Kada su pandemijske okolnosti prekinule djelovanje dotadašnjeg akademskog zbora Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, među studentima se rodila želja da ponovno stvore mjesto zajedničkog muziciranja, druženja i izgradnje zajedništva. Iz te je želje početkom akademske godine nastala Cappella Panacea, danas još uvijek mlad zbor, ali s jasnom idejom, širokim ambicijama i snažnom potporom fakultetske zajednice.
Inicijativu za ponovno pokretanje zbora predvodili su studenti Lana Jurinić i Antonio Birtić, oboje veliki zaljubljenici u zborsko pjevanje.
„Ideja o osnivanju zbora rodila se još na prvim godinama studija, kada je zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 prestao djelovati dotadašnji akademski zbor Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta“, objašnjava Lana Jurinić. Ona i kolega Antonio željeli su ponovno stvoriti prostor u kojem će studenti moći zajedno muzicirati, družiti se i razvijati osjećaj pripadnosti. Osobito ih je razveselio velik odziv studenata, koji su njihovu ideju prepoznali i poduprli.
Prvi institucionalni korak učinili su obrativši se prof. dr. sc. Željanu Malešu. Antonio Birtić ističe kako im je profesor odmah pružio veliku potporu, a potom ih povezao s njihovim sadašnjim voditeljem Lobelom Filipićem, koji je pristao postati dijelom te nove pjevačke priče. Potporu ideji o ponovnom osnivanju zbora dala je i cijela uprava Fakulteta, na čelu s dekanicom prof. dr. sc. Zrinkom Rajić.
„Na njihovoj inicijalnoj, ali i svakoj daljnjoj potpori iznimno smo zahvalni“, kaže Birtić.
Prema riječima Lobela Filipića, u zbor je pozvan nakon što je ideja već zaživjela među angažiranim i poduzetnim studentima. Ističe da osnivanje fakultetskog zbora nije malen korak. Potrebni su potpora uprave, interes studenata i dovoljan broj zainteresiranih osoba koje imaju vokalne sposobnosti potrebne za zborsko pjevanje. Tek nakon toga dolazi logistički dio – organiziranje prostora i termina za probe, osiguravanje glazbala, fascikala, odora i svega ostaloga što jedan zbor čini ozbiljnom organizacijom.
Bez entuzijazma mladih ljudi, iza kojega najčešće stoji tek jedan ili dvoje nadasve upornih pojedinaca, te bez potpore onih koji upravljaju fakultetom, smatra Filipić, ne bi postojao nijedan zbor ovakvoga tipa.
ZBOR KOJI LIJEČI SVE BOLESTI
„Ovim putem zahvaljujem Upravi FBF-a na čelu s dekanicom prof. dr. sc. Zrinkom Rajić što je vrlo srdačno poduprla ovaj projekt i što ga nastavlja podupirati te aktivno pratiti naš rad“, ističe voditelj zbora.
Posebno divljenje iskazuje Lani i Antoniju, koji su u projekt krenuli predano, srčano i s vjerom da će zaživjeti. Prepoznali su da se takvim pothvatima oplemenjuje ne samo studentski život nego i život šire zajednice. Takve pojedince, naglašava Filipić, potrebno je istaknuti jer djeluju na korist svoje okoline.
Ime zbora povezuje glazbu s identitetom Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta, no za njegovo razumijevanje, poručuju Lana i Antonio, nije potrebno veliko znanje kemije.
Zajedničko pjevanje usklađuje disanje, rad srca, a u poticajnom ozračju u tijelu se odvijaju kemijski procesi koji vrlo pozitivno i blagotvorno utječu na raspoloženje, a onda i na zdravlje
– Lobel Filipić, voditelj zbora
Glavni motiv imena riječ je „Panacea“, koja proizlazi iz imena grčke božice Paneceje, božice liječenja i biljnih pripravaka. U današnjoj se interpretaciji panaceja shvaća kao lijek za sve bolesti pa bi se naziv Cappella Panacea mogao prevesti kao „zbor koji liječi sve bolesti“.
