Klapa Balinjera Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu dokaz je da se iza inženjerske preciznosti može skrivati i iznimna glazbena osjetljivost. Ova posebna vokalna skupina već nekoliko godina uspješno spaja svijet strojarstva i tradiciju dalmatinske klapske pjesme. Iako dolaze iz učionica, laboratorija i projektnih zadataka, članovi Balinjere jednako su uvjerljivi i na pozornici. Njihova priča pokazuje kako entuzijazam, prijateljstvo i ljubav prema glazbi mogu prerasti u ozbiljan i prepoznatljiv ansambl.
Balinjera je osnovana početkom 2021. godine. Naziv klape, koji na duhovit način povezuje dalmatinski govor i strojarsku terminologiju, savršeno odražava njihov identitet. Naime, budući da se radi o klapi strojara, klapa je dobila odgovarajuće ime, jer „balinjera“ zapravo znači kuglični ležaj.
U vremenu kada se tehničke znanosti često promatraju odvojeno od umjetnosti, Balinjera ruši takve podjele. U njihovim nastupima susreću se disciplina i emocija, zajedništvo i višeglasje, rad i užitak. Klapa okuplja sadašnje i bivše studente, ali i ljude povezane s fakultetom, stvarajući jedinstvenu glazbenu zajednicu.
Dosad su ostvarili oko 70 javnih nastupa, od kojih se izdvajaju koncerti Zagrebačkoga klapskog ciklusa, nastupi na klapskim susretima u Svetoj Nedelji, Senju i Ćunskom (na otoku Lošinju) te koncerti u Svetom Jurju na Bregu (Međimurje) i Suhopolju. U svojem radu klapa prije svega njeguje dalmatinsko klapsko pjevanje, no na repertoaru ima i domoljubne, božićno-koledarske, marijinske i zabavne pjesme.
Ovu uigranu pjevačku družinu čini 15-ak aktivnih članova, većinom bivših i sadašnjih studenata FSB-a u dobi od 19 do 30 godina. Članovi dolaze iz raznih područja Lijepe Naše: Međimurja, Slavonije, Banovine, Istre, Dalmacije, Konavala… Umjetnički voditelj klape Balinjera od njezina osnutka je Damir Šumečki.
Publiku Balinjera osvaja toplinom izvedbe, iskrenošću i prepoznatljivim zajedničkim zvukom. Upravo zato njihova priča nadilazi okvir fakultetske aktivnosti i postaje primjer kako se strast može pretvoriti u nešto trajno i vrijedno. U razgovoru koji slijedi otkrivamo kako je nastala klapa Balinjera, što je pokreće i kako zvuči spoj strojarstva, mladosti i pjesme.
Kako je uopće došlo do ideje da se na jednom strojarskom fakultetu osnuje klapa i tko je bio glavni “motor” cijele priče?
EUGEN KUTLEŠA: Da, klapa Balinjera službeno je nastala početkom 2021. odlukom Fakulteta, no sami neslužbeni početci bili su otprilike u 10. ili 11. mjesecu 2019. Budući da sam od svoje osnovne škole u glazbi, preko glazbene škole, sviranja u folkloru, pa i sviranja u tamburaškom sastavu, tako mi je i muško a cappella višeglasno pjevanje bilo jako privlačno i zanimljivo, i zapravo nešto u čemu sam se htio okušati. Mnogi fakulteti imaju svoje zborove i ima mnogo jako dobrih zborova koji nisu nužno vezani za neki fakultet, no htio sam da pokušamo nešto napraviti na svome fakultetu, pogotovo zato što nemamo nikakav glazbeni sastav. Čuo sam od kolegice da je dr. sc. Martina Odeljan, tadašnja asistentica, na vježbama iz termodinamike spominjala da razmišlja o pjevačkom zboru na FSB-u, pa sam joj se odmah javio i predstavio joj svoju ideju, na što mi je dala svoju punu potporu, ali mi studenti smo sami morali skupiti neku kritičnu masu zainteresiranih ljudi. Na prvim probama bilo nas je desetak, ljudi su dovodili svoje poznanike, tko bi bio zainteresiran za klapsko pjevanje, kolega Nikola Mikšik i ja smo vodili probe, koliko smo znali i mogli, budući da smo imali najviše glazbenog iskustva. Nakon nekoliko mjeseci, početkom 2020. godine, imali smo i audiciju jer smo htjeli među svim zainteresiranima napraviti selekciju te smo doveli i našeg umjetničkog voditelja Damira Šumečkog. Ubrzo smo zbog koronapandemije morali prestati održavati probe i tek smo ih od rujna 2020. počeli održavati. Ostalo je povijest. Nekakva inicijativa je krenula od mene, ali od početka mi je bio cilj da svoj entuzijazam prenesem na ostale momke kako bismo ovu priču smatrali svojom i kako bismo svi doprinosili napretku naše klape.
