je povratni telefonski poziv sat vremena kasnije, ni manje ni više nego baš iz Sveučilišta u Pretoriji. Naime, odmah ju je kontaktirala prof. dr. sc. Kathrine May koja uz poslove vezane za međunarodnu suradnju vodi i jedan od najvećih Laboratorija za stjecanje znanja i vještina na edukativnim modelima („Skills laboratory for students“) na tamošnjem Fakultetu veterinarskih znanosti.

Uz izraženu zahvalu za održano predavanje i niz komentara, izravno je profesorici Tlak Gajger uputila zahtjev za zajednički sastanak s upravom fakulteta, a vezano za moguću buduću suradnju.

– Tako smo već tjedan dana kasnije dogovorili da budem predložena pred fakultetskim vijećem kao gostujući profesor za narednu akademsku godinu, kada će se po prvi puta provoditi nastava s područja biologije i patologije medonosnih pčela na njihovu prestižnom Sveučilištu. Nešto više od godinu dana trajale su pripreme, zajednički sastanci, prijedlozi studijskog programa kao i izmjene studijskog kurikuluma da bi u akademskoj godini 2021./2022. mogli održati planiranu nastavu na novoosnovanom kolegiju Bee Diseases.

Na prijedlog i na osnovi poziva Fakulteta veterinarskih znanosti, od Fakultetskog vijeća svog matičnog Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dobila je odobrenje za odlazak u Južnoafričku Republiku u funkciji gostujućeg profesora. Dio nastave odradila je na daljinu, a nakon što je završila svoje nastavničke obveze na VEF-u, krajem srpnja 2022. otputovala je u Afriku

– Istodobno, u funkciji prodekanice za financije i investicije, s tadašnjim dekanom Veterinarskog fakulteta prof. dr. sc. Nenadom Turkom bili smo u službenom posjetu Sveučilišta u Pretoriji i uspješno dogovorili niz mogućih suradnji na više različitih područja veterinarske djelatnosti. Posjetili smo Fakultet veterinarskih znanosti i Fakultet za prirodne i agronomske znanosti gdje smo sudjelovali u nizu sastanaka s članovima uprava oba fakulteta, radi dogovora oko potpisivanja bilateralnog ugovora o suradnji u području znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti.

Profesor Turk je održao uvodno predavanje kojim je predstavio Veterinarski fakultet u Zagrebu s prezentacijom VEFSuZ – Yesterday, today and tomorrow, dok je naša sugovornica predstavila sve djelatnosti VEF-a na području pčelarstva. Posebice Edukativno-arhivsku postaju za pčelarstvo kao jedan od rijetkih (ili jedini) jedinstvenih edukativnih laboratorija za stjecanje znanja i vještina iz područja veterinarstva u pčelarstvu, o čemu smo već opširno pisali na stranicama Universitasa, te novoosnovani poslijediplomski studij Honeybee Health Protection.

– S velikim nestrpljenjem i radoznalošću došla sam na područje gdje prirodno obitava druga podvrsta medonosne pčele, Apis mellifera scutellata, u narodu poznata kao „pčela ubojica“ i Apis mellifera capensis koja je endemska vrsta pri samom jugu afričkog kontinenta. Ta vrsta ima iznimno zanimljivu, a ponekad i teško shvatljivu biologiju koja uključuje i ponašanje karakteristično za invazivne vrste nad zajednicama medonosnih pčela u sjevernijim dijelovima zemlje. Nakon jedanaest sati leta iz Istanbula, krenuli smo iz Johannesburga na neizvjesno putovanje, ostvarujući svoju viziju Putujem, poučavam i učim o pčelama. Iako je tada tamo bilo godišnje doba zime, dnevne temperature zraka su se kretale 20 do 25° C u sjevernijim dijelovima zemlje na području Krugera te najniže oko 18° C u Pretoriji, što je omogućavalo praktični rad na pčelinjaku i preglede pčelinjih zajednica.

BLIZINA DIVLJIH ŽIVOTINJA

Po dolasku u Pretoriju, dočekao ih je pročelnik Odjela za pretkliničke znanosti, prof. dr. sc. Nenene Qekwana, koji im je bio vodič tijekom cijelog boravka. S obzirom na to da su stigli u petak, prvi dio boravka zapravo je podrazumijevao dodatnih šest sati vožnje fakultetskim kombijem do sveučilišnih kompleksnih postrojenja za edukaciju studenata u terenskim uvjetima i niza laboratorija smještenih uz ograde Nacionalnog parka Kruger. Smjestili su se u prostorijama South African Wildlife Research College gdje uobičajeno borave studenti veterinarske medicine i zoologije Sveučilišta u Pretoriji koji dio svoje praktične nastave obavljaju u veterinarskim stanicama po okolnim selima te u specijalističkim dijagnostičkim i istraživačkim laboratorijima, te rendžeri koji rade u susjednom parku.

Uglavnom, iskrena je profesorica Tlak Gajger, oduševila ih je prava afrička divljina sa svim bojama, nevjerojatnim zalascima sunca, zvukovima i blizinom divljih životinja:

-Prvog jutra atmosfera je odisala znatiželjom kada smo kombijem po zemljanim putevima ulazili u prvo selo vidjeti veterinarsku stanicu. I to u pratnji veterinarke Ilane kojoj pčele također predstavljaju dio posla. Iako pacijenti nisu pčelinje zajednice već pčelari ili „medolovci“ koji iskorištavaju med i druge pčelinje proizvode uzimajući ih slobodno živućim zajednicama ili solitarnim pčelama kojih u ovom dijelu svijeta ima najviše i to ugniježđene u najrazličitijim staništima. Stanovnici se obraćaju za pomoć nakon uboda ili traže osnovne informacije i znanja vezane ut tehnologije držanja pčelinjih zajednica i načina pčelarenja.

