Dragi učitelji, sretan vam vaš dan!
Povodom 5. listopada, Svjetskog dana učitelja, za Akademski.hr piše prof. dr. sc. Blaženka Filipan-Žignić, dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
U buci svakodnevice i kalendaru ispunjenom brojnim važnim datumima, jedan se ističe svojom tihom važnošću. To je 5. listopada, dan kada slavimo one koji su nas oblikovali, često i ne znajući koliki trag ostavljaju. Svjetski je dan učitelja, dan posvećen arhitektima naših prvih spoznaja i graditeljima naših snova.
Gotovo da ne postoji osoba koja u riznici svojih sjećanja ne čuva lik barem jednog posebnog prosvjetara. Možda je to odgojiteljica iz vrtića čiji je topli zagrljaj liječio svako razbijeno koljeno i tugu zbog odvajanja od roditelja. Možda učiteljica iz nižih razreda koja je u našem škrabopisu vidjela budućeg pisca ili znanstvenika. Ili onaj naizgled strogi profesor iz srednje škole, čiju smo vrijednost shvatili tek godinama kasnije, kada smo uvidjeli da nas je svojom strogoćom zapravo učio disciplini i odgovornosti.
Sjećam se profesorice njemačkog jezika koja je u meni prva vidjela istinsku strast, ne kao obvezu učenja strogih padeža i riječi napamet, već kao priliku za otkrivanje jednog novog svijeta. Nije nas učila samo gramatici, učila nas je kako osjetiti melodiju jezika, kako povezivati riječi s kulturom i kako se odvažiti govoriti bez straha od pogreške. To su lekcije koje ne ispare nakon školskog zvona. One ostaju zauvijek.
Biti odgojno-obrazovni djelatnik danas zahtijeva nadljudsku snagu. U svijetu preplavljenom lažnim vijestima, oni su navigatori koji djeci pomažu pronaći luku istine. U eri kratke pažnje, oni su borci za dubinu i koncentraciju. Oni su često i psiholozi, motivatori, socijalni radnici, sve upakirano u jednu ulogu. Njihov poziv traži neprestano davanje sebe, svoje energije, strpljenja i entuzijazma, čak i onda kada sustav zakaže i kada se čini da društvo njihov trud nedovoljno cijeni.
Njihov rad je poput sadnje drveta čije plodove možda nikada neće sami ubrati. Oni siju sjeme znanja, znatiželje i ljudskosti, a to sjeme desetljećima kasnije izraste u čvrsta i plemenita stabla. Svaki uspješan liječnik, svaki vješt majstor, svaki inovator i umjetnik, svoj uspjeh duguje nizu učitelja koji su stajali na početku njihova puta.
Zato danas, na njihov dan, učinimo više od pukog sjećanja. Javimo se starom profesoru, pošaljimo poruku zahvalnosti, ispričajmo svojoj djeci priču o učitelju koji nas je nadahnuo. Pokažimo im da njihov rad nije nevidljiv.
Hvala vam, dragi naši prosvjetari. Hvala vam što tkate niti naše budućnosti. Vi ne gradite samo karijere. Vi gradite ljude. Sretan vam vaš dan!
prof. dr. sc. Blaženka Filipan-Žignić, dekanica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