Za neke pjesme ponekad već tijekom odabira osjetimo da bi mogle postati dio stalnog repertoara, a neke pjesme, bez jasnog razloga, budu neočekivana iznenađenja ‒ i pozitivna i negativna
– Damir Šumečki
STALNI PROTOK PJEVAČA
U klapi nisu samo studenti nego i alumni te zaposlenici FSB-a. Kako ta kombinacija generacija i iskustava utječe na atmosferu, rad i zvuk klape?
STJEPAN MANDIĆ: Okupljamo razne generacije bivših i sadašnjih studenata FSB-a, ali i ljude s drugih fakulteta koji su se pridružili klapi kroz poznanstva, prijateljstva i obiteljske veze. Nekada smo imali i zaposlenike samog fakulteta. Ne možemo reći da generacijske razlike utječu na klapu. Iako su razlike među nama i po deset godina, ipak smo svi mi u srcu isti: volimo kvalitetno pjevati, nastupati i najvažnije ‒ feštati. Ono što definitivno utječe na klapu je protok ljudi. Neki pjevači pjevali su samo dok su studirali, a kasnije su otišli u druge gradove. Ukupno je oko 40 pjevača pjevalo u Balinjeri. Iskreno ne znam jesmo li ikada nastupali u istom sastavu dva puta. Zbog toga na probama često ponavljamo stari program, a novi pjevači moraju brzo učiti nove pjesme pred nastup. To nas u nekoj mjeri koči u napretku i sazrijevanju kao klapski sastav, ali sa svakim novim pjevačem dobivamo novu snagu i svježinu, što nam dugoročno puno pomaže. Sezone 2024./2025. bili smo najkonstantniji u sastavu, što se svakako pozitivno odrazilo na uspjehe klape i kvalitetu izvedbi.
Opišite nam kako u praksi izgleda jedna vaša proba. Koliko je u njoj discipline, a koliko spontanosti i gušta?
DAMIR ŠUMEČKI: Iako smo tijekom godina mijenjali termin u kojem su se održavale probe, već ih neko vrijeme održavamo utorkom od 19.15 do 21.15 u prostorima južne zgrade FSB-a. Po potrebi imamo i probe u dodatnim terminima, a ti dodatni termini uvijek su stvar dogovora samih pjevača. Svaka proba mora biti spoj rada i discipline sa svrhom postizanja željenih rezultata, ali jednako tako pjevanje mora biti zadovoljstvo samim pjevačima. Probe uobičajeno započinjemo razgibavanjem, zagrijavanjem, vježbama disanja i upjevavanjem, čime pripremamo tijelo za pjevanje i radimo na vokalnoj tehnici. Nakon toga, dok su pjevači još odmorni, učimo novi program, a zatim propjevavamo i stariji program. Naravno, pred nastupe je proba većinu vremena posvećena pjesmama koje moramo izvoditi na tim nastupima.
Budući da ste svi na neki način vezani za zahtjevan fakultet i struku, kako usklađujete rokove, laboratorije, ispite i projekte s pripremama za nastupe? Ima li razdoblja u semestru kad je to osobito teško?
