Ulaganje u obrazovne institucije uvijek je ulaganje u budućnost!

Na nedavnoj 77. svjetskoj konferenciji OMEP-a, Svjetske organizacije za odgoj i obrazovanje u ranom djetinjstvu, koja se održala u talijanskoj Bologni, izabrana je nova predsjednica. Sveučilište u Zagrebu izrazito je ponosno što tu dužnost preuzima izv. prof. dr. sc. Adrijana Višnjić Jevtić, prodekanica za nastavu i studente Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Autorica je više znanstvenih i stručnih radova te sudionica brojnih znanstvenih i znanstveno-stručnih skupova. Članica je organizacijskih i znanstvenih odbora na međunarodnim konferencijama u Hrvatskoj i svijetu. Osnivačica je strukovne odgojiteljske udruge Udruga odgojitelja Krijesnice te Hrvatskoga nacionalnoga odbora OMEP-a, iz kojega poručuju da su presretni što profesorica Višnjić Jevtić od 1. siječnja preuzima važnu i odgovornu dužnost predsjednice svjetskoga OMEP-a.

A svoj profesionalni put naša je sugovornica započela upravo kao odgojiteljica u dječjem vrtiću. Daleki je to i simbolikom ispunjen put, pa smo je pitali kako danas gleda na cijelo to „putovanje“.

– Čitav moj profesionalni put obilježen je ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem, aktivizmom u području profesionalizma i zalaganjem za prava djeteta. Biti odgojitelj znači preuzeti profesionalnu odgovornost u promoviranju i zaštiti dječjih prava. Biti član OMEP-a znači isto to. Obje uloge su jako povezane. OMEP je organizacija koja okuplja stručnjake različitih profesija, praktičare i znanstvenike, samim time predstavlja mrežu podrške u profesionalnom i osobnom razvoju. Vjerujem da bi moj profesionalni put bio drukčiji da nisam umrežena sa stručnjacima diljem svijeta. Putovanje s OMEP-om pružilo mi je niz prilika, a moje je bilo da ih pokušam iskoristiti ili da odustanem. Nisam odustala.

U Hrvatskoj se gradi puno vrtića, međutim mene brine to što kroz neko vrijeme neće biti ni odgojitelja, a nažalost ni djece koja bi u njima boravila

HRVATSKI OMEP POSTAO JE SINONIM ZA KVALITETU

Ako se ne varam, OMEP je u Hrvatsku stigao upravo Vašim zalaganjem prije puno godina, u našem Međimurju. Zbog čega ste se odlučili na taj korak, na tu vrstu međunarodnoga povezivanja?

Negdje krajem 2009. godine otkrila sam da u svijetu postoji organizacija koja globalno djeluje na području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Premda su tada informacije bile teže dostupne, pronašla sam podatak kako je riječ o organizaciji koja se bavi svim aspektima odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu. Osnovana je 1948. godine sa svrhom  promicanja prava djece na odgoj i obrazovanje u svijetu te podržava aktivnosti koje poboljšavaju dostupnost visokokvalitetnog obrazovanja i skrbi za djecu. U tom trenu šezdesetak zemalja bile su članice OMEP-a. Ne i Hrvatska. S obzirom na to da mi uistinu imamo što reći i pokazati u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, smatrala sam da trebamo biti dio OMEP-a. Na web stranici vidjela sam da se u Gothenburgu 2010. godine održava Svjetska skupština i međunarodna konferencija. Prijavila sam se, otišla u Švedsku i razgovarala s članovima upravnog odbora. Ostalo je povijest.  Iznimno sam ponosna što je OMEP Hrvatska u svega desetak godina postao sinonim za kvalitetu unutar OMEP-a i što se ideje koje kreću iz malog Međimurja i Hrvatske provode diljem svijeta. Naša praksa i naša istraživanja na taj način postala su dostupna svjetskoj javnosti, a naši stručnjaci oni od kojih se uči – ali i oni koji uče u međunarodnom kontekstu.

Koje su Vam glavne smjernice djelovanja sada iz pozicije predsjednice, što će biti glavne točke Vašega mandata?

