Znanstvenicima je neprocjenjivo svako međunarodno usavršavanje

Sjećam se kad je jedan tip pisao ljubavno pismo mojoj kolegici, profesorici hrvatskoga jezika, i napisao joj „Volim te svim svojim bičem“ umjesto „bićem“. Mogu vam prenijeti da ljubav nije bila uzvraćena, kako god protumačite

Nedavna Universitasova priča o mladom znanstveniku Zoranu Kokanu, koji zadnje tri godine provodi na usavršavanju u Varšavi i Brnu, potaknula je i dr. sc. Tomislava Stojanova da nam se javi. Naime, Stojanov je dobitnik  vrlo kompetitivne dvogodišnje poslijedoktorske stipendije Europske komisije Marie Skłodowska-Curie Actions – Individual Fellowship. Budući da vrlo malo mladih znanstvenika zna za ovu stipendiju, a Stojanov je ujedno potpredsjednik radne grupe Policy Marie Curie Alumni Association, bilo je i više nego logično popričati s njime za novi broj Universitasa.

Stojanov se još 2000. godine zaposlio kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odjeku za informacijske znanosti, a 2005. prelazi na Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje u trenutku kada je tadašnja ravnateljica, dr. sc. Dunja Brozović Rončević, pokrenula program digitalizacije hrvatske književnosti i izgradnje Hrvatske jezične riznice.

– Alati za računalnu obradu hrvatskoga jezika tada nisu postojali i cijelo je područje računalnoga jezikoslovlja bio sirenski zov za moju generaciju. Sjećam se koliko su me nadahnule riječi Rolanda Haussera koji je 1999. napisao da je onodobni stupanj razvoja računalne lingvistike kao astronomija prije Keplera i Newton, govori nam naš sugovornik.

Među projektima na kojima je dosad sudjelovao ističe sedmomjesečni rad tijekom 2007. godine na rukopisnom prepoznavaču za hrvatski jezik za Microsoft. Ta se tehnologija izrađivala u sklopu Microsoft Development Center Serbia, koji je bio jedan od nekoliko znanstveno-tehnoloških centara Microsofta u svijetu. Ono što je tamo vidio, kaže, presudno je utjecalo na njega. Svjetski kvalitetni stručnjaci, sjajni radni uvjeti, iznimna komunikacijska kultura, visoka motiviranost i učinkovitost.

Potom je došlo do zaokreta u njegovoj karijeri. Hausserova inspiracija ga je, napominje, napustila jer se područje toliko brzo razvijalo da je već 2013. Microsoft predstavio strojnog prevoditelja koji je u trenu kvalitetno prevodio s engleskoga na kineski i obrnuto, i to sintetiziranim glasom govornika. U obradi prirodnoga jezika glavnu riječ ipak imaju programeri i matematičari. Osjetio je da tu kao lingvist nije dovoljno konkurentan i odlučio je ući u sociolingvistiku koja ga i danas ispunjava.

Kako je izgledao vaš put do MSCA-IF stipendije Europske komisije, koliko ona iznosi i što vam kao znanstveniku točno donosi?

Od godine 2016. uvjeti na mome radnom mjestu drastično su se pogoršali i to me je duboko promijenilo. To je bio znak da krenem dalje. Uspoređivao sam raznorazne poslijedoktorske stipendije i utvrdio da je stipendija Europske komisije Marie Skłodowska-Curie Actions – Individual Fellowship uvjerljivo najbolja. Za razliku od drugih nacionalnih postdoc stipendija, poput Fulbrighta, Humboldta, Newtona i drugih, Marie Curie ima potpuno internacionalni karakter te vam daje svu slobodu da idete kamo želite, a da pritom ne morate naglašavati značaj svoga projekta za određenu nacionalnu sredinu. Njezina je prednost i što je vrlo izdašna. Primjerice, s koeficijentom za Ujedinjeno Kraljevstvo iznosi malo manje od 1,7 milijuna kuna za dvije godine. Prosjek financiranih prijava je nizak – oko 13 posto, dvostruko manje od Humboldta. Želio sam isključivo MSCA-IF jer se nakon nje otvaraju mnoga vrata u znanosti. Europska komisija raspolaže s podatkom da više od 95 posto dobitnika ove stipendije dobije posao u struci unutar dvije godine od završetka stipendije. Prvotno sam pokušao preko Sveučilišta u Kopenhagenu, a nesuđeni mentor bio mi je Tore Kristiansen. Njihovo mi je sveučilište platilo put i smještaj da posjetim mentora te da nazočim radionici za pisanje projekta. Iz ovoga se jasno vidi koliko dansko sveučilište konkretno ulaže u privlačenje postdoktoranada. Sjećam se da nas je tada bilo sigurno pedesetak iz svih dijelova svijeta. Sveučilišta se rangiraju ovisno o tome koliko poslijedoktoranada privuku i koliko oni sredstava iz Obzora 2020 prenesu.

