Amerikanku oduševio studentski život u Zagrebu 

Amerikanka Abigail Schreiber stigla je u Zagreb u veljači ove godine u sklopu programa Erasmus Mundus preko UNIC saveza. Studira na združenom studiju Redizajn postindustrijskih gradova (RePIC) na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Brzo se prilagodila na život u Hrvatskoj, a glavni ju je grad oduševio na prvi pogled. Najviše joj se sviđaju Zagrepčani koji su, kaže, iznimno ljubazni i neposredni, a potom mjesta poput Maksimira, Sljemena i Jaruna, gdje može uživati do mile volje u prirodi, šetnjama i opuštanju.

Pozornost svojih vršnjaka, ponajprije zagrebačkih studenata, privukla je atraktivnim i zabavnim objavama na TikToku i Instagramu. Najljepšim prizorima Zagreba i privlačnim snimkama druženja s prijateljima u menzi, na predavanjima, rekreaciji i obilascima znamenitih mjesta, Abigail u svojim storyjima i fotografijama otkriva koliko joj se sviđa studentski život, hrvatska kultura, običaji i hrana.

Prilagodba i studentski život u Zagrebu

„Studentski život u Zagrebu je fenomenalan. Svaki dan me nešto novo oduševi. Toliko toga se može vidjeti i doživjeti u Zagrebu sa skromnim studentskim budžetom. Snažne ESN studentske mreže, izvrsni i povoljni obroci u menzi te brojni javni sadržaji, koji su često besplatni. U Zagrebu se osjećam vrlo sigurno i puno toga mi se sviđa. Stvarno sam sretna što mogu iskusiti studentski život ovdje“, ispričala nam je 24-godišnja Abigail.

U Hrvatsku je stigla iz Njemačke u sklopu Erasmus Mundus programa preko UNIC saveza. Prvi je semestar provela u Bochumu u Njemačkoj sa skupinom studenata koji su se potom razdvojili kako bi u sljedećem razdoblju nastavili studij na četirima sveučilištima u Europi. UNIC-ov sveučilišni kampus povećava mobilnost studenata diljem svijeta, a Redizajn postindustrijskih gradova (RePIC) kao dvogodišnji studijski program sa 120 ECTS-a u cijelosti se izvodi na engleskom jeziku i uz prilagođenu obveznu mobilnost između sveučilišnih kampusa koji sudjeluju. Uz sveučilišta u Bochumu (Njemačka), Liègu (Belgija), Ouluu (Finska), Rotterdamu (Nizozemska), Corku (Irska), Bilbaou i San Sebastianu (Španjolska) i Istanbulu (Turska) je i Sveučilište u Zagrebu.

Volim menzu i zahvaljujući tome su učenje i honorarni rad puno manje stresni jer znam da se ne moram brinuti oko kuhanja obroka i da mogu ostati unutar svog budžeta

„Studiram urbane studije. U Zagrebu sam fokusirana na upravljanje i urbanističko planiranje tako da predavanja slušam na Pravnom i Arhitektonskom fakultetu. U budućnosti bih željela raditi nešto što uključuje politiku i komunikacije, bilo bi savršeno da to bude unutar međunarodne organizacije. Zaljubljenica sam u digitalne medije, koji su super za povezivanje s drugim mladim ljudima i za poticanje razgovora o budućnosti gradova: kako živimo u njima, kakav je promet i kako gradimo održive zajednice. Privlače me poslovi u kojima mogu razmišljati izvan okvira, sagledavajući širu sliku, ali i biti kreativna u razmjeni ideja i razvijanju strategija. No, još ne znam točno kako će izgledati moja budućnost. To je za mene najuzbudljiviji dio“, doznajemo od Abigail što planira kad završi fakultet.

U razgovoru s nasmijanom i uvijek dobro raspoloženom Abigail pokušali smo doznati kako se iz daleke Amerike otisnula u Europu i što joj najviše nedostaje daleko od roditeljskog doma.

„Odrasla sam u državi Missouri, u malom gradu Eureki nedaleko od St. Louisa gdje svatko svakoga poznaje i gdje je američki nogomet petkom navečer glavna zanimacija. Išla sam u tamošnju državnu školu, od osnovne do srednje, što mi je dalo snažan osjećaj zajedništva. Nakon mature napustila sam Eureku i upisala se na Državno sveučilište Missouri, otprilike tri sata prema jugu od mojega doma. Ondje sam studirala međunarodno poslovno upravljanje. Oduvijek mi je bio san putovati i živjeti u inozemstvu, ali Eureka će zauvijek ostati u mom srcu i biti moj dom“, sjetno se prisjeća Abigail dana provedenih u domovini.

