Velikom znanstveniku Albertu Einsteinu pripisuje se rečenica ”Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života.”
Iako se ne zna pouzdano točno je li ta rečenica baš njegova, niti su znanstvenici sigurno jesu li u pitanju baš te četiri spomenute godine, važnost pčela u ekosustavu planete, pa i za život ljudi jest – neprocjenjiva. Pčele su primarno oprašivači i možemo zamisliti što se događa kada nestanu pčele. Nema oprašivanja, nema plodova, nema hrane. Svijet bez pčela jednostavno nije održiv.
Nedavni pomor pčela u Međimurju – a sumnja se na preveliku upotrebu pesticida – još nas je jednom podsjetio koliko su ta vrijedna i marljiva bića zapravo krhka. Znaju to jako dobro i na varaždinskom Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji s tvrtkom Varkom d.d. provodi projekt „Pčele spasi da se život na Zemlji ne ugasi“. Okosnica projekta je očuvanje bioraznolikosti i sinergija s javnim voćnjakom u gradu Varaždinu kroz uspostavu javnog pčelinjaka sa svrhom edukacije o važnosti i zaštiti pčela od opasnosti (onečišćenja) koje prijete njihovom opstanku.
Znanstveno je dokazano da pčele ne samo povećavaju prinos, nego povećavaju i kvalitetu prinosa. Plodovi koje su oprašile pčele su daleko kvalitetnije od onih koji su slučajno oprašeni vjetrom. Zato je život bez pčela neodrživ
Saša Zavrtnik, dr. med. vet.
GRAD CVIJEĆA I VRTOVA
S obzirom na usmjerenje Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u polju Inženjerstva okoliša, što obuhvaća zaštitu okoliša, prirode te održivi razvoj, namjera je projektnim sredstvima doprinijeti ostvarenju misije ove visokoškolske institucije kroz djelovanje na dobrobit lokalne zajednice. Tako su nabavljene dvije pčelinje zajednice, odnosno košnice, s potrebnom opremom i lijekovima, koje su postavljene u neposrednoj blizini Geotehničkog fakulteta u Varaždinu, na zemljištu netom zasađenog javnog voćnjaka, jedinog takvog u ovom dijelu Europe.
– Ovakva sinergija javnog voćnjaka i pčelinjaka doprinosi edukaciji i promoviranju zdravog života, međuovisnosti čovjeka i prirode te širenju svijesti o štetnom utjecaju sveprisutnih onečišćenja u svim sastavnicama okoliša. Ideja urbanog pčelarstva nije nova, i dok je u svijetu raširena, kod nas je još uvijek novina. Neposredne i posredne koristi od pčela medarica dokazano su višestruke, ali u 21. stoljeću broj pčela na razini vrsta i na razini brojnosti zajednica je u opadanju. Pošto su one jedni od primarnih oprašivača većine biljaka cvjetnica, nameće se zaključak da opstanak velikog broja biljnih vrsta ovisi upravo o njima, ističu voditelji projekta Saša Zavrtnik, dr. med. vet. i doc. dr. sc. Jelena Loborec.
Varaždin je grad cvijeća, poznat po parkovima, zelenim površinama, gradskim gredicama, nedavno zasađenom javnom voćnjaku i mnogobrojnim privatnim vrtovima i voćnjacima. Sve to implicira potrebu za oprašivačima, konkretno za pčelama, koje su potvrđeno zaslužne za 70 % oprašivanja usjeva kojima se hrani čovječanstvo. Ideja je upoznati širu javnost, počevši od vrtićke dobi, sa životom pčela, njihovom nezamjenjivom ulogom u ekosustavu, njihovim doprinosom opstanku biljaka i ljudi, ali ujedno istaknuti i opasnosti koje posljednjih desetljeća ozbiljno prijete pčelama. Sve s ciljem promjene ponašanja zajednice čiji će se pozitivni utjecaji očitovati kroz shvaćanje važnosti pčela za opstanak planeta kakvog poznajemo, za opstanak čovječanstva i za održanje bioraznolikosti.
