Centar za klimatološka istraživanja Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu organizirao je nedavno virtualno predavanje intrigantnog naslova Usred ljeta na snijegu i ledu u Hrvatskoj – što nas čeka u budućnosti?
Svašta se moglo saznati na tome predavanje koje je održao dr. sc. Dalibor Paar, docent s Fizičkog odsjeka PMF-a, između ostalog i zašto se u velebitskih kršnim jamama zadržava led star pola milenija. Svatko tko se bavim planinarenjem, ali i svi drugi koji putuju (barem ljeti) prema Dalmaciji, dive se planinskom masivu Velebita kao jednom od impozantnijih čuda prirode. Velebit pravi planinari zovu „Ocem hrvatskog gorja“, kojeg svakako valja sačuvati i za buduće generacije.
Kada govorimo o klimatskim promjenama, gorućoj problematici modernog doba, važno je pitanje što se dešava na lokalnoj razini i dolazi li do promjena koje su bitne za ljude i za ekosustave. Velebit je naša najdulja planina koja je značajna po svojoj bioraznolikosti, georaznolikosti i klimi. Docent Paar u svome je predavanju predstavio neke vrlo specifične lokacije na Velebitu na kojima se i tijekom ljeta istraživači mogu još uvijek rashladiti na snijegu i ledu.
– Postavlja se pitanje zašto se led akumulirao u jamama i koliko je star. Dosadašnjim istraživanjima ustanovili smo da je starost leda između 400 i 500 godina, što otprilike odgovara razdoblju Malog ledenog doba koje je tada zahvatilo Europu. Znači da je tada došlo do akumulacije snijega i leda u jamama koji se zadržao danas. Formiranju tog leda pridonijela je specifična klima Velebita, ali i vertikalnost jama. Osim toga, utvrđeno je da se led u nekim jamama proteže i do dubina 500 metara, što je među najdublje utvrđenim ledom u speleološkim objektima u svijetu, objašnjava Paar.
Nekada su ljudi redovito bacali otpad u krške jame. Projektom Čisto podzemlje speleolozi su detektirali preko 800 takvih divljih podzemnih odlagališta otpada širom Hrvatske, a vjerojatno ih ima još više. Ipak, unatoč činjenici da se ekološka svijest Hrvata popravlja, još uvijek nedovoljno brinemo o odlaganju otpada, recikliranju, čime budućnost naše djece (p)ostaje nesigurna
LEDENO DOBA
Stalnim praćenjem velebitskih jama s ledom istraživači, poglavito sa zagrebačkog PMF-a, žele utvrditi utjecaj klimatskih promjena. Dosad su primijetili nekoliko neočekivanih događaja, poput zatvaranja Lukine jame ledom oko 2000. godine ili formiranje novog leda tijekom zadnje zime.
Ovakva istraživanja su svakako važna za planinare i turiste koji posjećuju Velebit, no još su važnija za njegove ekosustave, Natura 2000 staništa i zaštitu voda koje se podzemljem Velebita kreću prema brojnim izvorima. Kako su sustavna speleološka istraživanja Sjevernog Velebita započela tek 90-tih godina prošlog stoljeća, ono što sigurno znamo je da se količina leda od tada smanjila u jamama te da su zime često s manje snijega, saznajemo od našeg sugovornika. Zato Paar dodatno upozorava da se događaju klimatski ekstremi koji podjednako ugrožavaju sve dijelove Velebita. Topljenje stalnog leda u jamama samo je jedna od mjerljivih značajki, posebice na području Sjevernog Velebita.
Pitamo docenta Paara je li zbog klimatskih promjena Velebit postao opasnija planina nego li je to bio raniji desetljeća:
– Velebit je planina u koju treba ići opremljen. Veći problem predstavlja što danas ljudi odlaze u planinu bez da su se raspitali o uvjetima i vremenskog prognozi, bez odgovarajuće odjeće, obuće, zaštite od kiše ili odu zimi bez opreme za uvjete sa snijegom i ledom. Naprimjer, na Sjevernom Velebitu i ljeti morate ponijeti zimsku odjeću jer ćete se smrznuti, posebice noću.
U nekim se hollywoodskim filmovima zorno prikazuje dolazak brutalnog zahlađenja i novog ledeno doba koje će okovati cijelu planetu. A sve pod utjecaj klimatskih promjena i čovjekova onečišćenja okoliša. Stoga se pitamo koliko su takvi scenariji realni. Kakve su šanse da nas novo ledeno doba ponovo pogodi? U kojem roku i kakvog intenziteta? Rade li se kakve projekcije?
