Tomislav Jukić: Glazba živi u meni

Otkako je postao član prestižnoga Međunarodnoga opernog studija u Zürichu, Tomislav Jukić, mladi tenor i student 4. godine solo pjevanja Muzičke akademije te dobitnik Rektorove nagrade, niže brojne uspjehe na europskim pozornicama, gdje nastupa uz bok velikim opernim zvijezdama. Nakon vrlo zapažena nastupa početkom ljeta na Zagreb Classic 2025., uslijedio je koncert s čuvenom Cecilijom Bartoli na glavnoj pozornici Opere u Zürichu. U kolovozu je pjevao u operi Andrea Chénier na Salzburger Festspiele 2025., a početkom rujna nastupio je na Magiji Opere u Rabu, gdje je izveo Nemorinovu ariju Una furtiva lagrima iz Donizettijeva Ljubavnog napitka. U kratkom predahu između koncerta u Rabu i novih proba u Zürichu, razgovarali smo s Tomislavom, koji nam je otkrio kako se nosi sa strelovitim uspjehom, koliko mu nedostaju obitelj, prijatelji i materina spiza te za koje se operne uloge priprema u sljedećoj sezoni.

Nedavno ste nastupili na Salzburger Festspiele 2025., vrlo cijenjenom festivalu u Austriji. Jesu li Vam se slegli dojmovi nakon nastupa u operi Andrea Chénier Umberta Giordanija?

Toliko se toga izdogađalo u tako kratkom razdoblju da će mi sigurno trebati neko vrijeme da se na miru osvrnem i shvatim kakvu sam divnu priliku dobio. No, jedno je sigurno: nakon ove izvedbe narastao sam i kao osoba i kao umjetnik. S jednom takvom zvjezdanom postavom, uključujući tenora Piotra Bechalu, baritona Lucu Salsija i sopranisticu Elenu Stikhinu, u povijesnom ambijentu Grosses Festspielhaus u Salzburgu, nastupati rame uz rame i dijeliti istu priču kao što je sada bila opera Andrea Chénier, jednostavno je neopisiv izvantjelesni osjećaj. Pljesak nakon izvedbe kojim nas je nagradila publika pokazatelj je kako je uspješno prošao taj projekt. Izašlo je i mnogo pozitivnih kritika u medijima, a portal Der Opern Freund proglasio me je mladim pjevačem godine za ulogu Un Incroyablea, uz kolegu kontratenora za ulogu Federica Fiorija u operi Giulio Cesare in Egitto.

Radio sam s fantastičnim Salzburškim orkestrom pod ravnanjem maestra Marca Armiliata, trenutačno jednog od najangažiranijih i najiskusnijih dirigenata na svijetu. On je dirigirao i koncerte poznata tri tenora s Placidom Domingom, Joseom Carrerasom i Lucianom Pavarottijem. Čovjeku s takvim golemim iskustvom nisam imao potrebu postavljati pitanja, dovoljno je bilo gledati ga s kakvom strašću radi svoj posao. Jednostavno ostaneš zaražen tom energijom koja ti daje snagu za daljnje umjetničko djelovanje.

DVOJE HRVATA MEĐU 14 NAJDAROVITIJIH

 Za ovogodišnji Young Singers Project Salzburger Festspiele 2025 među 800 prijavljenih odabrani ste Vi i još 13 mladih darovitih pjevača iz devet zemalja. To je velika čast jer ondje mladi talenti imaju priliku usavršavati se u raznim područjima.

Apsolutno je velika čast uopće boraviti na tako povijesnom mjestu kao što je Salzburg. Ovaj festival je u Austriji jako popularan i privlači zaista brojnu publiku koja posebno cijeni izvođače. Uz koncertnu izvedbu opere Andrea Chénier, dobio sam priliku nastupati i u jednoj dječjoj operi ‒ Musketiere. Bilo je to prekrasno iskustvo, mnoštvo krasnih poznanstava je iznjedrilo stvaranje svjetske premijere ove opere. Valja spomenuti i završni koncert programa za mlade pjevače koji smo izvodili u povijesnoj dvorani Haus für Mozart. Nažalost, zbog kiše nisam posjećivao atrakcije niti obilazio prekrasnu prirodu u tom dijelu Austrije. No, posjetio sam poznati dvorac te rodnu kuću velikog skladatelja i umjetnika Wolfganga Amadeusa Mozarta. Također, imali smo kao mladi umjetnici priliku slušati generalne probe i nastupe koji su se izvodili na festivalu, primjerice koncert Bečke filharmonije kojom je ravnao maestro Riccardo Muti. Upoznao sam i poznatog holivudskog glumca Christopha Waltza, koji je gostovao kao govornik u poznatom djelu Igora Stravinskog imena Oedipus Rex.