Saša Zavrtnik, stručni suradnik na Geotehničkom fakultetu u Laboratoriju za geokemiju okoliša, trenutno radi na doktorskoj disertaciju posvećenoj pčelama, kojima se bavi već dva desetljeća, od svoje sedamnaeste godine. Objašnjava nam kako će kroz doktorski rad pokazati da pčele predstavljaju bioindikatore onečišćenja okoliša odnosno indikatore prisutnosti desetak teških i toksičnih metala na području Grada Varaždina:
– Prikazat ćemo model prijenosa tih onečišćenja, koji se nalaze u vodi i tlu, pa i u zraku, i onda kroz vodu i zrak dođu u biljke, a pčele kao konzumenti biljnih produkata, peluda i nektara, mogu biti posrednici onečišćenja u okolišu. Pčele dokazano dio onečišćenja zadržavaju u sebi, a dio odlazi u njihove produkte, kojima smo mi ljudi krajnji konzumenti, objašnjava naš sugovornik.
INDIKATORI ONEČIŠĆENJA
Varaždinski znanstvenici će pokušati pokazati koji je pronos tog onečišćenja i što mi kao ljudi možemo očekivati u krajnjem proizvodu, medu, kojeg najčešće konzumiramo. Tim više što smo mi i najveći izvor tog istog onečišćenja, dakle tih teških i toksičnih metala, u prirodi.
S obzirom na iskustvo zemalja oko nas, koje su već provele slične projekte i istraživanja, Zavrtnik i njegovi kolege očekuju da urbane sredine, uz industrijska postrojenja i autoceste, pokažu značajnije tragove onečišćenja. Pa onda i u pčelama te pčelinjim proizvodima.
Srećom, postoje regije u Hrvatskoj, poput Gorskog kotara i dijelova primorske Hrvatske, gdje su dosadašnja istraživanja pokazala kako onečišćenja takve vrste tamo nema. Samim time, i taj je med zdraviji, čišći, jer su i pčele zdravije.
– Onečišćenje u okolišu se može na pčele odraziti na razne načine. Najizravniji je povećana stopa mortaliteta, odnosno pomora pčela ili u krajnjoj liniji, konačnog pomora, kao što se nedavno dogodilo u Međimurju.
Zavrtnik je pčelama je okružen od 17. godine, kada se počeo interesirati i čitati o tim živim bićima, a od jednog varaždinskog pčelara dobio je i prvu košnicu. Učio je iz literature i brojnih drugih pčelara, i sada već ima kvalitetno iskustvo koje će sigurno pridonijeti uspješnosti ovog istraživanja. Vlasnik je svojih košnica, proizvodi svoj med, iako ga ove godine nije bilo, a tu nestašicu primijetili su svi hrvatski pčelari. Ponajviše zbog klimatskih promjena, koje su se posebno očitovale ljetos.
Prema iskustvima i spoznajama, u dobro razvijenoj pčelinjoj zajednici, dakle jednoj košnici, ima na vrhuncu proljetnog razvoja 40 tisuća pčela. Četvrtina tih pčela odnosno 10 tisuća jedinki, jesu pčele letačice i pčele sabiračice, koje izlaze na pašu i nešto donose natrag u košnicu. Svaka od njih dnevno napravi 12 do 15 izleta te obiđu otprilike 100 cvjetova jabuke da bi napunile svoj medni mjehur (organ u kojem pčela skladišti taj biljni sok, nektar). Dolazimo do podatka od 13,5 milijuna obiđenih cvjetova dnevno po jednoj pčelinjoj zajednici, košnici.
– Znajući da je Varaždin grad cvijeća, i da još jako puno kuća ima cvjetne okućnice i vrtove, voćnjake, naše će pčele povećavati i njihov urod. Kao i urod ovog voćnjaka. Znanstveno je dokazano da pčele ne samo povećavaju prinos, nego povećavaju i kvalitetu prinosa. Plodovi koje su oprašile pčele su daleko kvalitetniji od onih koji su slučajno oprašeni vjetrom.
