Stručna praksa najbolji je način unaprjeđenja znanja

Leona Kovačić, Iris Belamarić i Domagoj Bendić među najboljim su studentima Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu. Leona Kovačić je studentica treće godine preddiplomskog studija Geodezija i geoinformatika, Iris je studentica druge godine diplomskog studija Arhitektura i urbanizam, dok je Domagoj na prvoj godini diplomskog studija Građevinarstvo. Leona i Domagoj dobitnici su Dekanove nagrade za izvrsnost, dok je Iris dobitnica Dekanove, ali i Rektorove nagrade za izvrsnost.

– Još u srednjoj školi najdraži su mi predmeti bili geografija i matematika, pa je u mojem slučaju odabir fakulteta bio jednostavan izbor. Oduvijek sam znala da ne želim dosadni uredski posao koji je isti iz dana u dan. Znala sam da želim raditi u području koje se i dalje razvija i napreduje, u kojem se aktivno prate nove spoznaje i dostignuća te se koriste moderne digitalne tehnologije, kazala nam je Leona, a s njom se slaže i Iris, koja je također vrlo lako odabrala fakultet. Uz mamu arhitekticu još odmalena sam znala da ću i ja jednoga dana to raditi, tako da mi je arhitektura bila prvi i jedini izbor. Ono što je trebalo odlučiti bio je grad u kojem ću studirati. Išla sam na prijemni u Split, Zagreb i Osijek i upala na sva tri fakulteta, ali odluka je ipak pala na rodni Split i nisam požalila. Za vrijeme mojeg studiranja došlo je do malih promjena u studijskom programu te su uvedeni neki od izbornih predmeta, među kojima je i stručna praksa, što bih svakako svima preporučila jer je to najbolji način unaprjeđivanja svoga znanja i priprema za ono što nas čeka nakon završetka studija, dodala je.

TERENSKE VJEŽBE

Studenti također u sklopu većine stručnih kolegija imaju terenske vježbe na kojima iz prve ruke vide primjenu teorije u praksi. “Imamo priliku isprobati rad na različitim instrumentima, neki, kao ja, i prvi put. Smatram da je to neizostavan dio za razumijevanje i usvajanje bilo kakvog znanja. Tu vrijedi ona poslovnica: ‘Reci mi i zaboravit ću. Pokaži mi i možda ću zapamtiti. Uključi me i razumjet ću'”, dodala je Leona.

Uz sve obaveze, zanimalo nas je čime se naši sugovornici bave u slobodno vrijeme.

– Slobodno vrijeme volim provoditi u ležernom druženju s obitelji, djevojkom i prijateljima. Volim čitati knjige -povijesne tematike, osobito one koje se tiču Hrvatske i hrvatskog naroda, vjerske knjige i znanstvene disertacije. Fasciniraju me starine i antikviteti, a najviše sam se pronašao u numizmatici i proučavanju satova. Trenutno nisam aktivan član nijedne udruge, no rado pomažem i ostajem aktualan u svakom događaju koji se dotiče mojih uvjerenja i u kojem mogu pomoći, kazao nam je Domagoj Bendić, kojega su odmalena intrigirale arkadne igre, slaganje kockica i dječji modeli za slaganje.

– U osnovnoj školi imao sam prve kontakte s tehničkim predmetima, na kojima su me se dojmili brojni fizikalni eksperimenti. Motiviran njima, sudjelovao sam na državnom natjecanju iz fizike. Tijekom srednje škole motivacija je uz edukaciju svela izbor fakulteta na građevinarstvo ili arhitekturu. Do kraja srednje škole građevinarstvo je preraslo u dominantan i moj prvi izbor, zbog čega nisam zažalio, dodao je.

Što se tiče plana za budućnost, Iris Belamarić nam je kazala kako je njezin posložen.

– Za početak, iduće ljeto planiram otići na ‘Work and travel’ program u Ameriku, a nakon toga mi je želja odraditi godinu dana stručne prakse negdje u Europi i na taj način zaokružiti cijeli taj proces studiranja. Također, ako mi se pruži prilika, pri povratku bih se voljela okušati i u znanstveno-istraživačkom radu te tako još više unaprijediti svoje znanje, a onda ga možda jednog dana i prenositi drugima, podijelila je Iris.

Leona kaže kako su zbog okolnosti posljednje dvije godine svima bile otežane mogućnosti uključivanja u bilo kakve projekte, udruženja i akcije.

– Svakako bih poručila mlađim generacijama da se uključe i probaju sve što ih zanima, jedno je sigurno: da će se zabaviti i upoznati nove ljude te da sigurno neće požaliti. Jedna od takvih stvari je volonterska akcija ’72 sata’, u kojoj sam osobno sudjelovala, za što mogu reći da mi je bilo jedno od najboljih iskustava tijekom studiranja, kazala nam je Leona.

POSLOŽENI PLANOVI

A planove za budućnost stvaraju i Domagoj i Leona. Ona sljedeće godine nastavlja studiranje na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, nakon čega možda ode skupiti iskustvo i izvan Hrvatske.

Domagoj Bendić još od srednje škole sudjeluje kao obiteljska ispomoć u obrtu za proizvodnju i trgovinu kave i čaja, a u struci ga najviše zanimaju kompleksne inženjerske zadaće, kao i mehanika fluida ili potresnog djelovanja.

– Nakon završetka faksa, ali ne i obrazovanja, nadam se radu upravo pri nekom od specijaliziranih laboratorijskih jedinica koje su odnedavno oformljene u fakultetskoj zgradi u Kampusu, dok se dva nalaze u rekonstruiranom i dograđenom objektu u Žrnovnici, dodao je.

A što bi naši sugovornici poručili mladim ljudima koji žele ići njihovim stopama?

– Za mene je vrlo uzbudljivo biti dio nečega u pokretu i razvitku, nečega što nije stacionarno i ‘uklesano u kamen’, nego se mijenja i unaprjeđuje svakog dana. Zbog toga neka svatko tko se pronalazi u ovome i voli geografiju, informatiku i (barem malo) matematiku uzme u obzir i geodeziju kao svoj izbor fakulteta. Osim toga, prije dvije godine, kad sam ja upisala fakultet geodezije, u državi je bio samo jedan nezaposleni geodet, što je prilično perspektivno, zar ne? kazala nam je Leona.