Najveći su joj oslonac u životu obitelj i prijatelji. Nedostaju joj druženja s njima, odlasci u kino, na kuglanje i utakmice. Naravno, prijatelje je stekla i u Zagrebu, na trčanju u Run Clubbing Zagreb, posjetila je i Dinamov stadion na Maksimiru, no osjećaj topline i roditeljskoga doma ipak joj nedostaje.

„Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji. Oni su moja najveća podrška, pa mi zato teško pada što ih ne mogu vidjeti i zagrliti kad god to poželim. Jako mi nedostaje moj brat. On ima Downov sindrom i nas dvoje smo posebno bliski. Nedostaju mi ​​jednostavne stvari, poput zajedničkog odlaska u kino ili navijanja dok se on natječe u kuglačkoj ligi i borbama u karateu. Sad kad sam daleko, puno više cijenim te svakodnevne trenutke koje smo provodili skupa“, čeznutljivo priznaje Abigail koliko joj nedostaju mama i mlađi brat.

Sviđaju joj se parkovi i odlasci na kavu

Život i svakodnevicu u hrvatskom glavnom gradu opisuje u superlativima. Iako je veliki grad, još uvijek je „po mjeri stanovnika“. Nema velikih gužvi na gradskim ulicama, sigurnost je na visokoj razini, a dostupnost parkova i zelenih površina gdje svi mogu uživati u doticaju s prirodom doista je fantastična. Sviđa joj se i kultura ispijanja kave i druženja na terasama kafića te ponuda i hrana u menzi Studentskoga centra.

„U Zagrebu je svakodnevni život stvarno lijep. Kava je odlična, ljudi su ljubazni i ima puno toga što je besplatno za studente. Obično jedem u studentskoj kantini, kako vi kažete menzi, uključena sam u nekoliko klubova i ovdje sam našla zaista dobar ritam. Volim menzu i zahvaljujući tome su učenje i honorarni rad puno manje stresni jer znam da se ne moram brinuti oko kuhanja obroka i da mogu ostati unutar svog budžeta. Kolači su ukusni i slasni, kao i piletina, a posebno mi se sviđa osvježavajuća salata od kupusa te sok od jabuke. Proljeće u Zagrebu je prekrasno, obožavam rascvjetala stabla trešanja. Bezbrižno ispijanje kave mi je hit. Volim što se mogu naći s prijateljima, uživati ​​u suncu i provoditi kvalitetno vrijeme s njima. Često odlazim i na dugo trčanje. To je moj omiljeni način da razgledam i naučim više o mjestu u kojem živim. Također, jako sam strastvena u izradi videa i fotografiranju“, ističe Abigail, koja videima i fotografijama svakodnevno oduševljava svoje brojne pratitelje na društvenim mrežama.

Česte selidbe i prilagodbe na kulturu, običaje i način života u mjestima gdje boravi, za nju su poseban izazov. Ipak, Abigail je usmjerena na svoj cilj jer želi steći bogato iskustvo koje će joj pomoći u izgradnji karijere.

„Nije uvijek lako, ali život u inozemstvu, prvo u Njemačkoj, a sada u Hrvatskoj, jedno je od najsmislenijih iskustava u mom životu. Postoje izazovi, od papirologije do jezičnih barijera, ali pogled na svijet i veze koje uspostaviš čine sve to vrijednim truda“, iskrena je Abigail.

Pokušavam putovati na način koji mi pomaže razumjeti kako ljudi negdje žive. Nije mi cilj turistički obilaziti gradove

Prvi dojam o Hrvatima stekla je zahvaljujući prijateljici Teodori, koja joj je podijelila brojne savjete i pomogla da se snađe.

„Teodora je iznimno srdačna i uvijek ima nešto slatko za podijeliti s drugima. Ona je u mom programu i upoznala sam je u Njemačkoj. Stekla sam puno prijatelja ovdje i u Run Clubbing Zagreb i ESN-u“, kaže Abigail.

Prije dolaska u Zagreb, Abigail je posjetila i Maroko. Ondje je bila nekoliko tjedana između dvaju semestara.