S Vama je bila mezzosopranistica Dora Jana Klarić, koja trenutačno živi i radi u Berlinu, gdje nastupa u čak dvjema operama. Jeste li se družili s obzirom na to da ste skupa i pjevali u spomenutoj operi?

Dora je jedna predivna i talentirana osoba zbog koje mi je boravak u Austriji sigurno bio lakši. Sve situacije i događaje imali smo priliku komentirati ne samo na hrvatskome, nego i na našem dalmatinskom dijalektu. Velika je stvar da su pažnju tako cijenjenog festivala privukla dva dalmatinska grla. Uzeli smo to kao veliku odgovornost i iskoristili ljeto na najbolji mogući način kako bi i Hrvatsku i hrvatske glazbenike predstavili u što blistavijem svjetlu.

Pretpostavljam da ste ljeto proveli radno. Jeste li uspjeli bar nekoliko dana otići do Splita i posjetiti obitelj?

Nažalost, nisam uspio. Kraj sezone u Zürichu vezao se s početkom proba u Salzburgu. Međutim, planiram prvi slobodni vikend otići u rodni Split te uhvatiti barem jedan zub babljeg ljeta.

Početkom ljeta pjevali ste i na Zagreb Classic 2025. Kako je bilo pjevati pred zagrebačkom publikom?

Zagreb Classic mi je sigurno bio ispunjenje snova. Često sam prethodnih godina pratio taj festival s malih ekrana ili išao na Tomislavac i na ručniku slušao arije. Imao sam priliku pjevati prekrasnu ariju Adela Da me hoće draga, pjesmu Luigija Denze Funiculi, Funicula te duet iz Ljubavnog napitka Gaetana Donizettija sa svojim akademskim kolegom Benjaminom Šuranom.

DUET S ČUVENOM CECILIJOM BARTOLI

Nastupali ste ljetos i s čuvenom Cecilijom Bartoli na glavnoj pozornici Opere u Zürichu. Kako je bilo s njom surađivati. Što ste naučili od nje kao iskusne mezzosopranistice?

Nisam mogao vjerovati kada sam primio vijest da sam položio audiciju za koncert s njom, a kada sam još saznao da s njom pjevam duet, uhvatila me velika nervoza. Naravno, nakon proba i priprema dojmovi su se slegli, a koncert je prošao izvrsno!
Gledajući i surađujući s Cecilijom, naučio sam što znači biti profesionalac, što znači imati nebesko veliku karijeru iza sebe i na svaku probu doći sto posto spreman i pun energije, bez obzira o kakvom javnom nastupu se radi. Dala mi je puno korisnih savjeta koje ću sigurno nositi sa sobom kroz karijeru. Jako je pristupačna i topla osoba te ju poštujem kao umjetnicu i kao osobu.

Živite u Zürichu, ondje ste član Međunarodnoga opernog studija. Približite nam malo kako izgleda jedan Vaš prosječan dan u Zürichu?

Dani uvelike ovise u kojem projektu sudjelujem. Uz probe, dan upotpunjujem tjelovježbom, dugim šetnjama, vožnjom biciklom i naravno pokušajem da svaki dan vokaliziram. Kroz cijelu se sezonu intenzivno radi, a kada nismo u produkciji, u kazalištu sudjelujem u studijskim projektima koji su također izazovni. Ove godine nastupit ću u premijernoj izvedbi Verdijeve opere La forza del destino s ulogom Trabucca, u kojoj glavnu ulogu pjeva operna diva Anna Netrebko. U produkciji opernog studija izvodimo Puccinijevu operu Gianni Schicchi, u kojoj pjevam ulogu Rinuccija. Iznimno se veselim toj produkciji.

Nedostaju li Vam Split, obitelj i prijatelji? Kako se najradije opuštate?

Najčešće pitanje koje dobivam ovih dana od najbližih je: „A kada ćeš malo kući? Je li dosta bilo? Hoćeš li barem kratko svratiti do Splita?“ Dobiti takva pitanja, uz već postojeću nostalgiju, ne olakšava mi posao. Ali, uvijek sam sretan kada dobijem takvo pitanje, da me se neko sjeti i nazove, pita kako sam i kada ću doći. Najčešće se opuštam družeći se s prijateljima. S obitelji imati miran dan kod kuće, jedem „materinu spizu“, idem posjetiti djeda i baku, tetke i rođake…

Da se vratimo malo unatrag. Gdje ste odrastali? Kako je izgledalo vaše djetinjstvo? Igrali ste i košarku, u kojem klubu?