Ne volim nekakve dramatične crne scenarije, stoga vjerujem da još nismo prošli point of no return, međutim s promjenom ponašanja i utjecajem na okoliš moramo početi već danas. Predugo smo bili uspavani, a sad je vrijeme da se probudimo
doc. dr. sc. Jelena Loborec
Završna stopa projekta je analiza meda koju će ove pčelinje zajednice proizvesti, odnosno skupiti s biljaka na području grada Varaždina. Klimatske promjene uzrokovale su da ove godine meda nema, odnosno ima ga jako malo. Zaredaju li se takve klimatski opasne godine, meda nećemo imati, a pčele bi moglo ugrožavati što neće imati meda ni za svoje potrebe. Pa će ih pčelari morati prihranjivati, što su radili i ljetos, pojasnio nam je Zavrtnik:
– U doba kada bi pčele morale prikupiti većinu meda sa svoje najjače paše, a to je bagrem, one nisu mogle na pašu jer je bagrem ili promrznuo ili je nastupilo kišno razdoblje. Tada su pčele imale prinos nula, i još bile u gubitku, jer su trošile svoje zalihe u košnici. Pčelari ih tada moraju prihranjivati šećernim pogačama ili šećernom otopinom. Međutim, dugoročno je to neodrživo. To nije dovoljna zamjenska hrana za pčelinju zajednicu, koja bi nju održavala zdravom, njihov imunitet na razini. Onda one postaju boležljive, slabije se razvijaju te još manje doprinose. Dugoročno je to svakako neodrživo i te nas klimatske promjene moraju itekako brinuti!
ZEMLJA PAMTI I VRAĆA
Definitivno brinu docenticu Jelenu Loborec koja se nada da će ovim projektom preokrenuti negativne trendove onečišćenja prirode. Barem djelomično. Zato je važan aspekt projekta edukacija mladih naraštaja, djece vrtićke i osnovnoškolske dobi. Djeca će dolaziti u javni voćnjak na edukaciju, radionice, gdje će slušati o pčelama, njihovoj ulozi u ekosustavu. Odnosno njihovoj nezamjenjivoj ulozi u proizvodnji hrane. Djelovat će se na djecu od najnižih uzrasta, kako bi izrasli u osviještene mlade ljude koji će brinuti o okoliš.
I sama je primijetila da su te nove mlade generacije sve okrenutije novim digitalnim tehnologijama, a sve manje prirodi. Stoga je ovaj projekt posvećen i probuđivanju tog možda zaboravljenog aspekta djetinjstva. Bezbrižnoj igri u prirodi:
– Nisu djeca kriva što su stalno na ekranima. Možda nemaju druge mogućnosti ili im nisu dovoljno privlačne. Nadamo se da ćemo im na neki način predstaviti prirodu očima kakvim ih nisu dosad gledali. Znam po svome sinu, kada su u vrtiću imali druženje s pčelarom, danima kasnije nas je nagovarao da nabavimo košnice i sami proizvodimo med. Dakle, ako sa svakom našom radionicom dopremo do barem jednog djeteta, puno smo napravili. Tko zna, možda netko od njih završili na našem fakultetu, upravo sa željom da se jednog dana bavi ekologijom i inženjerstvom okoliša, navodi Loborec.
Dodaje da joj je znanstveno vrlo zanimljiv taj neopisivi utjecaj čovjeka na okoliš, u svim segmentima, zrak, voda, tlo. Uvijek nekako mislimo da će te posljedice osjetiti netko drugi, tamo negdje daleko, a nismo svjesni koliko sami sebi zatvaramo taj krug. Primjer je baš konzumacija meda, koji je došao tko zna otkud i napravljen je tko zna kako. Med je zdrav, izuzetno, kada je riječ o pravome medu, koji potječe od pčela, iz prirode koja je čista, nezagađena. No, danas je toliko puno „umjetnog“ meda na tržištu da nemamo pojma što sve unosimo u svoj organizam konzumacijom. I teške metale i pesticide, koje smo sami stavili u prirodu, a kroz život pčela i konzumaciju meda vraćamo ih natrag. Zatvaramo krug, ali na štetan način.
