„Bolonjski studenti“ sad mogu preuzeti više odgovornosti

Dva su temeljna izazova studiranja u doba korone: tehnička zahtjevnost studiranja na daljinu i teškoće u samoregulaciji u pokušaju organiziranja rada bez izravnog kontakta. Na drugi, puno osobniji izazov svaki student može utjecati i to organizacijom i regulacijom vlastitog učenja …

Visoko obrazovanje danas je dostupnije nego ikada, što pokazuje i porast broja studenata na sveučilištima diljem Hrvatske i svijeta u posljednjim desetljećima. Ali, znači li činjenica da imamo sve veći broj studenata i to da imamo sve više ljudi koji nešto istinski studiraju? Možda da, a možda i ne.

Imenicu student koristimo za imenovanje nekoga tko pohađa instituciju visokoškolskog obrazovanja, ne prejudicirajući pritom način na koji pristupa svom studiju. Glagol studirati nešto je zanimljiviji, riječ je to čije podrijetlo nalazimo u latinskoj riječi studere koja označava temeljito posvećivanje nekoj temi, odnosno studiozno i usmjereno proučavanje nekog sadržaja. Tradicionalna, pomalo zaboravljena, a možda čak i romantičarska, ideja studenta ona je osobe koja samostalno, posvećeno i zainteresirano proučava neko područje koje ga u životu zanima i koje je odabrao za svoj životni poziv. Jedan od češće spominjanih prigovora Bolonjskom procesu koji je započeo 1999. godine bio je taj da od studenata čini srednjoškolce jer cjepkanjem cjelovitih kolegija na manje te uvođenjem redovitih provjera znanja i prisustvovanja nastavi smanjuje samostalnost studenata. Iako prelazak u virtualno okružje nije promijenio sustav studiranja, ovih tjedana studenti se ipak susreću s manje „vanjske regulative“ i potrebom za proaktivnijim stavom prema vlastitom studiranju. Stoga trenutna, po mnogočemu nezavidna, situacija prouzrokovana pandemijom koronavirusa možda nudi i nešto pozitivno, a to je prilika da „bolonjski studenti“ preuzmu više odgovornosti za svoje školovanje i u većoj mjeri razviju vještine samostalnog studiranja.

Preuzeti odgovorenost za svoje školovanje

Dva su temeljna izazova studiranja u doba korone: jedan se odnosi na tehničku zahtjevnost studiranja na daljinu i nemogućnost direktnog preslikavanja fizičke u virtualnu učionicu, a drugi na teškoće u samoregulaciji s kojima se pojačano susreću svi koji pokušavaju organizirati svoj rad u situaciji nedostatka izravnog kontakta s nastavnicima i drugim studentima te pomalo neosobnoj prirodi digitalnog okruženja.

Ovaj prvi, čisto tehnički, nije nešto što pojedinac može kontrolirati niti poboljšati, osim dakako, u smislu da može sebi pokušati osigurati bolju tehničku opremu koja će mu omogućiti lakše praćenje nastave. Ali, ovdje je ograničen svojim financijskih mogućnostima kao i tehničkim osobitostima sustava u kojem se nalazi. Aspekt ovog izazova koji se odnosi na nemogućnost direktnog preslikavanja fizičke u virtualnu učionicu puno je sustavniji i nadilazi svakoga pojedinačnog studenta, pa čak i nastavnika. Njega će tijekom i nakon ovog razdoblja rješavati odgovorni za proces prelaska na virtualnu nastavu, tako da studenti oko njega ne moraju previše brinuti. Ako ste svjesni nedostataka ili imate ideje kako cijeli sustav poboljšati, svakako ste dobrodošli predložiti promjene, ali se to od vas ne očekuje.

