Škole i vrtići moraju postati mjesta na kojima će svi biti zadovoljni. Učitelji i odgojitelji s uvjetima rada i plaćom, a djeca s onima što dobivaju iz procesa odgoja i obrazovanja
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nositelj je projekta “Dijete u središtu” kojim se želi pridonijeti boljem i kvalitetnijem društvu koje se prema dijete doživljava kao najveću dragocjenost jer je dijete zalog budućnosti svih nas.
Polazeći od svoje osnovne misije da obrazuje suvremenoga odgojitelja i učitelja kao subjekta širokoga spektra interesa, osjetljivog i fleksibilnog na promjene kojima je i inicijator i aktivni sudionik, Učiteljski fakultet pokreće niz aktivnosti kojima će nastojati osnažiti utjecaj zajednice ranoga i predškolskog te primarnoga odgoja i obrazovanja na svijest roditelja i društva u cjelini.
Od 15. do 17. lipnja 2021. održat će se trodnevni znanstveno-stručni skup koji će okupiti eminentne stručnjake iz područja ranoga i predškolskog te primarnog odgoja i obrazovanja, a koji će iz različitih perspektiva izložiti problematiku zlostavljanja i zanemarivanja djece te ukazati na moguće aktivnosti kojima bi se kvalitativno utjecalo na stvaranje dobrobiti za djecu.
Provođenje kvalitetnog vremena s djecom glavni je cilj radionica koje će tijekom lipnja na otvorenom (u skladu s epidemiološkim mjerama) provesti studenti odgojiteljskih i učiteljskih studija Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.
Naposlijetku, raspisan je Natječaj za dobivanje idejnoga rješenja SPOMENIKA DJETETU na lokaciji Učiteljski fakultet Savska 77 u Zagrebu koji će biti izveden prema idejnom rješenju autentičnoga dječjeg likovnog rada. Lik djeteta ili više njih u grupi predviđeni su motiv, no u potpuno slobodnoj interpretaciji. Natječaj traje od 12. travna do 12. lipnja.
PODIZANJE KOMPETENCIJA
O razlozima pokretanja projekta te pohvalnoj i ambicioznoj tezi da su vrtići i škole mjesta cjelovite reforme društva razgovaramo s prof. dr. art. Antonija Balić Šimrak, profesoricom Katedre umjetničkog područja na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu.
– Smatram da vrtići i škole imaju ogroman utjecaj na obitelji samim time što su u partnerskom odnosu sa roditeljima kada je u pitanju odgoj djece. Naravno da u tom procesu svi dionici sistema utječu jedni na druge. Kvalitetno partnerstvo zahtjeva kontinuirani trud, no ta komunikacija nije uvijek pozitivna, dapače često je frustrirajuća, na svima nama je da unaprijedimo međusobnu suradnju i nađemo kvalitetne modele komunikacije te postanemo kompetentniji stručnjaci, odgojitelji, učitelji i roditelji sve u svrhu pružanja najkvalitetnijeg odgoja i obrazovanja djetetu, ističe naša sugovornica.
Ipak, da bi se to dogodilo, jasno je da i vrtićki i školski djelatnici moraju biti kompetentni i savršeno educirani. Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu glavni je nositelj obrazovanja budućih učitelja i odgajatelja. Profesoricu Balić Šimrak raduje što su mladi ljudi koji upisuju ove studijske programe vrlo motivirani, imaju visoke vrijednosti spram djece i vodi ih empatija i želja da pridonesu društvu.
Naš je predškolski odgoj u samom vrhu europskih i svjetskih programa, ali… Vrlo često o našoj struci odlučuju primjerice politika, želja za dominacijom u satnici, osobna korist pojedinaca. Zaista jest tako te je vrijeme da se programima za obrazovanje učitelja i odgojitelja pristupi samo i isključivo sa stanovišta dobrobiti djeteta
prof. dr. art. Antonija Balić Šimrak, Katedra umjetničkog područja
– U svim postupcima vrednovanja našeg fakulteta naši studenti bivaju ocijenjeni najvišim ocjenama zbog svoje motiviranosti, komunikacije i usmjerenosti na struku. Naš je zadatak da njihove kvalitete osnažimo znanjem, vještinama i stavovima koji će ih učiniti vrsnim stručnjacima, dodaje.