Osim očite i prikladne povezanosti sa studijskim programima koji se izvode na Fakultetu, naziv opisuje i ono što su njegovi osnivači željeli postići.
„Cappella Panacea savršeno opisuje ono što želimo da ovaj zbor bude: zbor koji uz sve nastavne dužnosti i zadatke neće biti samo dodatna obveza“, poručuju Lana i Antonio.
Želja im je da to bude zajednica u kojoj svaki član ima priliku za osobni rast i pojedinačni doprinos u različitim oblicima. Nakon naporna dana studenti na probu ne bi trebali dolaziti kao na još jednu obvezu, nego kao na mjesto na kojem se mogu zabaviti i odmoriti – kao da je doista riječ o zboru koji liječi.
Zbor trenutačno čine isključivo studenti Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta, ali njegova vrata nisu zatvorena drugim članovima fakultetske zajednice. Otvoren je zaposlenicima, studentima poslijediplomskih studija i bivšim studentima. Cilj je u glazbi okupiti sve koji su na neki način povezani s FBF-om te im omogućiti susrete u neformalnom i ugodnom okružju, izvan njihova uobičajenoga profesionalnog konteksta.
OZBILJAN RAD U OPUŠTENOM OZRAČJU
Probe se u pravilu održavaju jednom tjedno, a prema potrebi i češće, osobito u razdoblju prije nastupa. Filipić ih opisuje kao živahne, vesele i opuštene. Takvo ozračje smatra iznimno važnim jer u ovakvom ansamblu, uz glazbu, veliku ulogu ima i društveni čimbenik.
Važno je da se pjevači osjećaju ugodno, da se međusobno povezuju te da s vremenom postanu prijatelji, a ne samo zborski kolege. U akademskom zboru ovakvoga profila članovi se kroz glazbu susreću s kulturom i posebnim oblikom zajedničkog djelovanja, ali istodobno stvaraju i nova poznanstva.
„Ta poznanstva često postaju životno važna, intenzivna, a može se reći i sudbinska“, kaže Filipić.
Osobe koje se odlučuju za zborsko pjevanje već imaju barem jedan zajednički interes – glazbu. Povezuju ih i sudjelovanje u radu kolektiva, nastupi i putovanja. Budući da svi pjevači dolaze s istoga fakulteta, dijele i profesionalne radosti i poteškoće. Zbog toga jedni drugima mogu biti potpora, utjeha i poticaj, ali i skupina koja se iskreno veseli pojedinačnim uspjesima svojih članova.
Proba redovito počinje upjevavanjem, nakon čega slijedi rad na skladbama. Cijeli je proces utemeljen na ozbiljnom radu, ali se odvija u opuštenom i poticajnom ozračju.
Među članovima ima iskusnih pjevača, ali i priličan broj onih koji se prvi put u životu susreću sa zborskim pjevanjem, pa i s pjevanjem uopće. Zbog toga im je za pripremu pojedine skladbe trenutačno potrebno više vremena nego što će im vjerojatno trebati u budućnosti, kada svi zajedno steknu više iskustva i postanu brži u svladavanju repertoara.
PREDAH OD ISPITA, LABORATORIJA I AKADEMSKIH OBVEZA
Uz zahtjevne studijske obveze, ispite, seminare, vježbe i rad u laboratoriju, redovito dolaženje na probe može biti izazovno. Filipić napominje da kao voditelj teško može ponuditi jedan odgovor na pitanje što članove najviše motivira, jer svaki pjevač ima vlastite razloge, premda se oni često međusobno preklapaju.
Iz njegove perspektive, studenti dolaze zbog radosti sudjelovanja u zajedničkom i plemenitom cilju, koji nije opterećen svakodnevicom, strukom, akademskim izazovima, uspjesima i poteškoćama. Motivira ih mogućnost aktiviranja i unaprjeđivanja vlastitoga talenta, ali i repertoar, atmosfera na probama te nastupi.
