Kakva je budućnost hrane i maloprodaje?

Uvoz hrane u Hrvatsku znatno se povećao od njezina ulaska u Europsku uniju. U 2013. godini u Hrvatsku je uvezeno hrane u vrijednosti od dvije milijarde eura, a 2024. godine uvoz je porastao na šest milijarda eura, čime smo se svrstali među najveće uvoznike hrane u EU-u. Kao nikada do sad, čini se da smo došli do raskrižja i ključnog pitanja: Je li Hrvatska dobrim dijelom izgubila poljoprivrednu i prehrambenu industriju koja je važna za strateški i gospodarski razvoj? O tom i mnogim drugim pitanjima raspravljalo se na konferenciji Budućnost hrane i maloprodaje u organizaciji Motus Medije. Konferencija je okupila stručnjake iz poljoprivredne proizvodnje, gospodarstva, prehrambene industrije, javne politike te akademske zajednice kako bi se sveobuhvatno analiziralo aktualno stanje domaće poljoprivrede i prehrambene industrije, kao i hrvatska ovisnost o uvozu hrane. Dvije su glavne teme konferencije bile Mora li Hrvatska biti ovisna o uvozu hrane – trend, nužnost ili iluzija?  i Cijene hrane – tko ubire ‘vrhnje?’

Na početku konferencije nazočnima se obratio Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koji je rekao da se, u kontekstu globalnih kriza, poglavito nakon pandemije bolesti COVID 19, sve više govori o prehrambenoj suverenosti i potrebi samodostatnosti.

– Poljoprivreda je jedna od globalnih tema današnjice, i sve nacionalne ekonomije, uz energiju, vode računa o svojoj samodostatnosti u proizvodnji hrane, a poseban naglasak usmjeravaju prema poljoprivredi. U narednom razdoblju Ministarstvo planira, osim novog  Zakona o poljoprivrednom zemljištu, usmjeriti pozornost na zaštitu proizvodno-tehnoloških cjelina i jačanju poljoprivredne omotnice – rekao je državni tajnik Majdak.

Dr. sc. Dražen Knežević, voditelj Centra za sigurnost hrane iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, u uvodnom dijelu konferencije upozorio je na procjenu Svjetske trgovinske organizacije da globalni izgledi za 2025. godinu nisu dobri jer se očekuje pad svjetske trgovinske razmjene, čak gori od onoga u 2020., tijekom pandemijske krize. To bi se sigurno, upozorio je Knežević, moglo reflektirati i na Hrvatsku. Uz carinski tarifni rat i krizna žarišta u Ukrajini, otvaraju se i nova žarišta u Indiji i Pakistanu, pa je situacija svakim danom sve neizvjesnija.

– Tri su glavna izazova s kojima se Hrvatska mora suočiti u budućnosti. To su klimatske promjene, obveze vezane uz zelenu tranziciju te povećanje domaće proizvodnje hrane – istaknuo je.

Zvjezdana Blažević, direktorica i konzultantica Geja savjetovanja  predstavila je istraživanje u kojem upozorava da je Hrvatska sve više ovisna o uvozu hrane. Od 2014. godine uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda narastao je za 4 milijarde eura na gotovo 6,4 milijarde eura. Izvoz je narastao za 2,5 milijarda eura na 3,8 milijarda eura. Deficit robne razmjene prešao je 2,4 milijarde eura, a pokrivenost uvoza izvozom iznosi samo 61,15 posto. Najviše uvozimo meso, proizvode od žitarica, slastičarske proizvode, bezalkoholna i alkoholna pića i voće. Istodobno, domaća proizvodnja pada.

U nastavku konferencije održana je panel-rasprava Mora li Hrvatska biti ovisna o uvozu hrane – trend, nužnost ili iluzija? U panelu su sudjelovali Mladen Jakopović, predsjednik  Hrvatske poljoprivredne komore, prof. dr. sc. Aleksandar Mešić, dekan Agronomskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Miroslav Božić, savjetnik Uprave Hrvatske industrije šećera, i Toni Raič, predsjednik udruge Baby Beef.  Panelom je moderirao Tomislav Cerovec s HRT-a.

Miroslav Božić je istaknuo da je jedina prava mjera uspješnosti u poljoprivredi to koliko s radnom snagom možemo stvoriti nove vrijednosti u odnosu na zemlje s kojima smo konkurentni.

– Pritisnuti padom standarda, ona skupina građana kojoj je udio izdataka za hranu visok, nema puno izbora. S obzirom na njihov proračun, stanje u novčaniku ih limitira mogu li kupiti domaće proizvode. Mi smo dobri kad se gleda primarna razmjena, ali sveukupna samodostatnost je jako loša. Prema tome, mi moramo naći način da što više te dodane vrijednosti ostaje unutar granica naše zemlje – rekao je Božić, savjetnik uprave HIŠ-a.

Toni Raič kritizirao je pregovaračke pogreške u pristupanju EU-u, navodeći da su uništeni sustavi proizvodnje poput izvoza goveđeg mesa.

Aleksandar Mešić, dekan Agronomskoga fakulteta, istaknuo je da uvjeti u poljoprivredi nisu idealni ni stalni i da treba više stručnog znanja te bolja povezanost znanosti s praksom.

– Zadivljeni ljepotama naše domovine često dobijemo privid da imamo idealne klimatske uvjete. Nažalost, količina humusa po našim poljima nije izrazito visoka i nije nešto čime bismo se mogli pohvaliti. Ne možemo raditi kako smo radili do sada. Da bismo zadržali konkurentnost, nedostaje nam znanje. Govorilo se o poljoprivrednom zemljištu, govorilo se o poticajima, no golemi problem koji ja detektiram u hrvatskoj poljoprivredi je tko s tim potporama raspolaže. Mi smo, nažalost zanemarivali važnost struke i to je nešto što nama nedostaje – rekao je prof. dr. sc. Aleksandar Mešić. Istaknuo je kako je važno poticati mikro i srednje poduzetnike, razmišljati o cirkularnoj ekonomiji i bolje koristiti sve oblike potpore, ne samo poljoprivredne.

Mladen Jakopović iz HPK-a upozorio je na gubitak kvalitetnog zemljišta zbog infrastrukturnih i gospodarskih projekata te istaknuo potrebu uvođenja poreza na neiskorišteno poljoprivredno zemljište.

– Vrijeme je da počnemo govoriti o porezu na neiskorišteno zemljište jer je zapuštenog zemljišta jako puno. Vlada RH to mora konsenzusom donijeti, to ne može riješiti Ministarstvo poljoprivrede – istaknuo je Jakopović. 

Na konferenciji je istaknuto da je poljoprivreda u Hrvatskoj i dalje prepuštena entuzijazmu pojedinaca te da su nužne dubinske promjene zemljišne politike, snažnija uloga države u obnovi i organizaciji proizvodnih kapaciteta, te poticanje suradnje između znanstvene zajednice i proizvođača. Sugovornici su se složili da ulaganja u sustave navodnjavanja, mehanizaciju i nove tehnologije predstavljaju osnovu za povećanje produktivnosti i konkurentnosti. Konferencija je zaključena pozivom na konsenzus svih dionika; od politike, struke i gospodarstva do akademske zajednice, a kako bi se preokrenuo negativan trend i osigurala dugoročna održivost domaće proizvodnje hrane.