Onda sam znatnije izmijenio temu te sam išao preko Sveučilišta u Nottinghamu s mentoricom Nicolom McLelland na School of Cultures, Languages and Area Studies.

RAZUMIJEVANJE JEZIČNIH SUKOBA

Ako sam dobro shvatio, odlazite u ožujku upravo na Sveučilište u Nottingham. Zašto baš to sveučilište? Koja je tema vašeg postdoca?

Puno sam proučavao institucije u Europi gdje bih mogao otići. Iz pragmatičnih razloga želio sam da to bude Švedska jer njihova država, ovo je jako bitno za vaše čitatelje koji planiraju prijaviti MSCA-IF, prihvaćaju tzv. Seal of Excellence Europske komisije. To znači, ako je vaš projekt ocijenjen s minimalno 85% bodova, što se smatra kvalitetnim projektnim prijedlogom, ali ispod praga za financiranje zbog ograničenoga proračuna (otprilike 93% bodova), dobivate pečat izvrsnosti. Švedska automatski prihvaća projekte s pečatom izvrsnosti i daje vam sredstva. Po tome vidite kako Švedska privlači istraživače štedeći pritom i vrijeme i novac na raspisivanje vlastitih natječaja. Oni jednostavno preuzmu ocjenu Europske komisije i predloženi projekt. Dobiti ocjenu 85% nije preteško, to uspijeva dobiti između 25% i 40% prijavitelja, ovisno o području. Da sam u 2018. prijavio MSCA-IF u nekoj ustanovi u Švedskoj, sada bih već bio na kraju svoje poslijedoktorske stipendije jer sam bio dobio pečat izvrsnosti. Nažalost, u Švedskoj nisam našao prikladno sociolingvističko središte. Desetak je zemalja u Europi koje prihvaćaju Seal of Excellence. Hrvatska, nažalost, nije među njima. Ako Vlada doista misli povećati izdvajanje za znanost, predlažem im neka uvedu ovu mjeru na nekoliko godina, ne nužno u švedskom modelu, ali recimo kao susjedi Slovenci, pa ćete vidjeti koliko će Hrvatska naglo odskočiti po broju prijava na MSCA-IF.

University of Nottingham jedno je od dva najstarija sveučilišta u UK na kojem se podučavaju i proučavaju južnoslavenski jezici još od 1916/17. Osim ekipe koja tamo radi, najvažniji čimbenik mi je bila mentorica Nicola McLelland na čijoj sam osobnoj stranici vidio da poziva poslijedoktorande na suradnju iz područja jezične standardizacije. Riječ je o vrhunskoj znanstvenici, ali i divnoj osobi educiranoj za ulogu mentora.

