Savjet psihologinje Andreje Bubić – Počnite učiti na vrijeme

Dok studenti viših godina i brucoši koji su osigurali mjesto na željenim studijima ležerno (koliko je to moguće u uvjetima pandemije) čekaju početak nove akademske godine, istovremeno se dobar dio studenata prži na laganoj vatrici uoči po mnogima najstresnijeg ispitnog roka – rujanskoga.

Mnogima je to zadnja šansa za lov na nužne ECTS bodove i upis u iduću godinu. Stres je zato tim i veći, a kako ga držati pod kontrolom i ne dopustiti da poništi znanje, pitali smo profesoricu Andreju Bubić sa Samostalne katedre za psihologiju splitskog Filozofskog fakulteta.

Na koji način pristupiti posljednjim pripremama za izlazak na ispit i kako pokazati najbolje što znaš?

– Vjerojatno najvažniji dio odgovora na ovo pitanje vrlo je jednostavan: posljednjim pripremama za ispit najbolje je pristupiti na vrijeme. Naime, učenje distribuirano kroz vrijeme značajno je kvalitetnije od onoga koje se događa u komadu, naročito ako se događa u zadnji trenutak, kada smo ionako preopterećeni i pod stresom.

Osim na vrijeme, učiti treba korištenjem raznolikih metoda učenja, dakle ne samo ponavljanjem onoga što želimo zapamtiti već i pokušajem primjene gradiva te ispitivanjem samog sebe kako bismo provjerili vlastiti napredak. Kada gradivo naučimo primjenom različitih metoda, znanje nam je kvalitetnije, imamo više razloga biti sigurni u naučeno te nam je lakše i pokazati ono što znamo, bez obzira na našu uobičajenu sklonost tremi ili način provjere znanja.

Koliko je kontraproduktivno u zadnjim trenucima danonoćno učiti i na ispit doći premoren? Primjećujete li znakove treme i iscrpljenosti kod vaših studenata?

– Čini mi se da je vrlo izražena iscrpljenost od učenja kod bolonjskih studenata znatno rjeđa nego što je bila kod ranijih generacija jer je nastava danas organizirana na način da zahtijeva redovitije učenje i praćenje gradiva. Utoliko je i proces pripreme za ispit ipak manje iscrpljujući.

Međutim, dakako, netko tko cijeli semestar izbjegava obaveze te se u zadnji trenutak odluči pripremati svakako će biti umoran, što se može lakše primijetiti prilikom usmenih ispita, kada je student u izravnoj komunikaciji s nastavnikom. Trema zbog ispita je malo drukčija priča jer su neki studenti karakterno skloniji anksioznosti, ili općenito ili u ispitnim situacijama, pa će stoga prije ispita biti nervozni bez obzira na kvalitetu pripreme.

Dakle, trema vrlo često nije pokazatelj njihove pripremljenosti i znanja iz predmeta, a njezin će se utjecaj također razlikovati među različitim studentima jer neke može zakočiti prilikom odgovaranja, dok druge može motivirati na što bolje učenje.

Za razliku od treme koja je ponekad motivirajuća za kvalitetniju pripremu, premorenost teško može imati pozitivan utjecaj. Upravo suprotno, pretjerani umor otežat će naše učenje te usporiti dosjećanje onoga što znamo te na taj način u pravilu imati negativan utjecaj na uspjeh na ispitu.

Što kažu, je li im manje stresno odgovarati usmeno ili pismeno i koliko u prvom slučaju pomažu komunikacijske vještine?

Preferencije prema obliku ispita u pravilu su individualne, neki studenti vole pismene, a neki usmene ispite, što ponekad ovisi i o stilu ispitivanja ili sastavljanja testova pojedinih nastavnika. Ako studenti već poznaju način na koji nastavnik sastavlja testove, moguće je da će se za pismeni ispit donekle lakše pripremiti jer im takvo znanje omogućuje jasnija očekivanja i manje nesigurnosti. Međutim, to nije jasno pravilo jer neki oblici pismenih ispita mogu biti jako zahtjevni a, za razliku od usmenih, ne ostavljaju prostor za traženje pojašnjenja nejasnog pitanja ili detaljnije objašnjavanje onoga što student želi iskazati.

Prilikom odgovaranja na usmene ispite, komunikacijske su vještine važne, iako ne presudne, naročito kod kvalitetnog nastavnika koji je primarno usmjeren na procjenu znanja studenata. Na neki način, jako dobre komunikacijske vještine u više će situacija pomoći studentu da se „izvuče“ iz nezgodnih pitanja, odnosno da ostavi dojam da zna više nego što je to slučaj, nego što će mu njihov nedostatak odmoći jer većina profesora prilikom ocjenjivanja u obzir uzima stil izražavanja studenta.

Na koji način bi profesor mogao relaksirati studenta za kojega vidi da je pod velikim stresom i pomoći mu da pokaže koliko je svladao gradivo?

Kada ispred sebe ima studenta pod tremom ili nekog tko se nespretno izražava, profesor će mu postaviti dodatna pitanja, strpljivo pričekati i ne požurivati odgovor, postaviti pitanje u drukčijem formatu ili mu na neki drugi način pomoći da izrazi ono što zna.

S obzirom na to, nedostatak komunikacijskih vještina vrlo rijetko može značajno odmoći studentu na usmenom ispitu. Za razliku od toga, znatno problematičnije može biti nekvalitetno znanje jer nastavnik tijekom razgovora lako može prepoznati „rupe“ u naučenom pa je stoga, naročito ako nastavnik ne postavlja samo činjenična pitanja, izrazito važno kvalitetno se pripremiti za usmeni ispit.

Koji biste savjet dali studentima pred kojima je ispitni rok u kojem dobar broj njih zapravo “lovi” upis u iduću godinu i vodi bitku za potrebne ECTS bodove?

– Počnite učiti na vrijeme. Postavite prioritete i ciljeve te ih se držite. Učite tako da što kvalitetnije naučite gradivo, ali se i raspitajte kod kolega iz prethodnih generacija o načinu provjere znanja kod pojedinih predmeta kako biste bili spremniji za ispit. Koristite različite metode učenja i provjeravajte svoje znanje. Kao cilj učenja postavite znanje, a ne ocjenu. Ocjenu ćete lako postići pragmatičnim pristupanjem učenju, ali je znanje ono koje će vam trebati u idućim akademskim godinama i poslu koji vas čeka nakon fakulteta.

Doktorirala na Sveučilištu u Leipzigu i Max Planck institutu za istraživanja mozga i kognitivnih procesa u Leipzigu

Andreja Bubić psihologiju je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirala na Sveučilištu u Leipzigu i Max Planck institutu za istraživanja mozga i kognitivnih procesa u Leipzigu, Njemačka.

Od 2011. godine zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Splitu, gdje radi kao izvanredni profesor. Bavi se kognitivnom i edukacijskom psihologijom i izvodi nastavu na preddiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini iz predmeta posvećenih edukacijskoj psihologiji, odlučivanju i statistici.

Do sada je objavila brojne znanstvene radove u domaćim i međunarodnim časopisima, izlagala u okviru različitih znanstvenih skupova posvećenih psihologiji i neuroznanosti te sudjelovala u više nacionalnih i međunarodnih znanstvenih projekata. Voditeljica je Centra za savjetovanje studenata Filozofskog fakulteta u Splitu.