Dalibor Paar nam objašnjava da klimatski modeli trebaju uključiti jako puno različitih značajki i procesa pa ne mogu savršeno prognozirati budućnosti. Osim tzv. Milankovićevih ciklusa, uslijed kojih se klima bitno mijenja promjenom gibanja Zemlje u svemiru, ali na puno većim vremenskim skalama od naših života, tu je i periodična promjena sunčeve aktivnosti koja će idućih desetljeća smanjiti. Procjene su da je zadnji efekt slabo utječe a klimu, no uvijek treba postaviti pitanje da li su nam modeli dovoljno dobri.
– Malo ledeno doba dogodilo se tijekom Maunderovog minimuma sunčeve aktivnosti, no tada su bile i vulkanske aktivnosti koje su mogle dovesti do istog efekta. Moje mišljenje je da u dugoročnim strategijama ne treba odbaciti niti jedan scenarij. Npr. što ako ljudima kažemo da im više ne treba grijanje u kući, a onda naglo zahladi? Još veći problemi mogu zadesiti sektor poljoprivrede. Što ako zalihe naše pitke vode nisu toliko velike koliko pretpostavljamo? Jesmo li pripremili sustave navodnjavanja ako očekujemo višegodišnje suše?
DIVLJA ODLAGALIŠTA OTPADA
Što zapravo poručiti ljudima koji negiraju globalno zatopljenje i utjecaj čovjeka na klimatske promjene? Vidimo da im je sasvim lako negirati COVID unatoč ogromnom broju oboljelih pa i umrlih. Kud onda neće negirati klimatske promjene. Iako su jasne granice između godišnjih doba nestale, iako nas pogađaju sve jače vremenske neprilike. Naš je sugovornik svjestan da je priča o klimi vrlo kompleksna. Znanstvenici u komunikaciji s javnošću pojednostavljuju priču da bi ljudi mogli razumjeti što se događa i djelovati. Nažalost (ili nasreću), danas se ne može precizno ni opisati niti postoje dovoljno moćna računala da bi mogla predvidjeti sve što će se dešavati u budućnosti. Temperatura je samo jedna od varijabli.
– Ono čemu svi skupa svjedočimo je povećanje frekvencije klimatskih katastrofa, velikih poplava, suša, požara, kao i ekstremno hladnih zima. Pitanje da li je i koliko čovjek kriv je nepotrebno. Čovjek zadnjih stoljeća nepovratno uništava i onečišćuje ekosustave na Zemlji. To moramo što prije početi zaustavljati. Očuvanje Zemlje počinje kod svakog od nas doma na način da stvaramo što manje otpada i sve recikliramo. Na razini zajednice treba donositi teške odluke, a svaka ima neke negativne posljedice. Na primjer, ako prebrzo zabranimo fosilna goriva trebaju nam hitno nove elektrane. Njihovom izgradnjom pak ugrožavamo preostale ekosustave.
Pitanje da li je i koliko čovjek kriv je nepotrebno. Čovjek zadnjih stoljeća nepovratno uništava i onečišćuje ekosustave na Zemlji. To moramo što prije početi zaustavljati
A koliko su Hrvati zapravo ekološki (ne)savjesni? I sam često planinarim, i nerijetko po stazama i livadama možete naići na odbačene limenke piva, vrećice od grickalica, u novije pandemijsko vrijeme čak i higijenske korona maske… Da o odbačenim frižiderima i šporetima u šume i rijeke i ne govorimo.
Docent Paar je optimističan po tome pitanju i govori nam da se ekološka svijest građana Hrvatske popravlja zadnjih desetljeća. Primjerice, nekada su ljudi redovito bacali otpad u krške jame. Projektom Čisto podzemlje speleolozi su detektirali preko 800 takvih divljih podzemnih odlagališta otpada širom Hrvatske, a vjerojatno ih ima još više. Svako od njih ugrožava pitke vodama u kršu u krugu desetina, pa čak i stotina kilometara. Danas, navodi Paar, vidimo da je novih bacanja otpada u jame vrlo malo, no moramo riješiti taj problem koji i dalje postoji:
– Ekološka svijest se gradi od vrtića i škola nadalje i mislim da se kroz obrazovanje postigao napredak. Meni se čini puno veći problem taj divlji otpad, posebice u podzemlju koji uslijed velikih kiša može kontaminirati pitke vode. Speleolozi zadnjih godina kroz Čisto podzemlje očiste određen broj jama godišnje, no za sustavno rješavanje trebalo bi napraviti veliki projekt na razini države koji bi se dosta izgledno mogao financirati iz europskih fondova.