Naslov projekta je Understanding spelling conflicts. A case study of new standard languages in the former Yugoslavia in the European context. U zadnjih 30 godina više je europskih jezika imalo pravopisne reforme ili promjene u pisanju, primjerice njemački, češki, portugalski, francuski i nizozemski. Kao jedan od suautora Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje stekao sam uvid kako izgleda pravopisna standardizacija. Hrvatski je vrlo zanimljiv za proučavanje. U svojoj disertaciji objavio sam podatak da je od prvog pravopisnoga priručnika u užemu smislu iz 1850. objavljeno čak 16 standardnih pravopisnih djela objavljenih u čak 64 izdanja. Za razliku, Slovenci imaju 3 pravopisa (Levec, Breznik, SAZU), kao i Srbi (Belić, Novosadski pravopis, Matica srpska). Također, od 2000-ih imali smo čak četiri različita pravopisna standarda od kojih su tri bila preporučena. Projekt predviđa veliko anketno istraživanje u više zemlja, diskursnu i korpusnu analizu medijskih tekstova, kao i proučavanje pravopisnoga zakonodavstva.

Bojite li se da bi pandemija korone mogla pokvariti vaše planove?

Već je pokvarila. Triput sam odgađao početak projekta, a to može imati ozbiljne posljedice na moja kasnija prijavljivanja na natječaje jer sve inozemne zaklade imaju ograničenje na prijavu u odnosu na godinu obrane disertacije. Zasad sam izgubio godinu dana.

Međutim, u puno goroj su situaciji znanstvenici koje je pandemija zahvatila za vrijeme trajanja MSCA-IF projekta. Za razliku od mnogih razvijenih EU zemalja, a u tu skupinu svrstavam i Hrvatsku s dobrom praksom Hrvatske zaklade za znanost, Europska komisija nije izdvojila ni eura onima koji su morali suspendirati izvođenje svoga projekta zbog pandemije. Neki su ostali bez osnovnih sredstava za život jer EU nije isplaćivao plaće kada su, primjerice, laboratoriji bili zaključani. Kabinet povjerenice za znanost i inovacije u EU-u tek je krajem listopada 2020. tražio pomoć od organizacije Initiative for Science in Europe što učiniti sa znanstvenicima zahvaćenim u drugom valu pandemije. U zadnjih mjesec dana na tom dokumentu ISE-a s preporukama povjerenici za znanost radilo je nas dvadesetak iz više međunarodnih društava i udruženja (MCAA, Eurodoc, YAE, EuroScience i dr.). Tekst preporuke je ovdje https://initiative-se.eu/covid-esr/. Kad vaši čitatelji budu čitali ovaj tekst, već će znati što je Europska komisija odlučila da im pomogne.

Koliko je važno za hrvatske doktorande da odu na inozemno postdoc usavršavanje?

Izvrsno je da Universitas piše o iskustvima naših poslijedoktoranada, kao što ste pisali o Zoranu Kokanu, baš poput rubrike Funding Insights mrežnoga časopisa Research Professional News ili Nature Careers. Želim da nedavno predstavljeni Universitas portal bude središnje mjesto gdje će hrvatski, ali i drugi doktorandi iz regije moći učiti iz iskustava razvoja karijere poslijedoktoranada.

Ja sam u zadnje četiri godine trošio iznimno puno vremena u prikupljanju takvih informacija i sada to želim podijeliti s drugima. A mi koji smo dobili kompetitivne stipendije trebali bismo biti što iskreniji te više govoriti o svojim pogreškama, a ne samo da se prikazujemo u što ljepšem svjetlu. Planiranje znanstvene karijere trebalo bi se univerzalno nuditi kao kolegij na svim poslijediplomskim studijima.

Odlazak na postdoc je za one koji žele raditi vrhunsku znanost presudan. Drugima je to nepotrebna tlaka. Naš Institut Ruđer Bošković već sada ima uvjet da bez minimalno jedne godine postdoca u inozemstvu ne možete dobiti stalno radno mjesto znanstvenoga suradnika. Rekao bih da je vrlo izvjesno da će i novi Zakon o znanosti dodatno ojačati važnost poslijedoktorskoga usavršavanja. O tome je bio govorio i prethodni državni tajnik Tome Antičić.

PRAVOPIS NIJE POLITIČKO ORUĐE

Radite na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Otkad seže vaša ljubav za jezik i što vas točno u tome području privlači?

