„Svatko tko misli da je premalen da bi nešto promijenio, nikada nije upoznao medonosnu pčelu.”
Glavna je to poruka jučerašnjeg predstavljanja knjige, zapravo novog sveučilišnog udžbenika autora dr. sc. Saše Zavrtnika na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Djelo pod nazivom „Pčele i zdravlje okoliša – biomonitoring okoliša korisnim kukcima“ donosi suvremeni pogled u isprepletenost okolišnih znanosti i živih bića. Od samog uvoda otkriva povezanost zdravlja okoliša sa zdravljem pčela pa tako i ljudi. Ističe odnos medonosnih pčela i čovjeka te njihovu važnost kao bioloških pokazatelja stanja okoliša, odnosno prisutnosti onečišćivala u pčelinjem i ljudskom zajedničkom okolišu. Posebno je opisana uloga pčela kao oprašivača u ekosustavima, u proizvodnji hrane za ljude i životinje te opstanku biljnih i životinjskih vrsta u trodimenzionalnoj mreži života, a koje se u okolišu nalaze na preklapanju utjecaja onečišćenja hidrosfere, litosfere, atmosfere i same biosfere.
Prikazane su konkretne prijetnje opstanku pčela koje uključuju utjecaj teških i toksičnih metala, upotrebu pesticida, pojavu radioaktivnih elemenata, prisutnost mikroplastike, genetski modificiranih organizama i mikroorganizama u okolišu i pčelinjim zajednicama, zatim bolesti medonosnih pčela, negativan utjecaj čovjeka na njihova staništa kao i na klimatske promjene. Knjiga će zasigurno koristiti studentima i stručnjacima različitih područja istraživanja poput okolišnih znanosti, inženjerstva okoliša, ekoinženjerstva, biomedicine, biotehnologije i njima srodnih.
Na predstavljanju udžbenika jučer su u Varaždinu, sjedištu Geotehničkog fakulteta, govorili recenzenti prof. dr. sc. Ivana Tlak Gajger i izv. prof. dr. sc. Denis Cvitković s Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Ivana Grčić i doc. dr. sc. Jelena Loborec s Geotehničkog fakulteta, kao i Laura Varga, diplomantica GFV-a.
Dekanica Geotehničkog fakuteta izv. prof. dr. sc. Ivana Grčić poručila je da GFV njeguje direktnu vezu s pčelama i zdravljem okoliša kroz svoj studij Inženjerstva okoliša:
– Upravo ovakvi udžbenici i ovakve teme potvrđuju našu interdisciplinarnost, pa i transdisciplinarnost. Kao recenzentica ovog udžbenika posebno bih istaknula važnost biomonitoringa, odnosno korištenja pčela i drugih kukaca kao pokazatelja onečišćenja okoliša. Oni nam mogu pomoći da bolje razumijemo stvarno stanje okoliša, bilo da govorimo o zraku, vodi, tlu ili drugim njegovim sastavnicama, istaknula je Grčić. Dodala je da na fakultetu imaju mnogo kvalitetnih nastavnih materijala, internih skripti i sadržaja koji bi, kada bi se povezali u smislenu cjelinu, mogli postati izvrsni sveučilišni udžbenici.
– Želja nam je da ovakva predstavljanja postanu redovita, barem jednom godišnje, a možda i češće. Time ne obogaćujemo samo našu knjižnicu i izdavačku djelatnost, nego prije svega studentima omogućujemo dostupnost kvalitetne sveučilišne literature. To je naš glavni cilj i zato ćemo nastaviti poticati nastavnike i suradnike na pisanje udžbenika, poručila je dekanica.
Posebno je dirljivo i poučno bilo obraćanje Sašine mentorice, suradnice, ali i dugogodišnje prijateljice doc. dr. sc. Jelene Loborec. Bila mu je mentorica tijekom izrade doktorskog rada, zajedno su proveli mnogo vremena planirajući istraživanja, smišljajući financiranja, obilazeći terene, raspravljajući o metodologiji, rezultatima i njihovoj interpretaciji. Upravo su ta istraživanja postavila temelje na kojima je kasnije nastao i ovaj udžbenik, rekla je Jelena i otkrila neke skrivene Sašine talente:
– Ako postoji nešto što Saša voli više od pčela, onda je to – pričati o pčelama. I ne samo pričati. Objašnjavati, poučavati, pokazivati, približavati taj fascinantni svijet svima – od djece u vrtićima (ili njihovim tetama), učenika osnovnih i srednjih škola, do studenata, kolega i šire javnosti. Praktički svakome tko želi slušati! A ako i misliš da ne želiš, nekako svatko ipak zastane, sluša i upija… I zaključak je uvijek ista poruka: „Pčele su dar. Čuvajmo ih, jer bez njih nema ni nas, zaključila je Loborec.
Sam autor dr. sc. Saša Zavrtnik doktor znanosti, veterinar, bioetičar i dugogodišnji pčelar, ukazao je na činjenicu da je pčela, u svom prirodnom okruženju, kao dio ekosustava, nezamjenjivi oprašivač, kozmopolitska vrsta – rasprostranjena diljem svijeta:
– Pčela svojom oprašivačkom djelatnošću unosi boje u našu svakodnevicu, baš poput ovoga cvijeta, koji se razmnožava jer mu ona to omogućuje. No, prijetnje njezinom zdravlju, i zdravlju okoliša, dolaze iz nekoliko izvora, primarno antropogenih – iz urbanih i prometnih sredina, iz industrije te poljoprivrede, dok se još nadamo imati i zadržati nešto od prirodnoga okoliša. Ovo ukratko i prikazuje okosnicu sadržaja ovoga djela.
Ova je knjiga zapravo zapis (među)odnosa pčela – čovjeka – okoliša. S njima dijelimo zajedničku prošlost, zajednički okoliš, a nadajmo se i zajedničku budućnost. Ipak, mi ljudi se pokazujemo kao najveći neprijatelji prirodi, drugim neljudskim živim bićima, u ovom kontekstu pčelama, nakon milenija i milenija zajedničke povijesti.
– Zaključno, smatram da svi naši napori, pothvati, naše titule, funkcije i položaji, ne vrijede puno, osim ako ne poslužimo i od sebe ne damo ono najbolje što možemo – s ljubavlju i na dobrobit drugima, u ovom slučaju onima koji nastavljaju nas, naš rad, struku i toliko potrebitu brigu za okoliš i prirodu – našim mladim naraštajima, našim studentima. A onima koji misle da za to nisu dovoljno dobri ili značajni, citirao bih misao koja kaže: “Anyone who thinks they are too small to make a difference has never met the honey bee!”