RECIKLIRATI, POŠUMLJAVATI, BICIKLIRATI
Kako dalje? Erupcije, potresi, tornada, poplave… Svaki dan na televiziji ili po portalima možemo vidjeti neki novi vremenski ekstrem. I zaista, valja se zapitati – vraća li nam Zemlja šamare za sve što smo joj učinili pod egidom industrijalizacije i napretka?
– Mislim da nije produktivno u diskusiji miješati prirodne procese i ono što čovječanstvo loše radi. To se onda svede na diskusije koliko je na neki prirodni proces utjecao čovjek. Onda netko kaže da je utjecaj jedan posto i da je sve super. Imamo konkretne mjerljive parametre kroz primjere uništavanja šuma koje ste spomenuli, mikroplastike u okolišu, koncentracije stakleničkih plinova itd. Bolje je pričati o konkretnim stvarima na koje možemo sada utjecati, a ne o složenim procesima našeg planeta koje u potpunosti još uvijek ne razumijemo. Idemo graditi neke pozitivne priče pa gledati imaju li one pozitivan učinak na lokalnoj ili globalnoj razini. Naprimjer, hajdemo pošumljavati, obnavljati livade i druga staništa, uklanjati divlja odlagališta, reciklirati. Manje koristiti automobile, a više javni prijevoz i bicikle. Idemo potaknuti cijelu zajednicu na razmišljanja u tim smjerovima, zaključuje doc. dr. sc. Dalibor Paar.
Zime hladne, ali bez snijega
Kako objašnjavate da se led zadržava u spomenutim jamama toliko dugo? Nije li bilo za očekivati da će se uslijed globalnog zatopljenja i podizanja prosječne godišnje temperature i taj nakupljeni led otopiti?
Istraživanja pokazuju starost leda oko 400-500 godina. Tada je u Europu zahvatilo Malo ledeno doba i to je bilo vrijeme pogodno za akumulaciju snijega I leda u jamama. Nakon početne akumulacije uspostavili su se mikroklimatski uvjeti koji su se održali do danas. Cilj naših istraživanja je pratiti taj led. On se sigurno dijelom otopio od početka 90-tih godina, od kada imamo prve sustavnije podatke iz tih jama, no još ne možemo tvrditi da će se potpuno otopiti. To pokazuje i prošla zima gdje smo zabilježili akumulaciju novog leda. Prošle zime površinske temperature na Sjevernom Velebitu bile su više puta ispod -20 Celzijevih stupnjeva. Dakle, zima je bila vrlo hladna, ali opet nije bilo jako puno snijega kako je to prije bilo uobičajeno za Velebit.
Taj led može biti dobar indikator promjena površinske klime na dulje staze. Ako se on potpuno otopi, možemo reći da se na Velebitu događa nešto što nije zadnjih 500 godina. Naravno to ne isključuje mogućnost da se na nekim lokacijama bio zadržao još stariji led, istraživanja kolege Nevena Bočića i suradnika ukazuju na tu mogućnost.
Koloniziranje drugih planeta
Jesmo li po pitanju klimatskih promjena i utjecaja čovjeka na okoliš već prošli point of no return, kao što neki stručnjaci upozoravaju?
Slavni fizičar Stephen Hawking je rekao da čovječanstvo u ovom stoljeću mora kolonizirati drugi planet, inače nam prijeti izumiranje. Time je sve rečeno.
Među onima koji negiraju klimatske promjene su i neki od najmoćnijih ljudi svijeta. Donedavni američki predsjednik Trump, brazilski predsjednik Bolsonaro zbog čijeg je nečinjenja uništen veći dio Amazone… Kako očekivati da će se trendovi promijeniti, ako takvi moćnici žmire pred sve jačim onečišćenjem okoliša?
Tužne priče poput one o Amazoni možemo na manjim skalama vidjeti i u Hrvatskoj. No, nisu uvijek neki drugi krivi. Mislim da svi žmirimo. Razmislite samo koliko otpada kod kuće generirate tijekom samo jednog tjedna. Da li je to zaista potrebno? Održivo? Razmišljamo li koliko ono što kupujemo povlači nova onečišćenja ili uništavanja ekosustava? Putujemo li na posao biciklom?