Rad na skladbi počinje upoznavanjem s glazbenom literaturom i čitanjem notnoga materijala. Taj se proces postupno razvija prema oblikovanju interpretacije, a završava uzbuđenjem koje donosi nastup pred publikom. Upravo to postupno stvaranje, kaže Filipić, proizvodi poticajno ozračje koje pjevače svaki put iznova motivira na dolazak.
„Nastup je, dakako, cilj rada, to posebno uzbuđenje kada publici možete pokazati što ste stvarali“, ističe.
Poseban su izazov razdoblja studentskih ispitnih rokova. Tada se rad zbora organizira drukčije nego tijekom ostatka sezone. Potrebna je tolerancija prema izostancima, a članove se potiče da se ponajprije usmjere na akademske obveze i da na probe dolaze onoliko koliko im mogućnosti dopuštaju. Probe su u tim razdobljima rjeđe.
Poveznica između glazbe, prirodnih znanosti, kemije i farmacije bila je poznata još u starom vijeku. Teorija glazbe pripadala je kvadriviju, koji je zajedno s trivijem činio artes liberales odnosno slobodna umijeća
Ipak, pojedini pjevači dolaze i tijekom rokova, premda u manjem broju i unatoč velikom broju obveza. Dolazak na zbor za njih je vrijeme opuštanja i odmaka od teških zadataka.
Filipiću je posebice draga pomisao da je zajednica kojoj pripadaju izvor radosti svojim članovima te da u njoj pronalaze sreću, utjehu i cilj koji im može biti važan i u najzahtjevnijim razdobljima studiranja.
OD FAKULTETSKIH DOGAĐANJA DO SMOTRE SVEUČILIŠNIH ZBOROVA
Kao mlad ansambl, Cappella Panacea dosad je većinom nastupala u okviru matičnoga fakulteta. Pjevali su na konferencijama, humanitarnim događanjima i fakultetskim promocijama.
Prvi nastup izvan toga konteksta bio je nastup na smotri zborova Sveučilišta u Zagrebu. Bio je to prvi veći izlazak iz onoga što bi se moglo nazvati njihovom zonom komfora, jer u publici više nisu bili samo kolege studenti, profesori, poznanici i prijatelji.
Na tom, ujedno posljednjem nastupu u sezoni, predstavili su se uz veći broj drugih zborova, u vrlo prijateljskom ozračju. Iako su takvi nastupi poticajni i relativno opušteni, trema je bila prisutna.
„Neminovno je da publika, a i kolege iz drugih zborova, odmjeravaju snage i uspoređuju“, kaže Filipić.
Filipić vjeruje da su, unatoč mladosti i neiskustvu, bili zanimljivi i pokazali potencijal. No smatra da nisu pokazali samo potencijal nego i kvalitetu stvorenu u vrlo kratkom vremenu. Na nju su osobito ponosni jer dobro znaju koliko je pojedinačnih koraka bilo potrebno da bi je ostvarili.
Posebno emotivan bio je i nastup na fakultetskom božićnom dobrotvornom događanju. Skladbe su morali pripremiti u vrlo kratkom roku, nastup se održavao na otvorenom, a pred njima su bili prijatelji, pred kojima pjevači, kaže Filipić, uvijek osjećaju posebnu tremu. Prijatelji i kolege istodobno su poticajna i podupiruća publika. Vidjeti njihovo iskreno veselje proizvodi osobit osjećaj sreće.
„Razveseliti prijatelje i pred njima pokazati vlastiti trud i rad velik je ponos, a posebno čuti njihove pohvale“, zaključuje voditelj.
Izbor repertoara jedan je od ključnih elemenata u usmjeravanju zbora. Utječe na zadržavanje postojećih članova, privlačenje novih pjevača i postupno oblikovanje identiteta ansambla.