Zaljubljen sam u jezike. Kad naiđem na vješte govornike, zadivljeno ih slušam. Još kao srednjoškolac sam se čudio zašto se 19-stoljetni hrvatski toliko razlikuje od suvremenoga jezika. Volim arhaični hrvatski, a osobito stare pravopise. Uočio sam čak da cijela jedna vrsta riječi izumire. Tadašnji novinari i pisci često su koristili priloge koji završavaju nastavkom -ice. Doslovce sam prelistao sve dostupne stare hrvatske rječnike i novine te pronašao više od 900 takvih priloga, poput rakomice, poleđice, nazorice, pljoštimice… Danas ih se koristi tek nekoliko, poput pješice, primjerice i još neki. Na temelju sakupljenoga korpusa dobio sam Rektorovu nagradu 1995. godine.

Sada me to isto pitanje privlači, ali malo preciznije: koji su to društveni čimbenici koji utječu da se jezik mijenja s vremenom? Zašto se u nekim sredinama pisani jezik brže mijenja, a drugima sporije? Također, želim pronaći znanstveni odgovor na pitanje zašto je jezična politika u skandinavskim zemljama toliko različita u odnosu na južnoslavenske jezike, iako se skandinavski govornici međusobno razumiju otprilike kao i govornici južnoslavenskih jezika.

Puno je prijepora zadnja sva desetljeća oko hrvatskog pravopisa i gramatike, pojavilo se nekoliko inačica i mnoštvo jezičnih rješenja, pa su ljudi često zbunjeni i pitaju se koji je „pravi“ hrvatski pravopis i gramatika.  Što biste vi preporučili?

Pitanje pravopisa prvorazredno je političko pitanje. To što pravopise nisu pisali karijerni političari, ne znači da pravopis nije političko pitanje. Odgovor na pitanje „Koji je pravi?“ u demokratskom uređenju bio bi „Onaj koji je prihvaćen ili prihvatljiv većini“. Ja na pravopisnu normu gledam kao na prometna pravila. Nekada sam ljut na previsoke uspornike ili na neusklađene semafore, ali sam zapravo sretan da će biti manje prometnih nesreća ako se svi pridržavamo pravila. Isto je s pravopisom: ako se svi pridržavamo dogovorenih pravila, bolje ćemo se razumjeti. Sjećam se kad je jedan tip pisao ljubavno pismo mojoj kolegici, profesorici hrvatskoga jezika, i napisao joj „Volim te svim svojim bičem“ umjesto „bićem“. Mogu vam prenijeti da ljubav nije bila uzvraćena, kako god protumačite.

Godine 2016. objavio sam rad o metodologiji pravopisne standardizacije u hrvatskome i tamo sam pokazao na primjerima da zakonodavno reguliranje pozitivno doprinosi stabilnosti pravopisne norme. Smatram da političari često rade nered u pravopisnom normiranju. Evo vam samo jednoga primjera. Kad je ministar Jovanović na proljeće 2013. obznanio da će Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje biti preporučen, a da pritom javnost nije vidjela ni slovo toga pravopisa, pomislio sam da predložim kolegama da obznanimo javnosti da se vraćamo na korijenski pravopis, samo da ministar nauči političku lekciju da pravopis nije političko oruđe. Ako se sjećate, čak je i Ustavni sud morao reagirati zbog njegove odluke.

„Pravi hrvatski pravopis“ je onaj iza kojega stoji strateški dokument o razvoju hrvatskoga jezika i pismenosti, zelena i bijela knjiga o hrvatskom pravopisu, pravilnik o rješavanju pravopisnih sukoba, demokratsko i od Hrvatskoga sabora imenovano tijelo koje odlučuje o tim pitanjima, na kojem se kontinuirano radi, iza kojeg stoji jezična tehnologija itd. I da, dopustite da dodam ono važno – koji se ne izdaje radi financijske ili političke oportunosti i koji ne manipulira hrvatskom javnošću govoreći „da na ovome pravopisu nitko neće zaraditi ni kune“, a potom se dijele veliki autorski honorari.

Kako danas gledate na neka neslavna jezična rješenja od hrvatske samostalnosti naovamo, poput „zrakomlata“ i „brzoglasa“… Ti izrazi nikad nisu zaživjeli, štoviše izazvali su sprdnju i podsmijeh široke javnosti.