U ovom trenu imam funkciju elected world president, a mandat počinje 1. siječnja 2026. U ovom prijelaznom razdoblju svakako moram sudjelovati u kreiranju odluka koje će se provoditi u sljedećem razdoblju. OMEP kao organizacija s konzultativnim statusom pri UN-u i UNESCO-u, ima jedinstvenu mogućnost izravno utjecati na oblikovanje globalnih politika koje se tiču odgoja i obrazovanja djece. Iako sam i do sada sudjelovala kao predstavnica OMEP-a u tim tijelima, u ulozi predsjednice moći ću još snažnije zastupati ideje i vrijednosti koje OMEP promiče već desetljećima. Posebno mi je važno u svim politikama i praksama osigurati prisutnost dječje perspektive, koja često ostaje u sjeni perspektive odraslih. Tijekom svojega trogodišnjeg mandata vodit ću se vizijom snažnog, solidarno umreženog i interdisciplinarnog djelovanja koje će u središte staviti dobrobit djece, osobito u najranijoj dobi. Zalaganje za službeno proglašenje Desetljeća ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bit će jedan od mojih prioriteta, jer vjerujem da upravo rano djetinjstvo mora postati temelj održivosti, pravednosti i mira u suvremenom svijetu. Jednako važno, promicat ću međusektorsku suradnju i povezivanje različitih struka koje djeluju u području ranog odgoja i obrazovanja.

Kao predsjednica, želim doprinijeti stvaranju prostorâ u kojima će svi koji se bave dobrobiti djece – stručnjaci, roditelji, znanstvenici i donositelji obrazovnih politika – imati priliku međusobno se povezati, razmjenjivati iskustva, zajedno promišljati i djelovati. Djeca ne smiju biti percipirana isključivo kao budućnost – ona su aktivni građani sadašnjosti, s pravima, glasom i potencijalom koji moramo vidjeti, čuti i poštovati.

Kako biste ocijenili hrvatski sustav ranog i predškolskog odgoja?

Hrvatski sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja sigurno je jedan od kvalitetnijih sustava. Imamo suvremeni kurikul, visokoobrazovane odgojitelje te znanstvenike koji niz godina svojim istraživanjima doprinose znanjima o RPOO-u na nacionalnoj i globalnoj razini. Usmjerenost na dijete i njegovu dobrobit u središtu je naših odgojno-obrazovnih praksi. Pri tome su odgojitelji prepoznati kao oni koji doprinose promjenama prakse. U jednom dijelu hrvatskih vrtića imamo stručnjake različitih profila koji su podrška djeci, odgojiteljima i roditeljima. Kad usporedite naš sustav sa sustavima drugih zemalja – vidite da smo bolji od većine europskih sustava. No, ne treba zanemariti da su prakse neujednačene i da puno toga ovisi o potpori lokalnih jedinica uprave i samouprave. Također, ne možemo zatvoriti oči pred činjenicom da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu, nalazi pred brojnim izazovima.

MALE PLAĆE, A VELIKA ODGOVORNOST

Što vidite kao gorući problem toga sektora odgojno-obrazovne vertikale: nedostatak smještajnih kapaciteta, nedovoljna opremljenost, nedostatak stručnih kadrova…?

Kad je 2018. Matković, zajedno s Dobrotić i Menger, proveo analizu pristupačnosti, kvalitete, kapaciteta i financiranja sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, brojke koje su tamo pisale bile su strašne – u tom trenu nedostatak odgojitelja nije se činio realnim. Na UNESCO-ovoj Svjetskoj konferenciji ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, održanoj 2022. u Taškentu, nedostatak odgojitelja istaknut je kao globalni problem. Broj od šest milijuna odgojitelja koji će nedostajati do 2030. činio se nevjerojatnim. A najnovija istraživanja koje je proveo UNESCO govore kako je ista situacija i u primarnom i sekundarnom obrazovanju. Danas to više nisu neke velike brojke tamo negdje daleko – znamo da nam nedostaje odgojitelja. Pretpostavljamo da je riječ o neatraktivnosti same profesije: male plaće, a velika odgovornost. Ili pak današnje generacije biraju neka atraktivnija zanimanja. Prostorno-materijalni uvjeti se razlikuju, ovisno o kojem dijelu Hrvatske govorimo, i ovise o mnogo čimbenika, stoga se ne bih usudila generalizirati da (ne)imamo kapacitete ili opremu. U Hrvatskoj se gradi puno vrtića, međutim mene brine to što kroz neko vrijeme neće biti ni odgojitelja, a na žalost ni djece koja bi u njima boravila. I usprkos svemu tome, istraživanja pokazuju da ćemo barcelonske ciljeve o uključenosti djece u rani i predškolski odgoj i obrazovanje dosegnuti tek 2044.

Djeca ne smiju biti percipirana isključivo kao budućnost – ona su aktivni građani sadašnjosti, s pravima, glasom i potencijalom koji moramo vidjeti, čuti i poštovati

Koliku su naši stručnjaci i znanstvenici iz područja ranog i školskog odgoja vidljivi u svijetu?