Filipićevo iskustvo pokazalo mu je da je za ovakav tip zbora najbolji mješovit repertoar. Pjevači su većinom amateri i otvoreni su različitim glazbenim stilovima, među ostalim i zato što mnoge od njih nisu još imali priliku upoznati. Često nemaju ni potpuno oblikovanu vokalnu tehniku pa je potrebno otkriti u kojem se pjevačkom kontekstu najbolje osjećaju.
Budući da je zbor mlad i tek gradi svoj identitet, voditelj smatra da je njegova zadaća pred pjevače postavljati različite izazove. Osim samoga pjevanja, važno je i glazbeno obrazovanje te upoznavanje članova s kulturom zborskog pjevanja i glazbenom kulturom općenito.
Amaterski zbor okuplja različite profile pjevača, što također usmjerava njegov razvoj prema većem broju stilova. Na taj način pojedinci se mogu pronaći u jednom dijelu repertoara, a u glazbi koja im nije bliska mogu pronaći priliku da nauče nešto novo, doprinesu kolektivu i postanu dijelom skladbe koja njihovu zborskom kolegi predstavlja poticaj, interes i zadovoljstvo.
„U konačnici, to je još i veći osobni doprinos – biti dijelom tuđe sreće. To je nenadoknadivo u svakom životnom spektru. Ima li veće radosti od toga?!“ pita Filipić.
Repertoar je velikim dijelom određen i potrebom da bude atraktivan publici te primjeren događaju na kojem zbor nastupa. Ipak, u njegovu se izboru uvijek odražava zajednički ukus pjevača i voditelja.
KEMIJA DOBRA RASPOLOŽENJA
Poveznica između glazbe, prirodnih znanosti, kemije i farmacije, napominje Filipić, bila je poznata još u starom vijeku. Teorija glazbe pripadala je kvadriviju, koji je zajedno s trivijem činio artes liberales odnosno slobodna umijeća.
Uz teoriju glazbe, kvadrivij je uključivao aritmetiku, geometriju i astronomiju, dakle prirodne znanosti. Farmacija i kemija također pripadaju tom proširenom skupu umijeća i znanosti.
Međutim, povijesna i obrazovna povezanost nije jedina, a možda ni najsnažnija veza.
„Zajedničko pjevanje usklađuje disanje, rad srca, a u poticajnoj atmosferi u tijelu se odvijaju kemijski procesi koji vrlo pozitivno i blagotvorno utječu na raspoloženje, a onda i na zdravlje“, kaže Filipić.
Time se, smatra, povezuju biokemijski segment djelatnosti FBF-a i zborski rad. Farmaceutski se dio nadovezuje već u samome imenu Cappella Panacea – lijek za sve bolesti.
Članovi zbora vjeruju da pjevanje i druženje upravo tako utječu na njih: liječe im duh i tijelo.
Glazba je glavni razlog okupljanja, ali nije jedina vrijednost koju zbor donosi svojim članovima. Jednako je važno sudjelovanje u zajednici i sve što iz njega proizlazi. Zborski rad razvija toleranciju prema drugim ljudima i njihovim osobnostima, oblikuje glazbeni ukus, jača osjećaj povezanosti s ostalim članovima i omogućuje stvaranje prijateljstava koja se mogu pretvoriti u doživotna druženja.
Nova će sezona početi audicijom za nove članove, iako se zainteresirani mogu priključiti i tijekom sezone. Poziv je otvoren svim studentima FBF-a, bivšim studentima i zaposlenicima Fakulteta
„Također, svaka takva zajednica često izrodi ljubavne parove koji svoju povijest stvaraju u glazbi i među prijateljima“, kaže Filipić.