Mnogi europski stručnjaci naš predškolski odgoj svrstavaju u sam vrh Europe po kvaliteti, a opet naši predškolski djelatnici ističu da se uvijek osjećaju kao da su na margini sustava, da su zaboravljeni, posebice kada je financiranje od strane države u pitanju. Pitamo profesoricu Balić Šimrak za komentar i gdje vidi prostora za napredak. Slaže se da je naš predškolski odgoj doista u samom vrhu europskih pa i svjetskih programa, a to je postignuto velikim zalaganjem svih dionika zajednice, od vrtića u cijeloj RH, do visokoškolskih institucija, Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti i obrazovanja.
– Svi učiteljski fakulteti u RH doista mnogo rade na unaprjeđenju struke, ali to nije uvijek lako, puno je stvari koje treba pomiriti u donošenju određenog programa. Nažalost, vrlo često o struci odlučuju stvari koje to ne bi smjele, primjerice politika, želja za dominacijom u satnici, osobna korist pojedinaca. Zaista jest tako te je vrijeme da se programima za obrazovanje učitelja i odgojitelja pristupi samo i isključivo sa stanovišta dobrobiti djeteta.
POTICATI RAZLIČITE PRISTUPE
Profesorica Balić Šimrak radi samo u programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te priznaje kako se voli našaliti i reći kako oni „predškolci“ (tako se od milja nazivaju) imaju sreću jer nikome nije previše stalo do njih. Pri tome, pojašanjava, misli na to da u vrtićima ne postoji satnica koju bi pojedine struke mogle svojatati već se njeguje integrirani kurikulum i cijela je profesija odgojitelja usmjerena na cjelovit razvoj djeteta, poticanje autentičnosti i jačanje osobnosti. Smatra da je to jedini ispravan pristup odgoju i obrazovanju općenito te da bi ga trebalo dosljedno provoditi na svim razinama školovanja.
To je jedini način kojim možemo „proizvesti“ kreativnog, samouvjerenog i motiviranog stručnjaka baš u svakoj struci, jasna je naša sugovornica:
– Prostora za napredak vidim u podršci države koja u suglasju sa strukom treba iznaći rješenja za to da škole i vrtići budu mjesta na kojima će svi biti zadovoljni, učitelji i odgojitelji s uvjetima rada i plaćom, a djeca s onima što dobivaju iz procesa odgoja i obrazovanja. Ja ovdje po pitanju organizacije obrazovnih institucija mogu dati samo svoj stav, a to je da treba poticati osnivanje privatnih škola i vrtića i paralelno osnaživati sustav kontrole kvalitete rada. To bi dalo poticaj pojedincima koji imaju sposobnosti da vode svoj školu/vrtić da osmišljavaju programe u skladu s vlastitim stavovima i vrijednostima a roditeljima da biraju među mnoštvom ponuđenog.
Hrabrost je ono što nedostaje nama odraslima kada treba donijeti odluku. Ali ako se mi odrasli i ne usudimo, barem možemo pomoći djeci da postanu najbolja verzija sebe
Vrlo je važno, smatra Balić Šimraki, osvijestiti da ne postoji univerzalan program za svako dijete, već da treba poticati različite pristupe. U konačnici mora postojati mjerljiv rezultat odnosno vrijednost koja će pokazati da pojedini sustav dobro funkcionira ili ne, te koji su smjerovi mogućih poboljšanja.
Sustav praćenja kvalitete je ključan. Pojedinci različitim putevima mogu doći do jednako kvalitetnog rezultata. Uporište za to možemo naći u različitim pedagogijama (Reggio, Montessori, Waldorf) koje unatoč različitim pristupima ostvaruju istovjetnu razinu uspjeha.
Srećom, po našu djecu i budućnost hrvatskog predškolskog odgoja, interes za ove studijske programe već je godinama vrlo velik i to posebno u središnjici Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Na Odsjecima u Petrinji i Čakovcu bilježe, doduše, mali pad interesa za učiteljskim studijima, ali on je zapravo rezultat potražnje na terenu. Na odgojiteljskim studijima imaju stalni rast i trude se maksimalno unaprijediti taj segment svoga djelovanja.
Tako u ovome času imaju redoviti i izvanredni preddiplomski i diplomski studij ranoga i predškolskoj odgoja i obrazovanja, dva doktorska poslijediplomska studija i tri specijalistička poslijediplomska studija koje mogu upisivati i magistri ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja.