Osobno je našu sugovornicu jako razveselila vijest da može porazgovarati s prof. dr. sc. Alanom Gardinerom koji je vodio zanimljiv projekt Elephants Alive Bee Project. Profesor, znanstvenik entomolog s bogatim radnim i životnim iskustvom, tijekom sastanka joj je ispričao genijalnu projektnu ideju o korištenju zajednica medonosne pčele kao „alat“ za odvraćanje negativnih utjecaja afričkih slonova na kultna stabla marule.

– Naime, zajednice su smještene u košnice i povješane na grane drveta, a budući da se i ogromni slonovi boje uboda sitnih, ali agresivnih pčela, ova zaštitna metoda čini se funkcionira i to značajnije bolje od primjerice često primjenjivane metode omotavanja stabala žicom. Med dobiven od zajednica medonosnih pčela A. mellifera scutellata iznimno je kvalitetan i tražen na tržištu jer je brendiran kao proizvod spomenutog projekta. No, prva rečenica koju mi je uputio ostala mi je duboko u sjećanju: Ovdje ima puno „uzimanja“ meda, a jako malo pčelarenja.

Nadalje, posjetili su Hans Hoheisen Wildlife Research Station lociran uz Orpen ulaz u Nacionalni park  Kruger, a gdje je smješten niz dijagnostičkih i istraživačkih laboratorija za proučavanje opasnih bolesti i zoonoza. Kroz njih ih je provela dr. sc.  Jeanette Wentzel.

Profesorica Tlak Gajger ni ovdje nije krila oduševljenje uređenjem i bogatim izborom knjiga u njihovoj knjižnici. Wentzel im je u dvorištu pokazala mjesta gdje se nalaze gnijezda divljih pčela, budući da su zujanje čulo odmah po izlasku iz kombija. Potom su obišli dio Nacionalnog parka, u vozilu, naravno na vlastitu odgovornost:

– Vidjeli smo stvarno puno različitih vrsta životinja. Od velikih stada afričkih slonova, žirafa i zebri, antilopa i bivola, majmuna, egzotičnih ptica, pa do vodenkonja, hijena i naravno kralja životinja, lavova. I to čopor odraslih mužjaka i obitelj s mladuncima u njihovim prirodnim staništima.

ZAJEDNO ČUVAJMO PČELE!

Kao zadnji dio aktivnosti na području Krugera bio je posjet proizvodnom pčelinjaku na poljoprivrednom području s velikim površinama nasada agruma.

– Moj prvi susret s „pčelom ubojicom“ i velika želja za pregledom zajednica, ali i mogućnosti da vidim neke od egzotičnih nametnika i štetnika koji nisu uobičajeni za područje Europe, a predstavljaju prijetnju u smislu mogućeg unošenja i širenja na nova geografska područja. Pčele su puno sitnije i drugačije morfološki, i nevjerojatno agresivnije. Unutar par minuta od vađenja prvog okvira sa saćem sve pčele su odletjele, odnosno prekrile mi zaštitno odijelo pa čak se i zalijetale u veo pčelarske kape. Tada mi je bilo u potpunosti jasno zašto većina pčelara na pčelinjak odlazi tek u sumrak i rade s pčelama noću pod crvenim svjetlom.

Po dolasku u Pretoriju, profesorica Tlak Gajger primarno je odrađivala nastavničke obveze, a izloženo gradivo se odnosilo na tri velika područja: “Basics of Honeybee Biology”, “Economically important Honeybee Diseases“, and „Biosecurity Measures in Beekeeping”. Nastava je bila namijenjena za studente diplomskih i poslijediplomskih studija veterinarske medicine, nastavnike, te se istovremeno prenosilo on-line za sve zainteresirane studente i nastavnike drugih fakulteta Sveučilišta u Pretoriji i nekoliko visokih učilišta drugih afričkih država.

Zasebno je bilo organizirano stručno predavanje za pčelare i predstavnike Ministarstva poljoprivrede kao pomoć u uspostavi sustava za praćenje i kontroliranje bolesti, ali i „zakonsko“ reguliranje zdravstvenog stanja pčela i sigurnosti pčelinjih proizvoda. Tijekom boravka na Fakultetu za prirodne i agronomske znanosti bila je gost kod prof. dr. sc. Christiana Pirka i prof. dr. sc. Yusufa Abdullahi, na Zavodu za zoologiju. Obišli su njihov edukativni pčelinjak na nekoliko lokacija, mrežom zatvoreni prostor za pokuse s pčelama u kontroliranim uvjetima, novoosnovani sveučilišni konferencijski centar Future Africa i krasan Biodiversity garden.

– Poslijepodneva sam koristila za obilazak i praktični rad na pčelinjacima te edukaciju pčelara. Tako sam otišla i u „noćno pčelarenje“ pod svjetlima, što je za mene opet bilo prvo takvo radno iskustvo. Uz obilazak pčelinjaka, nije izostala ni degustacija meda različitog botaničkog porijekla. A tijekom posjete lijepo uređenoj Kući meda u vlasništvu lokalnog pčelara okusili smo i nekoliko medovina s različitim dodacima, završava svoju priču za Universitas profesorica Ivana Tlak Gajger.

Za kraj putovanja, prošetala je s profesoricom May s početka priče po njenom pčelinjaku koji je uspostavila motivirana upravo prvim prošlogodišnjim web predavanjem naše sugovornice, koja je bila počašćena tim njenim činom, upornošću i željom za pčelarenjem.

Zajedno čuvajmo pčele, kombinirajući znanja i iskustva iz cijelog svijeta. Lijepo je znati da zagrebačka znanja i ekspertizu cijene i na dalekom rogu Afrike.