Erasmus u Málagi: između bioplina, plaže i jednog vrlo neposlušnog reaktora
Studentica Geotehničkog fakulteta Laura Varga odradila je stručnu praksu u Španjolskoj. Za Akademski.hr piše kako joj je bilo i što je naučila
Laura Varga, studentica pete godine diplomskog studija Upravljanja okolišem Geotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vratila se sa Erasmus stručne prakse u Malagi. Tijekom boravka u Španjolskoj, Laura je istraživala i radila na fascinantnom procesu proizvodnje bioplina iz organskog otpada – točnije mulja i trave. Kroz anaerobnu digestiju, ono što inače smatramo otpadom pretvorilo se u vrijedan obnovljivi izvor energije!
Zaštita okoliša zaista ne poznaje poznaje granice, a Laura je rado svoja iskustva prepričala za portal Akademski.hr
Kad netko spomene Erasmus, većina prvo pomisli na putovanja, sunce i nova prijateljstva. Iskreno? Ni ja nisam bila iznimka. Ali između plaža, tapasa i španjolskog načina života, najveći dio mog dana ipak je bio rezerviran za – mulj. Da, dobro ste pročitali.
Praksu sam odradila u laboratoriju gdje smo istraživali anaerobnu digestiju mulja iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV Málaga) i trave u reaktoru od 10 litara. Moj radni dan sastojao se od mjerenja proizvedenog bioplina i njegova sastava, uzorkovanja mješavine mulja i trave te mjerenja parametara poput ukupne suhe tvari (TS), hlapljive suhe tvari (VS) i pH vrijednosti. Osim toga, reaktor je svakodnevno trebalo “nahraniti” novom mješavinom trave i vode, a svi rezultati uredno su završavali u Excel tablicama. Rekla bih da tijekom cijelog studija Excel nisam otvorila toliko puta kao tijekom ove prakse.
Sve je išlo odlično… dok nije prestalo ići odlično.
Nakon tri tjedna, moj je eksperiment doživio mali šok – mikroorganizmi u reaktoru jednostavno su prestali raditi svoj posao. Drugim riječima, uginuli su, a moj pažljivo vođeni pokus završio je tamo gdje nitko ne želi da završi – u sudoperu. Doslovno. U tom mi trenutku nije bilo baš do smijeha, ali danas je to jedna od prvih anegdota koje prepričavam. Upravo tada shvatila sam da istraživački rad nije savršeno isplaniran niz uspješnih pokusa, nego proces u kojem su pogreške i neuspjesi sastavni dio učenja. Najvažnije je pronaći uzrok problema, izvući pouku i krenuti ispočetka. Ponekad upravo drugi pokušaj donese najbolje rezultate.
Praksa mi je omogućila da znanja stečena tijekom studija primijenim u svakodnevnom istraživačkom radu te steknem puno više samostalnosti nego što je to moguće tijekom laboratorijskih vježbi. Naučila sam koliko su važni disciplina, točnost mjerenja i timski rad, ali i da iza svake brojke u tablici stoji nečije vrijeme, trud i znanje. Rezultati ne nastaju sami od sebe – iza njih stoje ljudi koji su spremni učiti iz pogrešaka, ponovno provesti eksperiment kada je potrebno i ne odustati nakon prvog neuspjeha.
A kad bih izašla iz laboratorija, čekala me Málaga.
Više od 300 sunčanih dana godišnje – pa nije bez razloga cijela obala dobila ime Costa del Sol. Grad je prepun života, palmi, prekrasnih plaža i malih uličica koje gotovo uvijek vode do neke terase pune ljudi. A upravo su ljudi ono što Málagu čini posebnom – uvijek spremni pomoći, čak i kad se španjolski i engleski pomiješaju u jednu sasvim novu vrstu jezika. Vrlo se brzo naviknete na opušten ritam života, kasne večere i činjenicu da paella, pogotovo ona od piletine, nekako uvijek zvuči kao dobra ideja.
Naravno, bilo bi šteta ne iskoristiti vikende. Posjetila sam Gibraltar, Rondu, Sevillu, Córdobu i Granadu, a nešto dulja putovanja odvela su me u Barcelonu, Madrid, Mallorcu, Tenerife, Porto i Lisabon. Svaki grad bio je priča za sebe, ali ono što mi je bilo najljepše jest što su se putovanja mogla uskladiti s praksom. Vikendom turist, ponedjeljkom ponovno u laboratorijskoj kuti.
Na kraju sam iz Málage ponijela puno više od fotografija i suvenira. Ponijela sam nova znanja, iskustva, prijateljstva i puno više samopouzdanja. Toliko toga da je i moj kofer odlučio prijeći dopuštenu težinu, pa sam ga na povratku morala dodatno platiti. Rekla bih da je to bila sasvim mala cijena za sve ono što sam ponijela kući.
Ako se dvoumite prijaviti na Erasmus praksu, moj savjet je jednostavan – prijavite se! Možda ćete završiti radeći s muljem, možda ćete jednom morati izliti cijeli pokus u sudoper i krenuti ispočetka, ali usput ćete otkriti koliko vas jedno takvo iskustvo može promijeniti. A vrlo je moguće da se usput i zaljubite u jedan sunčani grad na jugu Španjolske.
