Djeca i mladi nisu dobro!

„Ono što se trenutačno događa u mojoj praksi jest da nekoliko puta kroz tjedan, i tako već nekoliko mjeseci, imam pozive roditelja čija djeca se ozbiljno samoozljeđuju, ne odlaze u školu, govore o izrazito visokoj razini strahova, zabrinutosti, uznemirenosti kao i o bezvoljnosti i gubitku interesa za one aktivnosti kojima su se ranije veselila“, govori Sena Puhovski, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja za portal Lupiga.

Puhovski je predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva koja je u svom dugogodišnjem radu posebnu pozornost posvetila djeci i mladima te njihovim obiteljima.

Posebno je zabrinjavajuće da naš zdravstveni sustav nema kapaciteta pružiti djeci i mladima adekvatnu pomoć i podršku. A to je nešto, napominje ova klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, na što njihova struka godinama upozorava.

„Adekvatno u ovom kontekstu znači da se termin za prvi pregled ne mora čekati po nekoliko mjeseci kao i to da se nakon prvog susreta indiciran tretman može provoditi u skladu s potrebama djeteta, a ne činjenicom da mi kao društvo s djecom kojoj je teško – naprosto nemamo kuda. Ovo dovodi do toga da se tretmanski susreti, koji bi se trebali provoditi jednom tjedno i u vremenskom okviru od 45 minuta do sat vremena, provode jednom u mjesec, dva i to u vremenskom okviru od dvadesetak minuta. Ovo nije tako zato što stručnjaci ne žele ili ne znaju bolje već zbog toga što za bolje nemaju uvjete ili ih je jednostavno premalo“, objašnjava Puhovski.

S obzirom na to da postoje određena saznanja o tome kako je dio mladih u Hrvatskoj, pretežito srednjoškolci, u protekloj godini pojačano koristio tablete za smirenje i antidepresive. Pitali smo našu sugovornicu kakva su njena saznanja po tom pitanju.

„Da, to je nešto što vidim u praksi. Događa se to ili zato što su teškoće takve da liječnik smatra indiciranim propisati medikamentoznu terapiju ili pak zato što su lijekovi dostupniji i prisutniji u kućanstvima jer ih odrasli koriste pa se onda njima ‘posluže’ i mladi. Ponekad sa znanjem i odobravanjem roditelja, no češće bez“, kazala je.

Mladi proteklih godinu danu pojačano koriste tablete za smirenje i antidepresive

Pandemija te razorni potresi u Zagrebu i na Baniji učinili su da se djeca i mladi osjećaju nevidljivo, bespomoćno i beznadežno, a često nema koga da ih zaista vidi i čuje, dok pojačani boravak u bespućima interneta povećava rizik od zlostavljanja.

„Djeca i mladi nisu dobro. Ovu laički formuliranu, ali točnu izjavu možemo potkrijepiti podacima poput toga da: mlađa djeca pokazuju više teškoća privrženosti i straha od zaraze, ali sva djeca više brinu za članove svoje obitelji. Uslijed izolacije, zatvaranja i ograničenja kretanja, češće su utvrđene poteškoće spavanja, apetita i separacijska anksioznost. Znamo i to da su djeca ranjivija od odraslih zbog nezrelijih kognitivnih i emocionalnih sustava regulacije kao i to da ‘život online’ povećava rizik dostupnosti nepoželjnim sadržajima, ali i ranjivost koja ‘otvara vrata’ zlostavljanju. Navedena iskustva izuzetna su, rijetka i nepoznata. Po prvi puta u životima svih nas živimo pandemiju i po prvi puta u životima djece i mladih u Hrvatskoj dogodili su se potresi ovakvih razmjera… ističe predsjednica Zagrebačkog psihološkog društva.

Razgovor sa Senom Puhovski u integralnom obliku pročitajte OVDJE.