Cappella Panacea trenutačno je na ljetnoj stanci, koja će trajati do početka nove akademske godine. U novoj sezoni nastavit će izgrađivati repertoar i okušavati se u novim skladbama. Jedan od planova je samostalni koncert, kao i češće pojavljivanje u javnosti. Ovisno o napretku zbora, među posebnim je ciljevima i sudjelovanje na natjecanju.
Takav izazov, smatra Filipić, može iznimno utjecati na podizanje kvalitete ansambla.
Nova će sezona početi audicijom za nove članove, premda se zainteresirani mogu priključiti i tijekom sezone. Poziv je otvoren svim studentima FBF-a, bivšim studentima i zaposlenicima Fakulteta.
Filipić ističe da se taj poziv ne odnosi samo na zbor Cappella Panacea. Sve čitatelje potiče da pronađu zbor koji im odgovara, ali i da se okušaju u bilo kojem drugom obliku umjetnosti.
„Ostvarenje vlastitih talenata, obogaćivanje života vlastitim nadahnućem neizmjerno je i nenadoknadivo zadovoljstvo“, zaključuje voditelj zbora Cappella Panacea – zbora koji svojim imenom, radom i zajedništvom nastoji potvrditi da glazba doista može biti lijek.
TKO PJEVA, ZLO NE MISLI
Na pitanja odgovaraju članovi zbora:
– Lana Jurinić, univ. mag. pharm. (Zagreb, 25 godina)
– Antonio Birtić, 3. godina studijskoga programa Farmacija (Bizovac, 21 godina)
– Jana Graf, 1. godina studijskog programa Farmacija (Zagreb, 19 godina)
– Šimun Crnković, 4. godina studijskoga programa Medicinska biokemija (Bjelovar, 22 godine)
Što vas je privuklo zboru Cappella Panacea i što vam članstvo u zboru donosi izvan samog pjevanja?
Antonio: Iz perspektive suosnivača zbora, izdvojio bih jedan događaj koji me najviše privukao tome da nastavim ulagati vrijeme i ustrajati u tome da se zbor ponovno oformi i počne s radom. Bio je to prvi sastanak zainteresiranih za sudjelovanje u zboru. Taj sastanak, za kojeg je interes bio itekako veći od očekivanog, nakon kratkog se formalnog dijela ubrzo pretvorio u jedno veliko druženje na kojem smo svjedočili ne samo međusobnom razmjenjivanju glazbenih iskustava, već začetcima novih prijateljstava. Upravo ta društvena komponenta ono je što bih izdvojio kao najbitnije što mi članstvo u ovom zboru donosi: nova poznanstva, prijateljstva, ali i priliku da svojim utjecajem učinim drugim kolegama studiranje ljepšim iskustvom.
Jana: Zboru me prvenstveno privuklo pjevanje i prilika da steknem bar nešto znanja o njemu, da probam nešto novo i da mi netko za nj može dati smjernice. Naravno, također me privuklo i upoznavanje novih ljudi. Kao (tek) brucošici, drago mi je da sam upoznala kolege s viših godina i zahvalna sam da imam koga pitati za savjet ‒ bilo o faksu, bilo o životu [smijeh]. Nastupi dobro dođu da pokažemo na čemu smo radili te je uvijek lijepo čuti sve pozitivne komentare, ali možda je još zahvalnije sudjelovati u procesu nastanka nastupa i biti na probama.
Šimun: Zboru me privukla želja za pjevanjem i “odsramljivanjem” svog glasa, što doprinosi mom samopouzdanju i emocionalnom razvoju.
Kako uspijevate uskladiti fakultetske obveze, učenje, projekte i probe zbora? Pomaže li vam zbor kao predah od akademskog ritma?