– Učiteljski fakultet izrazito je interdisciplinaran. Ne samo da se tu susreću gotovo sva znanstvena područja već je u njima i umjetnost uvelike zastupljena. Posebno smo ponosni na tradiciju filozofskih kolegija i jaku filozofiju odgoja koja djeluje kao konceptualni okvir za sve naše programe i studentima daje priliku da testiraju i rasprave sve pojmove vezane uz odgoj i obrazovanje.
JEDNAKE ŠANSE
Za implementaciju novih znanstvenih i pedagoških spoznaja, važna je povezanost fakulteta s kolegama iz Europe. Profesorica Balić Šimrak nam govori da Učiteljski fakultet vrlo aktivno surađuje sa svjetskim stručnjacima iz područja primarnog i ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja kroz niz konferencija i projekata. U pripremi je i master studij ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja na engleskom jeziku na kojem će zahvaljujući digitalnoj tehnologiji, a koja je u posljednjih godinu dana otvorila nove smjerove, moći predavati eminentni predavači iz cijeloga svijeta.
Biti će to prilika da se i hrvatski odgojitelji predstave svijetu, ali i da najbolju svjetsku praksu usvoje i širimo dalje kroz rad naših budućih odgojitelja.
Pitamo stoga tko je zapravo krajnji korisnik projekta „Dijete u središtu“ – odgojitelj, učitelj ili pak dijete, učenik? I koja je razlika u pristupu tim korisnicima?
– Krajnji korisnik je, naravno, dijete ali ako bolje promislite i cijelo društvo. Mi obrazujemo studente koji će jednoga dana raditi u sustavu predškole i škole i tamo će izravno utjecati na djecu. Ono što djeca čuju od učitelja i odgojitelja i to usvoje kao stav i vrijednost za koju se treba boriti ona će prenijeti prvo na svoje obitelji i kada kroz dvadesetak godina oni postanu aktivni kreatori društvenih promjena možemo biti sigurni da će svijet postati bolji nego što je danas.
Naša sugovornica često prepričava sjećanje na vrtićke dane svogaa sina koji je u zadnjoj godini boravka u vrtiću bio u skupini odgojiteljice koja se aktivno bavila dječjim pravima. Zbog toga su svaki dan kod kuće slušali o njegovim pravima koja je vrlo rezolutno tumačio i naveo ih da o toj temi ozbiljno promišljaju. Taj će sin, dijete, uskoro diplomirati na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
– Sjetite se samo kolika su djeca doslovno primorala roditelje da prestanu pušiti jer je to štetno za zdravlje, a to su saznala u vrtiću ili školi. Ogromna je razlika u slici djece u vrtićkoj skupini danas i prije dvadeset godina. Nekada je 80 posto djece bilo bucmasto do pretilo, a danas zahvaljujući razvijanju svijesti o zdravoj prehrani postotak je obrnut. Još je niz takvih primjera. Dakako, nije uvijek tako i ne prihvaćaju sve obitelji i sva djeca ono što im sustav nudi kroz odgoj i obrazovanje, ali to je proces i on ide prema naprijed. Zato je iznimno važna europska i svjetska inicijativa da što veći broj djece u svim državama bude obuhvaćen predškolskim odgojem i obrazovanjem jer to je jedini način da sva djeca u daljnjem razvoju imaju izjednačene prilike, zaključuje Balić Šimrak.
Edukacija i pravila novog normalnog
Koliko je teže i zahtjevnije educirati buduće vrtičke i školske djelatnike u ovo doba pandemije koronavirusa i online nastave?
Teže je iz jednostavnog razloga što njihovo obrazovanje uvelike ovisi o metodičkim vježbama i praksi u vrtićima i školama, nastojimo to nekako prevladati i nadamo se da ćemo u što skorije vrijeme moći funkcionirati kao prije korone. No došlo je i do nekih pozitivnih i korisnih rezultata a to je ovladavanje digitalnom tehnologijom u smislu snimanja, fotografiranja, izrade video materijal koji odlično prikazuju praksu a komunikacija je postala brža i dopire dalje.
Koje su to nove kompetencije koje im dajete da bi se i oni danas-sutra u svojim vrtićima i školama lakše nosili sa ovim „novim normalnim“?