„Pokušavam putovati na način koji mi pomaže razumjeti kako ljudi negdje žive. Nije mi cilj turistički obilaziti gradove. Jedna od mojih najdražih uspomena bila je vožnja vlakom od Marakeša do Fesa. Podijelila sam pecivo cornes de gazelle s ljudima u vagonu i uskoro smo svi razmjenjivali te tradicionalne kolačiće i jezike. Još uvijek sam u kontaktu s ljupkom ženom koju sam upoznala u vagonu vlaka. Obje volimo kolače, tako da kad god se jedna od nas počasti finim kolačem, pošaljemo jedna drugoj fotografiju“, kazuje nam Abigail uspomene sa svojega putovanja u Maroko.

Prekrasna iskustva s Tjedna dobrodošlice

Na početku semestra Sveučilište u Zagrebu priredilo je za sve strane studente na razmjeni Tjedan dobrodošlice (Welcome Week) i Dan dobrodošlice (Welcome Day). Organizirani su bili obilasci, uz stručno vodstvo, kulturno-povijesnim središtem grada Zagreba, akademska predavanja na Sveučilištu o kulturnoj prilagodbi tijekom studentske razmjene, o hrvatskoj religijskoj baštini, zatim o hrvatskom obrazovnom sustavu te o hrvatskoj kulturi i baštini, orguljaški koncert u crkvi sv. Marka u Zagrebu te posjet Tehničkom muzeju Nikola Tesla.

„Bila sam i na Tjednu dobrodošlice i na Danu dobrodošlice. Bilo je prekrasno. Sveučilište je organiziralo mnoštvo aktivnosti, uključujući posjet Tehničkom muzeju Nikola Tesla, te ponudilo mnoštvo korisnih savjeta o životu u Zagrebu. Zaista mislim da je taj tjedan bio ključan za pomoć međunarodnim studentima da se međusobno upoznaju i da spremno započnu život u novoj sredini“, kazuje Abigail, kojoj se posebice svidio posjet Tehničkom muzeju Nikola Tesla.

Spektakularni zalasci Sunca u Slavoniji

Mlada Amerikanka ne skriva svoje oduševljenje Slavonijom. Ondje su je ugostili kako to samo Slavonci znaju ‒ otvorena srca i raširenih ruku.

„Volim ići u Slavoniju k prijateljici Teodori u Đakovo. Njezina mama Kristina i ona ispričale su mi puno o hrvatskoj kulturi i bilo nam je jako lijepo. Priroda i zalasci Sunca ondje su stvarno prekrasni i podsjećaju me na dom s otvorenim poljima. U Zagrebu volim park Maksimir, Sljeme i jezero Jarun. Ta su mjesta poput malih oaza, vrlo mirna i stvarno cijenim koliko je priroda integrirana u gradski život“, priča nam Abigail ne skrivajući svoje oduševljenje Hrvatskom.

O ljepotama Hrvatske, Jadranskom moru, kulturnim znamenitostima i namirnicama koje imaju okus i miris rado razgovara i sa svojim prijateljima u Americi. Planira uskoro posjetiti Dalmaciju i Istru jer se i sama želi uvjeriti o ljepoti mjesta koje je imala priliku vidjeti samo na fotografijama.

„Do sada sam posjetila Đakovo i Osijek. Nadam se da ću uskoro obići Samobor i Varaždin. Također, početkom svibnja planiram otići na obalu, u Dalmaciju. Nadam se da ću u lipnju istražiti Istru jer sam čula sjajne stvari o tamošnjoj hrani i arhitekturi“, kazuje nam Abigail.

Nakon Hrvatske i Zagreba, sljedeći semestar trebala bi pohađati u Liègu u Belgiji. Već sad se veseli što je dobila priliku ondje studirati, upoznati ljude, običaje i tamošnju kulturu.

„U najboljem slučaju, željela bih ostati u Zagrebu do kolovoza prije nego što odem u Belgiju na sljedeći semestar. Voljela bih dobiti staž koji bi mi omogućio da ostanem dulje, ili čak da se vratim na posljednji semestar u Zagreb. Za sada sam usredotočena na to da ostanem proaktivna i vjerujem da ću završiti tamo gdje mi je suđeno“, otkriva nam Abigail, ne skrivajući koliko su joj se svidjeli Zagreb i ljudi koje je ovdje upoznala.