Studentice novinarstva napravile film o heljdi i očuvanju tradicije

Dokumentarni film Hajdina autorica Eme Mihaliček i Ive Miljković, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, nostalgična je priča o kolijevci naše tradicije, ljepoti varaždinskih sela, marljivosti tamošnjih ljudi, o narodnim običajima i žitarici heljdi, ondje zvanoj od milja „hajdina“, koja je othranila mnoge naraštaje.

Dokumentarac je nastao u produkciji Televizije Student Fakulteta političkih znanosti i pod mentorstvom profesorica Tene Perišin i Lamije Alečković, a njegova premijera održana je potkraj prošle godine u Varaždinu. Film je pobudio snažne emocije i nostalgiju stanovnika Kučana i Zbelave. Neki stariji mještani prisjetili su se davnih vremena kada ih je heljda othranjivala, a drugi su pak započeli raspravu zašto se ne smije zaboraviti ta vrijedna žitarica.

Heljdina kaša iznimno je vrijedna nutritivna namirnica koja danas obogaćuje jelovnike diljem Hrvatske i malo tko zna da je godinama prehranjivala čitave obitelji varaždinskoga kraja. No, ona je puno više od same kaše. Koje se sve uspomene kriju u zrnu heljde odnosno hajdine, kako ju ondje nazivaju? Kako se obrađivala i pripremala za brojna jela te kako se obrađuje danas? Odgovore na ta pitanja potražile su Iva i Ema, i ne sluteći kako će televizijski prilog koje su trebale napraviti u sklopu jednoga kolegija, prerasti u 38-minutni dokumentarni film i pravu malu etnografsku zbirku, prožetu emocijama njihovih sugovornika.

Bljesak ideje

„Sve je krenulo od ideje koja je meni na jednom od predavanja pala na pamet. Naime, na kolegiju Oblici televizijskog izražavanja, smjer Televizija, morali smo odrediti i odabrati temu za jedan složeni prilog. Kako smo Ema i ja do tada već radile skupa neke jednostavnije novinarske formate, u tom trenutku nismo znale točno što bismo, samo smo znale da ne želimo raditi priču koja je povezana sa Zagrebom, nego istražiti neku lokalnu sredinu. A onda sam ja Emi predložila: ‘Imam ti ja u Varaždinu, točnije u Kučanu, jednu super udrugu Hajdina. Njezini članovi vole puno pričati o tradiciji i svojem radu, a temelji se na heljdi, a kod nas ti to zovu hajdina.’ Ema je odmah pristala, shvatila je da imam viziju. Ideju je poduprla i naša mentorica Lamija Alečković. Zapravo, iz tog složenog priloga nastao je dokumentarni film o dugogodišnjoj prehraniteljici varaždinskih obitelji – hajdini“, prisjeća se Iva kako je sve počelo.

Spomenut će kako danas, čim čujemo riječ tradicija, odmah pomislimo na nešto staro, nešto što se čuva u muzejima, a ponekad i na nešto dosadno. A to autorice nikako nisu htjele naglasiti u filmu.

„Riječ ‘tradicija’ nismo stavile u prvi plan. U prvom planu od početka je heljda, ona je bila i ostala okosnica cijele priča, koja spaja sve dijelove u jednu cjelinu. Nije riječ o udruzi ni o mještanima ni o OPG-u Pocedulić, nego o biljci koja neumorno raste i hrani obitelji. Iz tih je  priča isplivala emocija prema toj biljci koja se u filmu jako mogla osjetiti“, objašnjava Iva.

Spojila ih heljda

Iva Miljković studentica je prve godine diplomskoga studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Demonstratorica je na Televiziji Student i urednica studentske emisije na Radio Studentu. Desetak godina bavila se glumom, a sada svoju ljubav prema umjetnosti i kreativnosti prenosi u neke druge formate i priče. Voli sve što je kreativno i što probudi adrenalin u njoj, zaljubljena je u novinarstvo jer upravo ono spaja izazove i kreativnost. Veseli ju kada nekom pričom može prenijeti čistu i iskrenu emociju. Upravo takvih toplih i emotivnih priča, reći će, danas najviše nedostaje u medijima.

Ema Mihaliček studentica je četvrte godine novinarstva na Fakultetu političkih znanosti. Završila je srednju školu za medijsku tehničarku i trenutačno radi kao spikerica na Radiju Kaj. Amaterski se bavi fotografiranjem već od osnovne škole, a ljubav prema tradiciji gaji od malih nogu. Članica je Kulturno-umjetničkoga društva „Zlatko Baloković“ u Krapinskim Toplicama već 15 godina. Zahvaljujući roditeljima, odgajana je da poštuje i čuva tradiciju te narodne običaje ne samo svojega nego i svih ostalih krajeva.

„Priča po priča, kadar po kadar, red suza, red smijeha i nastao je film od 38 minuta, a naš cilj ‒ podijeliti priču o malenom zrnu koje je hranilo i spajalo generacije ‒ najmanje je što možemo učiniti kako bi se nešto tako vrijedno spasilo od zaborava. Nakon snimanja i vremena provedenog s dragim ljudima, našim sugovornicima, složile smo se da ćemo napraviti kratku verziju kako bismo zadovoljile formu zadatka. Premda je i ona bila „izvan gabarita“ s 15 minuta trajanja, dogovorile smo se da ćemo nakon završetka svih obveza krenuti u realizaciju nečeg malo većeg. Bilo nam je žao svih tih kadrova, tonova i priča koje nisu uspjele ući u petnaestominutni prilog“, prisjeća se Ema trenutka kada su odlučile snimiti dokumentarac.

Tijekom 2025. godine, s kraćim stankama, vrijedne studentice Ema i Iva skupljale su građu, snimale kadrove, dograđivale priču novim spoznajama, totalno se zarazivši pričom o hajdini. 

Ideja se rodila u prosincu 2024., počele su snimati krajem siječnja, a prilog je bio završen na proljeće. Uslijedila je kratka stanka do kolovoza i rujna, kada su obje počele pisati završni rad, čija je tema također bila hajdina.

Na početku ove akademske godine djevojke su dogovorile datum projekcije filma i punom parom nastavile raditi na dokumentarcu. Film je bio konačno montiran i završen uoči premijere, koja se održala u društvenom domu Zbelava u Varaždinu. Dvorana je bila popunjena do zadnjeg mjesta, a u publici su uz prijatelje, kolege, obitelj i poznanike bili članovi Udruge za očuvanje tradicijske i kulturne baštine Kućana i Zbelave „Hajdina“, koji nisu skrivali oduševljenje. I glazba u filmu doista je dojmljiva, tradicionalna, narodna i najbolje glazbeno opisuje varaždinski, točnije kajkavski kraj, te ujedno zaokružuje cijelu priču. Sve su pjesme u izvedbi članova udruge Hajdina.

Djevojke su jasno razradile plan, potražile pomoć u udruzi Hajdina kako bi našle sugovornike, upijale savjete kolega s Televizije Student i bacile se na posao. U realizaciji filma Hajdina pomogli su im kolege, mentorice, članovi udruge Hajdina, a potpora obitelji bila je im, također, iznimno važna.

Svi koji žele pogledati dokumentarni film Hajdina to mogu i učiniti, dostupan je na OVOJ poveznici.