Kultura dijaloga u hrvatskom akademskom novinarstvu
Pismo stotinu i pedeset vrhunskih svjetskih intelektualaca o važnosti njegovanja kulture dijaloga potiče na ozbiljno razmišljanje o vremenu u kojem živimo. Osobno sam se, čitajući pismo, osjećao istovremeno i zadovoljno i zabrinuto. Zadovoljstvo je proizlazilo iz činjenice da je netko, na stilski i sadržajno sjajan način izrazio moje vlastite misli, a nemir je proizišao iz spoznaje da je problem uništavanja civilizacijskoga dostignuća poštivanja tuđega mišljenja, postao globalan.
Autori pisma upozoravaju da ograničavanje slobode razmjene mišljenja i ideja nije više rezervirano samo za ekstremne režime i političare nego postaje sveprisutan fenomen i u razvijenim društvima koja se vole dičiti slobodom, uvažavanjem različitosti i demokracijom. Zanimljivo je da su najutjecajniji hrvatski mediji (uz iznimku Jutarnjeg lista u kojem je Miljenko Jergović o tome objavio izvrstan tekst) ovo pismo zanemarili ili ga tek ovlaš prikazali. Nije valjda da su se u njemu prepoznali?
Moj je dojam da problemi izneseni u apelu za otvorenu debatu u Hrvatskoj ponajviše dolaze do izražaja upravo u sferi akademskog novinarstva, odnosno u razmjeni mišljenja o sadašnjosti i budućnosti sveučilišta i akademije u cjelini. Možda dojam proizlazi iz profesionalne fokusiranosti na taj segment društva, ali pokušat ću ga oslikati svježim primjerom. Brojne smo primjere iz prošlosti na ovim stranicama već detaljno analizirali. Elem, vijest da je zagrebačko sveučilište ponovno uvršteno na najprestižniju listu najboljih 500 svjetskih univerzi vrlo se mlako popratila u našim medijima. Na nekim je portalima zabunom objavljena pa odmah povučena. Zašto? Zato što se o Sveučilištu u Zagrebu u našim velikim medijima ne smije pisati pozitivno, a svi oni koji o njemu tako pišu brzopotezno se pokušavaju isključiti iz javnog diskursa po metodologiji opisanoj u pismu intelektualaca. Dovoljan je razlog za pokušaj njihova isključenja iz javne debate činjenica da neki akteri sa Sveučilišta ne misle i ne govore o svemu potpuno isto kao oni koji bi željeli monopolizirati hrvatski javni prostor.