Teško mi je o ovome reći ukratko, a da pritom izbjegnem etiketiranje. Pokojni akademik Katičić govorio je da je jeziku svojstvena purističnost. Moje dijete čim je progovorilo počelo je stvarati svoje riječi (npr. mina umjesto mineralna voda), i to mi je potvrda riječi akademika Katičića. Jezični eksperimenti sastavni su dio jezika. I kisik i neboder i sudoper su svojedobno bili jezični eksperimenti, kao što su to danas dodirnik ili zatipak. A što se tiče zrakomlata i brzoglasa, potonji je zabilježen još u Parčićevu rječniku 1901. Zapravo, ne vidim ništa opasnoga u neologizmima. Toga ima svugdje, a ja to ne doživljavam kao prijetnju. Štoviše, to me zabavlja. Šveđani se smiju Dancima da imaju krumpir u ustima, a Francuzi Talijanima da su razmeću kad govore. Neka se vaši čitatelje smiju mojem dodirniku i zatipku. Ja ih koristim bez predrasuda. Moja petogodišnja djeca obožavaju kad im oponašam Dalmatince i Zagorce, a pogotovo kad im govorim hrvatski s ruskim naglaskom. Više smijeha, manje loših emocija. Mislim da će im tako i hrvatski dijalekti i ruski jezik postati simpatičniji.

Koliko zapravo Hrvati dobro/slabo barataju vlastitim materinskim jezikom?

Mogu dati pravopisni primjer iz istraživanje koje provodim već 10 godina zaredom među studentima Tehničkoga veleučilišta u Zagrebu, a podatke ću prikupljati još 6 godina. S polovicom dosad sakupljenih podataka uspostavio sam tri hipoteze i predvidio daljnje ishode. Pokušavam utvrditi u kojoj mjeri studenti prihvaćaju pisanje triju središnjih pravopisnih točaka o kojima se u zadnjih 30 godina vodila rasprava (tci/dci, pokriveno r, ne ću). Upravo izlazi rad s naslovom The acceptance of spelling variants as symbols of Croatian spelling changes (1994–2013) u časopisu Written Language and Literacy. U tom longitudinalnom istraživanju uočio sam pravilo da čestoća ima veliku ulogu u odabiru pravopisne dublete. Studenti kad ne znaju zapisati neku riječ, oslanjaju se na morfonološko pravopisno načelo, a što im je riječ poznatija u glasovnom jeziku, pribjegavaju fonološkom pravopisnom načelu. A kad studenti ne znaju ni jedno ni drugo, onda su jako kreativni. Množinski oblik od riječi iscjedak studenti su zapisali na čak 25 različitih načina! Također, uočio sam tendenciju pravopisne hiperijekavizacije. Iako su crepovi i grehovi standardni pravopisni oblici u hrvatskome (uz crjepovi i grjehovi), tek se 0,3% studenata od njih 1063 odlučilo na njih. Štoviše, puno je više onih koji se odlučuju na pravopisno netočne crijepovi i grijehovi. Možda netko sada može reći da studenti tehničkoga usmjerenja ne poznaju svoj vlastiti materinski jezik, ali meni to ukazuje na određene tendencije u pisanju koje pravopisci moraju pratiti.

JEZIČNE “VJEŠTINE” POLITIČARA

Primjetno je da ni hrvatski političari ne vladaju najbolje materinskim jezikom. Koliko je to porazno za svijest o jeziku i jezičnu kulturu od Hrvata?

Političari imaju veliku odgovornost. Oni se u obraćanju javnosti ne smiju koristiti metaforičnim jezikom i nerazumljivim izrazima. Građani imaju pravo da ne budu diskriminirani po jezičnom obrazovanju, a to znači da ne moraju biti fakultetski obrazovani da bi znali što im političari ili tijela javnih vlasti govore. To što su ratifikacije, habitusi i agende postale standardne riječi u hrvatskome ne znači da ih politička elita mora koristiti u javnom govoru.

Što vam je najveća profesionalna želja, po čemu biste željeli da vas jednog dana pamte u području jezika i jezikoslovlja?