Vidljivi smo onoliko koliko se promoviramo. Nedavno smo izv. prof. dr. sc. Visković i ja dobile poziv sa Sveučilišta Harvard da sudjelujemo u istraživanju kao dvije od 12 vodećih svjetskih znanstvenika u području ranog i predškolskog. Moram priznati da me poziv iznenadio. Pitala sam ih koji su pokazatelji i rekli su da su naša imena više puta u međunarodnim akademskim krugovima isticana kao stručnjaka u području. To je pokazatelj da uistinu moramo surađivati s kolegama u međunarodnom okružju kako bismo bili prepoznati. Sve više naših znanstvenika u području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja objavljuje u prestižnim svjetskim časopisima – i to doprinosi prepoznatljivosti.

Na Učiteljskom ste fakultetu izvanredna profesorica, u novoj upravi ste prodekanica za nastavu i studente. Kako biste opisali Učiteljski fakultet danas, što je esencija te Vaše ustanove?

Misija Učiteljskoga fakulteta danas je obrazovati kompetentne i etički osviještene odgojno-obrazovne stručnjake koji će biti u stanju odgovoriti na kompleksne izazove rada s djecom i mladima u 21. stoljeću. To znači da se bit Učiteljskoga fakulteta danas ne svodi samo na prijenos znanja nego na njegovanje profesionalne autonomije i odgovornosti, uz snažan oslonac na znanstvene spoznaje, ali i uz kritičko promišljanje vlastite prakse. Ključan je i interdisciplinarni pristup jer odgoj i obrazovanje djece ne mogu biti jednoznačni niti pojednostavljeni. Fakultet njeguje i dijalog te partnerstvo sa zajednicom i drugim dionicima, što podrazumijeva izlazak iz okvira učionica i aktivno sudjelovanje u društvenom životu. Također, važno mjesto zauzima otvorenost prema različitostima i izgradnja inkluzivnog obrazovanja koje prepoznaje i poštuje svako dijete u njegovoj jedinstvenosti. Na kraju, ali jednako važno, tu je i stalni profesionalni razvoj, jer učitelj i odgojitelj ne prestaje učiti: ni o sebi, ni o drugima, ni o svijetu koji se neprestano mijenja. U središtu svega su djeca – i to ne kao budući građani, nego kao osobe koje već sada imaju što reći, osjećati, stvarati. Učiteljski fakultet danas obrazuje upravo takve profesionalce: one koji će znati prepoznati potencijal svakog djeteta, otvoriti mu prostor da raste i razvija se i koji će svojim radom svakodnevno doprinositi boljem društvu.

Jesu li se očekivanja i pretenzije Vaših studenata promijenile u proteklih deset-dvadeset godina? Kakav profil današnjih mladih ljudi bira odgojiteljsko-učiteljsko zanimanje?

Promijenio se svijet, tako da vjerujem da su se promijenila i očekivanja. Ono što kao nastavnica mogu reći da imamo velik dio mladih ljudi koji su vrijedni i koji prepoznaju važnost profesije i odgovornost koju ulaskom u profesiju dobivaju. Naši studenti se rado uključuju u aktivnosti i izvan obveznih studijskih obveza. Raduje me što je sve više onih kojima je studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja prvi izbor. Kvota za odgojitelje popunjena je već na ljetnom upisnom roku. No, s obzirom na sliku same struke u društvu, ponekad mi se čini da nisu svjesni što zapravo znači biti odgojitelj i koje kompetencije sve treba imati da bi se to postalo.

Nije ih obeshrabrilo silno nezadovoljstvo hrvatskih učitelja, česti prosvjedi i štrajkovi, degradacija učiteljske profesije, male plaće?

Pa, čini se da nije. Bez obzira na sve što ste naveli, raditi s djecom ipak je najljepši posao na svijetu. Jedna od najvećih prednosti rada s djecom je to što odmah vidite smisao svog rada. A to ponekad pomaže da prevladate ono izazovno.

OBNOVA FAKULTETA DONIJELA JE NOVI ZANOS I ELAN

Je li istina da učiteljstvo, prosvjetarstvo, nije posao, nije zanimanje, profesija nego – poziv?

Mislim da se ne može generalizirati: za nekoga, a i za mene – jest, a za druge je samo posao. Kao i u svim drugim zanimanjima, ima onih koji posao žive 24/7 i onih koji odrade svoje radno vrijeme. Ali s obzirom na sve izazove koji se javljaju u društvu, pa posljedično i u obrazovanju, morate voljeti to što radite da biste to dobro radili. Odgojitelji i učitelji ne odgajaju i obrazuju samo djecu nego i njihove obitelji, zajednicu… Ponekad su to teške životne priče, i oni su jedini koji mogu pomoći i biti podrška – i to zahtijeva puno više od samog posla.