Mislim da se svi nadamo da do „novog normalnog“ neće doći nego da ćemo iz ove situacije uzeti ono najbolje što se može i to pridodati onome što je bilo najbolje od prije. U našem slučaju to bi bile kompetencije koje studentima omogućavaju odličnu komunikaciju uživo uz korištenje digitalne tehnologije, a sve u cilju unapređenja struke. Prave vrijednosti su u proteklih godinu dana zasigurno potvrđene ali sada imamo dosta novih alata i metoda kojima ih možemo širiti.
Nemilosrdni borci protiv učitelja i odgojitelja
Zastupate tezu o cjelovitoj reformi društva koja kreće iz vrtića i škola. Treba li zaista s promjenama i reformama krenuti od najmlađih uzrasta, ili se prvo moramo promijeniti, odnosno htjeti promijeniti, prvo mi odrasli?
Važno je krenuti sa svih pozicija, nikada nije kasno za pozitivne promjene i za novi početak, svaka dob je prekrasna i donosi svoje posebnosti i prednosti. Mogućnost pozitivne promjene je nešto u što danas uglavnom svi više-manje vjeruju samo je pitanje da li se usude. Hrabrost je ono što nedostaje nama odraslima kada treba donijeti odluku. Ali ako se mi odrasli i ne usudimo, barem možemo pomoći djeci da postanu najbolja verzija sebe kako bi jednoga dana svima bilo bolje. Znanja o metodama i modelima postoje, razvijaju se svakim danom i svi smo zapravo svjesni da bi trebalo drugačije, čak smo i suglasni da je zadnji čas za to. Vjerujem da će se stvari početi značajno pomicati u korist djece; samim time u korist društva. Vidite da ste i Vi našli prostora da pišete o ovoj temi, mediji nas zaista lijepo podržavaju i mogu reći da je upravo dirljivo koliko podrške dobivamo za ovu želju da nam dijete svima dođe u središte promišljanja.
Kako komentirate činjenicu da se roditelji sve više „upliću“ u rad učitelja, odnosno da je danas, (prema riječima samih učitelja, ta profesija/poziv marginaliziran i podcijenjen kao nikad prije?
Roditelji su takvi, ne mogu si pomoći, kućni odgoj, narav, osjetljivost na vlastitu djecu, čini ih ponekad nemilosrdnim borcima protiv učitelja i odgojitelja, a ne vide da time štete svom djetetu. Učitelji i odgojitelji redovito ističu komunikaciju s roditeljima kao najteži dio struke pa je taj partnerski odnos nešto na čemu se treba više inzistirati i treba ga njegovati.
Vraćanje digniteta struci i poruka studentima
Imamo li snage kao društvo one koji brinu o odgoju i obrazovanju naše djece – vrtićke i školske djelatnike – vratiti na pijedestal koji im pripada?
Sigurno imamo i sigurno to želimo, ali budimo objektivni – i odgojitelji i učitelji moraju stalno raditi na tome da budu uzor. Neprijeporno je da su nam svima mnogi odgojitelji, učitelji, nastavnici i profesori uvelike odredili život, činili ga ljepšim, svrhovitijim, ali i frustrirajućim i ponekad teškim. Djelatnici u odgoju i obrazovanju na svim razinama imaju ogroman utjecaj na pojedince i utoliko je naša odgovornost vrlo velika i ozbiljna. Svi u sustavu odgoja i obrazovanja bi se svaki dan trebali zapitati da li mu pridonose najbolje što mogu. Pijedestal će se tada vratiti i onima koji su ga izgubili. Onima koji su uvijek držali do svoje profesije kao do poziva on nikada nije ni izmaknuo.
Kako po tom pitanju razmišljaju vaši studenti? Znaju li da za par godina, kada se zaposle, neće imati veliku plaću, a biti će podložni svim vrstama kritika?
Vjerujem da znaju. koliko mi je poznato, oni se najviše razočaraju i preplaše brojnosti djece u vrtićkim skupinama odnosno u razredima. Često mi kažu da ne stignu uopće primjenjivati stečena znanja jer moraju brinuti o elementarnim stvarima koje nemaju veze s kvalitetom. To je nešto za što se moraju pobrinuti gradske i državne uprave – dakako u suradnji sa strukom.
Što biste vi poručili svim budućim vrtićkim djelatnicima, učitelja, stručnim suradnicima u školama i predškolskim ustanovama?
Vjerujte u svoju struku i u sebe, nemjerljiv je utjecaj koji imate na djecu postupajte s tom činjenicom s najvećom mogućom ljubavlju, odgovornošću i trudom.