Prvo, volio bih da kao kroatist mogu doprinijeti da se stvori transparentna, planirana i nadzirana jezična politika za hrvatski jezik.

Druga želja jest da kao zamjenik voditeljice radne grupe Policy u Marie Curie Alumni Association i član COST akcije Researcher Mental Health doprinesem da se poboljšaju radni uvjeti znanstvenika u Hrvatskoj. Manje akademske korupcije, nepotizma i zlostavljanja, a više etike i bolje komunikacijske kulture. Možete li vjerovati da još uvijek postoje ravnatelji javnih znanstvenih instituta u Hrvatskoj koji svojim zaposlenicima uručuju opomene pred otkaz s riječima: „Vaša su stajališta u suprotnosti sa stajalištima Instituta u kojem ste zaposleni i stoga su nama neprihvatljiva“?! To se ne smije tolerirati u zemlji Europske unije u 21. stoljeću! Kad sam se javljao na natječaje za radna mjesta na hrvatskim fakultetima, dolazio bih u završni krug s protukandidatom iz same matične ustanove na koju se javljam, a natječajna povjerenstva su bila vrlo maštovita u objašnjavanju zašto se odlučuju za drugu osobu navodeći kriterije koji nisu bili navedeni u natječaju. Takva praksa otvara prostor akademskoj korupciji.

I zadnja želja, volio bih otkriti pozadinu društvenih sukoba vezano za jezični identitet.

---

Premalo Hrvata za zna MSCA-IF stipendiju

“Nije mi jasno zašto je tako malo Hrvata koji prijavljuju MSCA-IF, a ona toliko puno nudi. U zadnjih šest poziva Obzora 2020, dobilo ju je 29 Hrvata, od čega tek osam iz područja društvenih i humanističkih znanosti zbog čega je Hrvatska na samome dnu ljestvice uspješnih. Želja mi je da pomognem da drugi ne prolaze teži put koji sam ja imao. Iznenađen sam i da relativno malo mojih kolega uopće zna za ovu prestižnu stipendiju Europske komisije, dok pak mnogi znaju za Fulbrighta i Humboldta. Kako relativno često prosljeđujem i objavljujem vijesti oko teme financiranja u znanosti u sklopu svoje funkcije zamjenika voditeljice radne grupe Policy Marie Curie Alumni Association, pozivam doktorande da me potraže na Twitteru. Budući da imamo malo prostora, istaknut ću pet savjeta.

1. Odlučite da stvarno želite postdoktorsko usavršavanje u inozemstvu u smislu motiviranosti, spremnosti na životne promjene, potrebe za ubrzanim stjecanjem novih znanja i vještina itd.
2. Učite na svojim i tuđim pogreškama u prijavama. Što više kvalitetnih informacija dobijete o kriterijima ocjenjivača, to je veća šansa da će vaša prijava biti dobitna.
3. Budite uporni za MSCA-IF jer je potencijalni dobitak veliki. Bolje je dobiti MSCA-IF nego milijun kuna na lotu, to će vam potvrditi svaki stipendist. Ako neki igrači lutrije igraju godinama, možete i vi probati nekoliko puta. Samo nemojte slati prijave „s istim brojevima“.
4. Iskoristite sva sredstava koja vam stoje na raspolaganju u oblikovanju svoga projekta. Ekipa oko Sandre Vidović na radionicama Agencije za mobilnost i programe EU-a doista pomaže, mnogo je videotutorijala na YouTubeu kako se piše projektna dokumentacija, uključite se u akcije COST-a i iskoristite kratkoročne stipendije (STSM) da biste financirali put i boravak na svoju željenu ustanovu, upoznali mentora i razgovarali o temi istraživanja. Usavršavajte se na mrežnim tečajevima i radionicama, poput Coursere, edX i Khan Academy. Znanje nikad nije bilo dostupnije u povijesti ljudskog roda, iskoristite to!
5. Ako je moguće, birajte zemlju koja prihvaća Seal of Excellence Europske komisije jer vam šanse bitno rastu.”