To nas dovodi do drugog, puno osobnijeg izazova na koji svaki pojedinačni student može utjecati, a to je organizacija i regulacija vlastitog učenja. Samoregulacija učenja odnosi se na našu sposobnost da razumijemo i kontroliramo svoje učenje, da znamo koje nam metode i strategije pomažu u učenju te da svoje ponašanje prilagodimo tom znanju. Samoreguliran učenik zna odrediti ciljeve i odabrati prikladne metode učenja, motivirati se i ustrajati u učenju, regulirati emocije koje se jave tijekom učenja (primjerice dosadu ili strah) te organizirati učenje na način da u konačnici svoje ciljeve i ostvari. Lakše je regulirati učenje kad se nalazimo u okruženju koje potiče učenje i kad imamo osobni kontakt s drugima, naročito nastavnicima. Kod učenja na daljinu ovi vanjski pomoćnici najčešće su prisutni u puno manjoj mjeri, zbog čega svaki student sam za sebe treba posvetiti veću pažnju procesu učenja.

Dakle, kako učiti u doba korone?

Učiti tijekom korone treba što sličnije načinu na koji smo učili prije korone, pri čemu treba naročito obratiti pažnju na sljedeće aspekte učenja:

Važno je ciljeve učenja postaviti MUDRO, odnosno tako da budu mjerljivi, uvremenjeni, dostižni, relevantni i određeni. Drugim riječima, ciljevi učenja trebaju biti konkretni i uključivati podciljeve za koje ćete se lakše motivirati. Osim toga, izrazito je važno postaviti vremenski rok u kojem cilj planirate postići.

Dakle, umjesto neodređenog cilja „redovito ću učiti“, odlučite da ćete sudjelovati u online nastavi u terminima kad je predviđena i samostalno učiti točno određen predmet u točno određen dan 9-11h ili slično.

Kod organizacije učenja važno je osigurati prikladnu okolinu i vrijeme za učenje te od osoba u svojoj socijalnoj okolini tražiti potporu za svoje učenje. Iskomunicirajte s bliskim drugima svoje potrebe i planove za učenje te ih zamolite da ih poštuju. Također, prilikom planiranja učenja nemojte zaboraviti osigurati potrebnu literaturu. Iako su čitaonice i knjižnice fizički nedostupne, knjižničari uglavnom nisu. Osim njih, i profesori vam mogu pomoći u nabavi literature koja vam je potrebna za uspješno savladavanje gradiva.

Provjeriti razumijevanje naučenog

Tijekom učenja važno je ostati usmjeren na ono što učite, što u ovim vremenima često nije lako. S obzirom na to da je nekad nemoguće sebe izravno natjerati na nešto što ne dolazi prirodno, pokušajte indirektnim putem sebi pomoći da ostanete usmjereni na ono što učite. Idealno bi bilo pronaći smisao u onome što učite, podsjetiti se zašto vas gradivo ispred vas zanima ili vam može koristiti u budućnosti.

Osim toga, važno je smanjiti izloženost distraktorima, primjerice izbjegavati učenje ispred televizije ili mobitela. Također, za praćenje procesa učenja, važno je što više se preispitivati i provjeravati svoj napredak.

To je najbolji način za provjeriti što vam ide teže i na što se morate usmjeriti više ili na drugačiji način.

Ako vam u ovom razdoblju drugi mogu pomoći u učenju, naročito ako ste inače imali naviku učiti u društvu, nemojte odustajati od te navike, samo ju prebacite u virtualno okruženje. Dakle, kontaktirajte kolege i učite s njima. S obzirom na to da je najveći problem u trenutnoj situaciji nedostatak fizičkog kontakta s nastavnicima, nemojte se ustručavati od onog virtualnog. Postavljajte pitanja i tražite povratne informacije od vaših nastavnika.

Imajte na pameti da je većini njih virtualno okruženje manje poznato nego vama te da im često nije lako dobiti jasan uvid u vaš doživljaj nastave. Vi preuzmite inicijativu i s njima podijelite probleme s kojima se susrećete.

Iako to treba raditi i tijekom, naročito je važno nakon učenja provjeriti razumijevanje naučenog. To možete napraviti tako da ispitate sami sebe, da zamolite kolegu da vas ispita, ili da naučeno gradivo pokušate primijeniti.

Osim toga, nakon uspješnog učenja važno je nagraditi se za svoj trud i postignuti napredak. I dakako, nemojte zaboraviti i odmoriti se te sebi osigurati stabilnu životnu rutinu nevezanu uz studij, to je važno i zbog fizičkog i zbog mentalnog zdravlja, a pomoći će i u davanju smisla procesu učenja i studiranja.