Zgrade Učiteljskoga fakulteta su obnovljene, stigao je novi namještaj, oprema… Vjerujem da je sve to rezultiralo i novim poletom, novim entuzijazmom, novom željom za stvaranjem, oblikovanjem novih budućih, možda i boljih prosvjetara?

Obnova prostora i nova oprema sigurno doprinose boljem ozračju i većoj motivaciji, kako među studentima, tako i među profesorima. Ulaganje u obrazovne institucije uvijek je ulaganje u budućnost – i nema sumnje da će se to odraziti i na kvalitetu budućih prosvjetnih radnika.

Što Vas i Vašu ustanovu u kojoj ste prodekanica, ali i Vas osobno, čeka u skorijoj budućnosti budući da ste preuzeli tako važnu dužnost predsjednice OMEP-a?

Preuzimanje dužnosti predsjednice OMEP-a za mene predstavlja veliku čast, ali i priliku da kroz međunarodni angažman dodatno doprinesem razvoju ranog i predškolskog odgoja, ne samo u kontekstu naše ustanove nego i globalno. I dosad sam bila aktivna u radu OMEP-a i sličnih organizacija, pa ova nova uloga dolazi kao nastavak prethodnog angažmana. Svjesna sam važnosti svoje primarne odgovornosti prema Fakultetu, zato ću svoje aktivnosti pažljivo usklađivati, vodeći računa o prioritetima i obvezama. Danas, uz suvremene tehnologije, daleko je lakše upravljati međunarodnim suradnjama: većina sastanaka i koordinacija odvija se online, što omogućava učinkovitije upravljanje vremenom i veću dostupnost bez potrebe za čestim putovanjima. Vjerujem da ova pozicija otvara dodatne mogućnosti za međunarodne projekte, razmjenu iskustava, vidljivost i jačanje ugleda i naše ustanove u akademskim i stručnim krugovima.

---

OSJEĆAJ MARGINALIZIRANOSTI

Inozemni stručnjaci hrvatski predškolski odgoj svrstavaju već godinama u sam europski vrh, i po kvaliteti i po viziji. No, s druge strane, nemali broj hrvatskih predškolskih djelatnika često ističe kako se osjećaju marginalizirano od države, uvijek nekako po strani kada se donose strategije, pripremaju reforme, odlučuje o kapitalnim ulaganjima. Kako to komentirate?

Hrvatski rani i predškolski odgoj zaista je u samom vrhu što se tiče kvalitete. No, vjerujem da se odgojitelji često osjećaju marginalizirano. Sustav donošenja odluka često ne ostavlja prostor  za uključivanje praktičara. Usprkos tomu, mislim da se struka treba javljati sa stručnim argumentima kada se govori o području ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U nekim zemljama, kad se, primjerice, grade vrtići, pita se i odgojitelje, a ne samo arhitekte. Kod nas je to uistinu rijetko. Ne znam jesu li odgojitelji sramežljivi ili ih se ne pita kada se govori o temama iz njihova područja. Možda bi se trebali nametnuti kao kompetentni stručnjaci i govoriti o temama u kojima su stručni. Jer uistinu jesu – obrazovani su interdisciplinarno i ne postoji nitko stručniji od njih govoriti o temama koje se tiču odgoja i obrazovanja djece rane i predškolske dobi. Možda im i mediji trebaju dati prostor za predstavljanje stručnih tema i pitati ih kad je ta problematika u fokusu javnosti.

---

UČITELJSKO SJEME REZULTIRALO ODABIROM PROFESIJE

Možete li se sjetiti, što je vas osobno nagnalo da izaberete baš zanimanje „navučitelja, školnika, profešura“?

Dolazim iz učiteljske obitelji: majka mi je bila nastavnica i cijeli sam život bila okružena učiteljima. No, nisam se vidjela u razredu. Paradoksalno, ipak sam završila u razredu, samo u nekom drugom sustavu. Znači, ipak je to učiteljsko sjeme rezultiralo odabirom profesije. Tijekom rada u vrtiću znala sam da mogu doprinijeti i na drukčije načine. Odabir je djelomice potaknut i time što se u ovom poslu ne samo možete nego i morate stalno razvijati i odgovarati na izazove. Znači, dinamično s mogućnošću mijenjanja svijeta.