Lana: Tijekom studija uvijek sam bila uključena u različite projekte i izvannastavne aktivnosti pa sam naučila dobro organizirati svoje vrijeme. Ipak, angažman u Cappelli Panacei nikada nisam doživljavala kao obvezu, već kao najljepši dio tjedna. Probe i nastupi uvijek su mi bili izvor energije i svojevrsni predah od intenzivnog akademskog ritma. Posebno mi je drago što sam upravo u posljednjoj godini studija uspjela ostvariti dugogodišnju želju i zajedno s kolegama osnovati zbor koji je postao važan dio studentskog života. I sada, nakon završetka studija, planiram ostati dio zbora Cappella Panacea jer vjerujem da zbor nije samo studentska aktivnost, nego zajednica koja traje.
Antonio: Divim se ljudima koji se mogu fokusirati samo na jednu stvar i baviti se isključivo njome, no to ne bih mogao biti ja. Uvijek žongliram između više različitih stvari i obveza (poput navedenih projekata, proba i učenja) jer na taj način održavam zdraviju postavu uma oko svakog od tih interesa. Drugim riječima, eventualna razočaranja (poput npr. lošije ocjene) u jednom aspektu života lakše se podnesu kad ti to nije jedino oko čega ti se život vrti, već imaš drugu zajednicu i interes u kojemu spoznaš da nema nikakve veze jesi li iz ispita dobio 2 ili 5, unatoč tomu što se ta ocjena ponekad čini kao veliko razočaranje. S obzirom na to da studiramo na fakultetu na kojemu generalno prevladavaju ambiciozni ljudi kojima je stalo do uspjeha (pri čemu je ponekad lako otići u ekstrem), smatram da ovakav pristup izuzetno pomaže i čini studiranje zdravijim procesom. Naravno, sve to uz uvjet dobre organizacije vremena!
Jana: Zasad mi uskladiti zbor s ostatkom života ne predstavlja nekakav veći problem, a i općenito vjerujem da je sve do organizacije i pametnog raspolaganja vremenom, iako je to vještina koju osobno tek trebam steći.
Šimun: Zbor mi je definitivno predah od obveza na fakultetu. Ponekad je teško postići sve kako sam zamislio, ali uz dobru organizaciju sve nekako dođe na svoje. Ono što od zbora dobivam mi je motivacija.
Kakav je osjećaj biti dio zbora na fakultetu koji je primarno poznat po kemiji i farmaciji ‒ vidite li u tome zanimljiv spoj tehnologije, znanosti i umjetnosti?
Lana: Vjerujem da upravo studentima prirodoslovnih i zdravstvenih usmjerenja treba prostor u kojem mogu nakratko odmaknuti misli od laboratorija, skripti i ispita. Glazba pruža taj prijeko potreban balans, potiče kreativnost i podsjeća nas koliko je važno njegovati i umjetničku stranu života. Cappella Panacea pokazuje da znanost i umjetnost nisu suprotnosti, već se mogu izvrsno nadopunjavati. Bez obzira na struku ili godinu studija, glazba briše razlike, povezuje ljude i stvara zajedništvo koje ostaje i izvan fakultetskih dana.
Antonio: Naravno! Nakon dana provedenog nad knjigom ili u laboratoriju, lijepo je aktivirati neku drugu (kreativnu) stranu mozga koja nije radila dotada u danu. Pri tome ne samo da dobivamo odmor od analitičkog načina razmišljanja, već istovremeno gradimo i novu vještinu. Tako da, moglo bi se reći da je to baš spoj ugodnog s korisnim!
Jana: To što smo fakultet usredotočen na kemiju, ne vidim niti kao paralelu niti kao opreku glazbi i pjevanju. Smatram da nam to može samo doprinijeti kao pojedincima te da nam je zaista potrebno, razvijajući nas u još jednom smjeru.
Šimun: Spoj znanosti, tehnologije i umjetnosti često mi se činio apstraktnim i teškim za prakticirati, a uz ovaj zbor uvidio sam da je to itekako moguće. Emocije ne možemo objasniti niti prenijeti nekomu u obliku neke čarobne formule ili kemijskog pripravka, ali uz pjesmu to postižemo na upravo taj riječima neopisiv način.