MARTIN PAVLOVIĆ: Moje je osobno iskustvo od samog dolaska u klapu da mi je klapa mjesto ispušnog ventila: pjevanje, druženje, rad na nečem potpuno drukčijem od faksa… Iako klapi dajem ta dva sata tjedno, imam osjećaj da sam ih dobio, a ne izgubio, a mislim da tako dišu i ostali dečki. S druge strane, istina je da nas obveze za faks i posao često ograničavaju u radu. Dečki koji su studenti često si u vrijeme ispitnih rokova zbog učenja ne mogu priuštiti doći na probu, a kad završi semestar, oni koji su izvan Zagreba, često idu kućama te u tom razdoblju također ne mogu dolaziti na probe. Kod onih koji su već zaposleni još je veći problem jer su promocije i svečani događaji na faksu često u vrijeme radnog vremena njihovih tvrtki. Ali sve se to uvijek nekako uskladi: tada studenti uskoče za pjevanje na promocijama, a ovi zaposleni nekad daju instrukcije studentima.
INŽENJERSKA ANALIZA NASTUPA
Izvodite i klapske pjesme i druge uspješnice. Kako birate repertoar ‒ što presudi da neka skladba “sjedne” Balinjeri?
DAMIR ŠUMEČKI: Repertoar se izgrađuje zajedničkim promišljanjima, razgovorima i odabirima svih pjevača, jer su oni obično puni ideja koje bi pjesme željeli pjevati. Ipak, kao umjetnički voditelj konačni odabir radim u dogovoru s vodstvom klape, jer navedeni program mora biti prilagođen glasovnim mogućnostima pjevača, a često i potrebama nastupa koji nas čekaju. Tijekom proba ‒ u fazi učenja i kasnijeg propjevavanja pjesama ‒ situacija se dodatno iskristalizira pa se jasnije vidi koja je pjesma bolje ‘sjela’ pjevačima. Za neke pjesme ponekad već tijekom odabira osjetimo da bi mogle postati dio stalnog repertoara, a neke pjesme, bez jasnog razloga, budu neočekivana iznenađenja ‒ i pozitivna i negativna.
Odmah smo znali da želimo neko ‘strojarsko’ ime za našu klapu, a da je opet i dalmatinski izraz, pa je tu bilo raznih prijedloga kao ‘kacavida’ ili ‘brokva’, ali ‘balinjera’ nam se nekako najviše svidjela
– Eugen Kutleša
Jedan od ranih zabilježenih nastupa bio vam je na regati, a potom ste imali i samostalne koncerte na FSB-u. Koji vam je nastup dosad bio najvažniji ili najemotivniji i zašto?
EUGEN KUTLEŠA: Teško je odabrati najvažniji ili najdraži nastup, ali istaknut ću prvi nastup klape Balinjera, to je bila tradicionalna veslačka regata na Jarunu u organizaciji FSB-a. Toliko smo oduševili našega tadašnjeg dekana i Upravu Fakulteta, tj. nisu mogli vjerovati da sedmorica studenata strojarstva mogu tako dobro zvučati. Naveo bih još i naša dva samostalna koncerta koja smo održali kod nas ‘doma’, na FSB-u. Ta dva koncerta posebno su nam draga jer smo ih sami organizirali uz pomoć Fakulteta, publika su bili svi naši prijatelji, kolege i obitelji i tu smo pokazali sve ono što radimo sve ove godine.
Siguran sam da nakon nastupa zajedno komentirate što je bilo dobro, a što treba popraviti. Koliko vam je važna ta “postanaliza” i pristupate li pjevanju pomalo inženjerski, kao sustavu koji se stalno optimizira?