– Ako pogledamo sve što se događaja sa Zemljom zadnjih godina, sve te uragane, potrese, erupcije vulkana, bojim se da nam priroda vraća svu onu bol koju smo mi njoj nanijeli proteklih stoljeća. Ne volim nekakve dramatične crne scenarije, stoga vjerujem da još nismo prošli point of no return, međutim s promjenom ponašanja i utjecajem na okoliš moramo početi već danas. Predugo smo bili uspavani, a sad je vrijeme da se probudimo. Aktivnosti pojedinaca ili malih grupica nisu više dovoljne. Moramo na globalnoj razini trenutno prekinuti sve po okoliš štetne aktivnosti. Nažalost, koliko je to realno ostvarivo, teško je reći…, zaključuje docentica Jelena Loborec.
Izv. prof. dr. sc. Hrvoje Meaški, dekan Geotehničkog fakulteta:
Varaždinci su gorljivi ekolozi!
Jedan od osnovnih ciljeva našeg fakulteta je pomaganje lokalnoj zajednici, da se malo bolje povežemo s gradom i njegovim stanovnicima. Pogotovo s obzirom na dojam da i nismo baš prepoznati te mnogi Varaždinci nisu ni znali da fakultet funkcionira. Ni da se usmjerio ka inženjerstvu okoliša. S druge strane, radi se o projektu koji je također, barem indirektno, usmjeren inženjerstvu okoliša.
Pčele su indikatori onečišćenja. Ako na fakultetu proučavamo onečišćenje te utjecaj čovjeka u tom procesu, onda su ovakvi projekti svakako dobre poveznice znanosti, teorije, prakse i same struke.
Inženjerstvo okoliša i znanje koje ono nosi danas nam je vrlo potrebno. I u Europi već prepoznato poprilično. Odbacivanje glomaznog otpada u okoliš, to je samo jedan dio tog problema čime se bavimo. Drugi dio je kako to ukloniti, sanirati, kako pokrenuti kružno gospodarstvo, gospodarenje otpadom. Osvijestiti da u otpadu nije sve smeće već da postoji i puno korisnih sirovina. To je ljudima dosad sve bilo smeće, a naša je uloga osvijestiti stanovništvo da se puno tih sirovina može sačuvati i ponovo iskoristiti.
Fakultet, naravno, nije pogon koji će te sirovine reciklirati, već mi dajemo rješenja i prijedloge kako te materijale iskoristiti, povezati se s industrijom i gospodarstvom. To je jedna od zadaća visokog školstva, našeg fakulteta posebice, da budemo poveznica prema gospodarstvu.
Nedavno smo, na obilježavanju Svjetskog dana zaštite okoliša, predstavili partnera iz gospodarstva koji je osmislio gumene podloge za dječja igrališta, a koji služe kao inventivni i aktivni pročistači zraka. To je samo jedan primjer povezivanja znanosti i gospodarstva, a mi pokušavamo potaknuti čim više takvih slučajeva i inovacija.
Projekt o pčelama možda jest vezan samo uz lokalnu zajednicu, naš grad Varaždin, ali sam siguran da će znanstvene spoznaje kolege Zavrtnika i njegova tima biti korisne svih hrvatskim pčelarima, pa i šire.
Iako ja nisam Varaždinec rodom, nego dolazim iz Zagreba, primijetio sam da stanovnici Varaždina brinu o ekologiji, brinu o svome okolišu i jako su osjetljivi kada neke gospodarsko-političke igre ugroze čistoću ove lokalne zajednice. Na neke stvari mi kao fakultet ne možemo utjecati, ali može i dalje djelovati na svijest i potrebu osmišljavanja i brige, inženjeringa okoliša.