Rodom sam iz Otoka kod Sinja, a odrastao sam u Solinu, rekao bih malom, ali sada već povećem gradiću nadomak Splita. Cijeli život vezan sam uz glazbu i šport. Svašta sam trenirao, od karatea, gimnastike (Gimnastički klub Salto), nogometa do košarke u Košarkaškom klubu Solin. Košarka mi je bila jedna velika strast kroz koju sam štošta naučio, stvari koje dandanas koristim čak i kroz pjevanje. Jako mnogo prijatelja i poznanika sam stekao kroz to putovanje te mi je ostalo u jednom jako lijepom sjećanju. Imam sestru Klaudiju, godinu i pol mlađu od mene. Ne mogu opisati koliko sam ponosan na nju i na njezin rad. Klaudija je predivna cura, puna čiste ljubavi, radišna i jako uporna. Kao djeca smo skupa svirali klavirska dua na natjecanjima, pritom se i svađali i mirili, no vežu nas jako lijepe uspomene iz tog razdoblja. Kroz cijelo smo se djetinjstvo nekako pratili kroz sve aktivnosti dok u srednjoj školi nismo otišli svatko svojim putem. Danas je uspješna studentica Filozofskog fakulteta gdje studira Povijest umjetnosti i Njemački jezik.

REKTOROVA NAGRADA

Svirali ste u djetinjstvu klavir, a na kraju ipak odlučili studirati solo pjevanje. Što za Vas znači glazba?

Glazba me čini sretnim i ispunjenim, hrani me, pruža mi sreću i zadovoljstvo publike nakon dobrog nastupa, osmijeh slušatelja, lijep komentar. Uvijek su mi se uz glazbu vezale najčišće i najljepše uspomene, putovanja, prve simpatije, okupljanje s obitelji i s prijateljima, što je jako uobičajeno u Dalmaciji. Ušla je u moj život prirodno i sada živi u meni.

Lani ste dobili Rektorovu nagradu, što je također velika čast i priznanje za Vaš rad i osvojena prva mjesta na glazbenim natjecanjima. Kako usklađujete profesionalne nastupe sa studijem na Muzičkoj akademiji?

Od iduće godine sam 4. godina na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu kod profesorice Martine Zadro. Godina je bila izuzetno intenzivna, no uz pomoć većine profesora koji su mi izašli u susret, protekla je u pozitivnom ozračju. Izrazito se veselim diplomskom ispitu na 5. godini!

Što je za Vas sreća i smisao života?

Iskreno, kad malo bolje razmislim, rekao bih mir. Širiti poruku ljubavi, ljubiti i prihvaćati druge oko sebe, ne činiti drugomu nešto što sebi ne bi činio. Svatko ju širi i prepričava na svoj jedinstven način, a ja sam odabrao glazbu.

Kakvi su Vam planovi u daljnjoj karijeri?

Još uvijek uz pomoć svoje drage profesorice Martine Zadro razvijam strategiju za dalje. Prioritet mi je, naravno, završiti studij i pratiti angažmane, koji su meni kao mladom umjetniku iznimno važni za rast. U bliskoj se budućnosti vidim u ulogama Mozartovih opera kao što su Tamino, Don Ottavio, a uloga iz snova i kruna karijere bi mi sigurno bila uloga Turiddua iz opere Cavaleria rusticana.

U medijima je već najavljen proljetni koncert 18. svibnja 2026. u Koncertnoj dvorani Ive Tijardovića u Splitu, gdje nastupate s Lanom Bradić na klaviru. Radujete li se pjevati pred splitskom publikom?

Hrvatski dom je prekrasna dvorana, jedna od ljepših u kojoj sam ikada imao priliku nastupati. Spremili smo prekrasan program, koji smo već svirali na par recitala, te jedva čekam to donijeti i prezentirati svojoj splitskoj publici. Nadam se da ću u publici vidjeti mnoštvo poznatih lica kako bi koncert bio što topliji i čarobniji. Evo, koristim priliku pozvati sve drage prijatelje, rođake, kolege i poznanike da nam se pridruže u tom glazbenom putovanju, a ako ostane vremena, sigurno će se pronaći i koja naša dalmatinska, onako za gušt.

Koju biste poruku željeli poslati mladim pjevačima i umjetnicima?

Neka se ne boje probati, biti konzistentni, uporni, studiozni prema svom instrumentu ili svom zanatu. Također, neka se ne plaše izlagati i neka odlaze na kvalitetne koncerte, slušaju dobre pjevače i neka budu okruženi ljudima istog mentaliteta, koji vole istraživati i imaju slične ciljeve. Važno je i imati dobrog profesora kojem možeš vjerovati te prijatelje i obitelj koji stoje iza tebe!