Zaštita kulture baštine od mogućih novih potresa

Krajem siječnja otpočeo je istraživački projekt „Procjena seizmičkog rizika građevina kulturne baštine u Hrvatskoj – SeisRICHerCRO“ financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost (IP-2020-02-3531). Voditeljica projekta je izv. prof. dr. sc. Snježana Markušić, pročelnica Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Predviđeno je da projekt traje 4 godine, a na njemu sudjeluju istraživači devet institucija iz Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Turske, Velike Britanije i Njemačke.

U ovom projektu istraživanje je usmjereno na objekte kulturne baštine, što je ustaljena praksa u razvijenim zemljama, ali još nije prepoznata u Hrvatskoj. Kao istraživačke lokacije odabrani su Stari grad Dubrovnik, katedrala sv. Jakova u Šibeniku i dvorac Trakošćan. Prve dvije lokacije se nalaze i na UNESCO-vu popisu svjetske baštine. Riječ “baština” podrazumijeva da se radi o vrijednostima koje prelaze uske nacionalne okvire unutar pojedinih država i koje su značajne za cijelo čovječanstvo. Kulturno nasljeđe priča priču o povijesti svjetskih naroda. Ono je bitno ne samo zbog svog neposrednog ekonomskog značaja povezanog s turizmom i nematerijalne vrijednosti kao svjedoka prošlosti, nego i u širem kontekstu kao osnovnog elementa u sačuvanju i promociji kulturnih identiteta i različitosti, te je prihvaćeno kao potencijalni instrument napretka, suradnje i kao važna komponenta kvalitete života stanovništva. Iz toga proizlazi motivacija ovog projekta i nužnost predviđenih istraživanja. No, iako će se istraživanje usmjeriti na objekte kulturne baštine, definirana metodologija i dobiveni rezultati mogu se primijeniti mnogo šire.

– Građevine kulturne, sakralne ili općenito povijesne baštine, pretežno izgrađene iz nearmiranog ziđa i stropnih drvenih grednika tijekom razdoblja Austro-Ugarske monarhije (do 1918. godine), zahtijevaju poseban pristup i mjere protupotresnih pojačanja s ciljem očuvanja nosivosti i uporabljivosti uslijed potresnih djelovanja (odnosi se na potrese magnituda većih od 5). One najčešće podliježu dodatnim uvjetima i zahtjevima konzervatora, što otežava izvedbu pojačanja, osobito kod posebno značajnih i zaštićenih građevina. Odabir mjera protupotresnih pojačanja, iako su određeni ustupci konzervatora prijeko potrebni, uvjetovan je nenarušavanjem njihovog postojećeg vanjskog izgleda s ciljem očuvanja ozračja prisutnog unutar povijesnih urbanih cjelina, a što cijeli problem čini vrlo složenim. Kako smo vidjeli iz recentnih događaja, a i znamo od ranije, Hrvatska se nalazi na seizmički aktivnom području, pa problemu procjene seizmičkog rizika objekata kulturne baštine treba pristupiti vrlo detaljno i multidisciplinarno, objasnila je za Universitas portal profesorica Markušić.

Primarni cilj predloženog istraživanja je razvoj široko primjenjive metodologije i praktičnog postupka za procjenu seizmičkog rizika zgrada kulturne baštine i urbanih agregata, koja uključuje: (1) procjenu seizmičkog rizika na urbanoj skali (makro pristup), i (2) procjenu seizmičkog rizika pojedinih spomenika (mikro pristup).

Očekivani rezultati projekta su:
• razvoj karata potencijalnih scenarija pomaka tla za povratne periode od 95 i 475 godina (uporabom probabilističkog pristupa);
• razvoj metodologije terenskog istraživanja za prikupljanje i klasifikaciju podataka o ugroženosti i izloženosti;
• razvoj urbanog BTM-a (Building Typology Matrix), tj. definicija klasa zgrada;
• analiza konstrukcija odabranih reprezentativnih zgrada prema odgovarajućoj klasi zgrade, s ciljem definiranja strukturalnih graničnih stanja u odnosu na definirane scenarije pomaka tla;
• razvoj metodologije za procjenu seizmičke ranjivosti i rizika;
• razvoj karata ranjivosti (štete/gubitci) na mikro (pojedine zgrade) i makro (urbani centri) skali;
• smjernice i akcijski plan za ublažavanje mogućih posljedica potresa.

– Smatramo da će očekivani rezultati projekta pridonijeti boljem razumijevanju seizmičnosti i seizmičkog hazarda, ranjivosti i rizika izgrađenog okoliša s ciljem jačanja otpornosti infrastruktura.

Početni projektni sastanak je zbog epidemioloških razloga održan online 5. veljače 2021. u vrlo konstruktivnom ozračju. Definirane su smjernice istraživanja, kao i očekivani rezultati u prvoj godini projekta. Na sreću, sva terenska mjerenja i istraživanja se ipak mogu provoditi uz pridržavanje potrebnih epidemioloških mjera, pa u slučaju da situacija ostane kakva je trenutno, očekuje se ispunjenje svih ciljeva projekta u predviđenoj dinamici.