DAMIR ŠUMEČKI: Nakon svakog nastupa redovito prokomentiramo dobre i loše strane, ne samo pjevanja nego i svih ostalih elemenata nastupa. Takav postupak je nužan kako bi se izvukle pouke za budućnost te da se poboljšaju stvari koje mogu i moraju biti bolje. K tomu, to je starijim članovima svojevrsno ‘ponavljanje gradiva’, a novima učenje kako funkcionira klapa. No, često i tijekom godine, a pogotovo na početku svake nove glazbene sezone, vodstvo klape i ja radimo detaljniju analizu stanja klape, posebice vezano za članstvo, potrebe jačanja nekih dionica, odabir programa i sl. Cijeli postupak može se nazvati pomalo inženjerski, ali jednako ga tako možemo promatrati i kao menadžerski ili projektni zadatak.
USKLAĐENOST PJEVANJA KAO U MOTORU
Na svečanoj sjednici FSB-a izveli ste, među ostalim, Čija je ono divojka i Croatio, iz duše te ljubim. Mijenja li se vaš pristup ovisno o tome pjevate li na svečanom fakultetskom događaju, regati ili samostalnom koncertu?
DAMIR ŠUMEČKI: Odabir programa koji klapa izvodi ovisi o mjestu i prigodi samog nastupa. Službena događanja na Fakultetu obično zahtijevaju izvedbe ozbiljnijeg programa, a na njima se redovito izvode i službene himne: hrvatska himna Lijepa naša Domovino te akademska himna Gaudeamus igitur. S druge strane, klapa povremeno nastupa na božićnim, korizmenim i sakralnim koncertima, na kojima izvodi i neke skladbe koje se rjeđe izvode. Samostalni koncert posebno je programski zahtjevan jer klapa izvodi veliki broj skladbi koje trebaju obuhvatiti presjek njezina rada tijekom određenoga dužeg razdoblja. Taj program publici treba predstaviti obrade izvornih klapskih pjesama te pjesama skladanih za klape, no jednako tako donijeti i dašak zabavnih skladbi u obradama za klapu.
Moje je osobno iskustvo od samog dolaska u klapu da mi je klapa mjesto ispušnog ventila: pjevanje, druženje, rad na nečem potpuno drukčijem od faksa… Iako klapi dajem ta dva sata tjedno, imam osjećaj da sam ih dobio, a ne izgubio, a mislim da tako dišu i ostali dečki
– Martin Pavlović
Kad biste morali povući paralelu između klapskoga pjevanja i strojarstva, što bi vam bila najbolja usporedba: harmonija kao dobro ugođen mehanizam, svaki glas kao zaseban sklop, ili nešto treće?
MARTIN PAVLOVIĆ: Zasigurno da se može povući i nekoliko paralela između klapskoga pjevanja i strojarstva. Na primjer, motor na unutarnje izgaranje koji se nalazi u automobilima, sastoji se od puno komponenti koje trebaju biti savršeno usklađene kako bi motor radio. Ako jedna komponenta zakaže, odmah se čuje neko ‘falšanje’ te cijeli mehanizam ne može više funkcionirati. Tako je i kod nas u klapi: svatko od nas treba biti zasebno uvježban te se onda trebamo svi zajedno uskladiti, a ako netko zakaže, to se odmah čuje u ukupnom zvuku klape. Također, u strojarstvu je uvijek potreban timski rad i međusobno usklađivanje inženjera koji rade na istom projektu. To iskustvo definitivno stječemo kroz pjevanje u našem zajedničkom radu u klapi.
Ime “Balinjera” sjajno spaja Dalmaciju i strojarstvo. Kako ste ga odabrali i koliko vam je važno da klapa nosi baš taj inženjerski, efesbeovski potpis?
EUGEN KUTLEŠA: Odmah smo znali da želimo neko ‘strojarsko’ ime za našu klapu, a da je opet i dalmatinski izraz, pa je tu bilo raznih prijedloga kao ‘kacavida’ ili ‘brokva’, ali ‘balinjera’ nam se nekako najviše svidjela pa smo se odlučili za taj naziv. Također bih htio istaknuti i naš logo na kojega smo jako ponosni jer odlično prikazuje taj spoj naše struke i glazbe.
