Umjetna inteligencija će sve više utjecati na naše živote!

Suvremeni život nezamisliv je bez udjela tehnologije – u obrazovnom polju, poslovnom okruženju, ali i današnjoj tipičnoj dokolici. Dio ove tehnološke priče čini i umjetna inteligencija (AI) koja u hrvatskim okvirima i nije prevelika novost. Govore to podaci ispisani u specijaliziranim tražilicama poput Google Scholara ili CroRIS – CROSBI-ja. Pritom, neki na AI gledaju sa skepsom, dok drugi uočavaju neviđene potencijale. No, prepoznaju li je u dovoljnoj mjeri i relevantni stupovi hrvatskog društva? Što je s obrazovnim sustavom (i okvirom njegove prilagodljivosti), a po drugoj strani koliko su akteri na gospodarskoj sceni spremni uklopiti postulate iste? Ovo znanstveno i poslovno područje od interesa je Ace Momčilovića, stručnjaka za AI, predavača te suosnivača Global AI Ethics Institutea.

Prema vašem mišljenju, kakva će biti skora uloga umjetne inteligencije (AI-ja) u obrazovanju? Ili već postoje neki (vanjski) primjeri iz prakse?

– Uloga umjetne inteligencije (AI) u obrazovanju je višestruka i dinamična, s potencijalom da značajno obogati i transformira način na koji učimo i podučavamo. AI omogućuje personalizaciju obrazovnog procesa. Algoritmi danas mogu analizirati učenikove sposobnosti, stilove učenja i napredak, pritom prilagođavajući materijale i tempo učenja individualnim potrebama.

Primjerice, sustavi poput Carnegie Learninga koriste AI za pružanje prilagođenih matematičkih instrukcija. Alati poput Gradescopea koriste AI za automatizaciju ocjenjivanja, što može poboljšati objektivnost i učinkovitost. Virtualna stvarnost i proširena stvarnost pružaju mogućnosti da se AI integrira s VR i AR iskustvima kako bi se stvorila „imerzivna“ okruženja za učenje koja angažiraju učenike u interaktivnim simulacijama i virtualnim svjetovima. Također, postoje i alati za učenje jezika pogonjeni AI-jem: AI chatbotovi i aplikacije za učenje jezika koji pružaju personalizirano učenje jezika, prilagođavajući se tempu učenja učenika i pružajući povratne informacije o izgovoru i gramatici.

Međutim, postoje i određeni izazovi. Pitanja privatnosti i sigurnosti podataka su ključni, kao i rizik od stvaranja pristranosti u AI algoritmima. Isto tako, postoji zabrinutost da bi prevelika ovisnost o AI mogla smanjiti interpersonalne vještine i kritičko razmišljanje kod učenika.

Dakle, AI ima potencijal revolucionirati obrazovanje, ali važno je pažljivo balansirati njegovu primjenu s etičkim i pedagoškim razmatranjima.

Algoritmi danas mogu analizirati učenikove sposobnosti, stilove učenja i napredak, pritom prilagođavajući materijale i tempo učenja individualnim potrebama

Što bi se po tom pitanju moglo mijenjati u hrvatskom sustavu obrazovanja? Je li taj okvir dovoljno propustljiv za uvođenje novih paradigmi znanja u skladu s digitalnim, robotiziranim i AI svijetom?

– Nemam direktan uvid u hrvatski obrazovni sustav, stoga razmatranja donosim posredno ili iz razgovora s kolegama koji u njemu rade. Općenito u hrvatskom sustavu obrazovanja postoji nekoliko područja koja bi se mogla mijenjati kako bi se bolje prilagodila novim paradigmama znanja u digitalnom, robotiziranom i AI svijetu:

• Kurikulum i sadržaj nastave: Potreba za integracijom digitalne pismenosti, osnova programiranja, robotike i umjetne inteligencije u školski kurikulum. Ovo bi uključivalo ne samo tehničke vještine, već i razumijevanje etičkih, društvenih i ekonomskih aspekata ovih tehnologija.
• Metodologija nastave: Potrebno je usvojiti inovativne metode podučavanja koje promiču kritičko razmišljanje, rješavanje problema i kreativnost. To može uključivati projektno bazirano učenje, kolaborativne aktivnosti i korištenje tehnoloških alata za poticanje interaktivnog učenja.
• Tehnološka infrastruktura: Škole trebaju biti opremljene odgovarajućom tehnologijom, uključujući računala, pristup internetu i edukativni softver, kako bi učenici mogli učinkovito koristiti digitalne resurse. Možda se ovaj segment popravi u nekom obliku javno-privatnog partnerstva i boljoj suradnji obrazovnih sustava s privatnim sektorom. Za veće pomake na ta će pitanja sigurno trebati odgovoriti država.
• Obuka i podrška nastavnicima: Nastavnici trebaju kontinuiranu obuku i podršku u korištenju tehnoloških alata i integraciji digitalnih kompetencija u nastavu. Pitanje koje se tu postavlja, osim njihovih kompetencija je i njihova motivacija te postoji li način za nagraditi one najbolje i najnaprednije?

Do sada sam surađivao s više obrazovnih institucija i definitivno postoji razlika u njihovoj svijesti o AI tehnologijama, kao i u motivaciji da aktivno usmjeravaju prema svim promjenama koje dolaze. Kao što je zamijećeno, ako želimo mlade ljude obrazovati za izazove 21. stoljeća, morat će se koristiti i neki noviji alati i pristupi, a ne se oslanjati samo na metodologije stare gotovo jedno stoljeće. Naravno, važno je pronaći dobar balans, jer je isto tako kvalitetne elemente i prakse moguće naći samo u starim pristupima.

 Koji je recept za uspješan biznis u Hrvatskoj? Mogu li rješenja biti platforme poput predinkubacijskih centara, razni hub-ovi, start-upovi ili treba početi razmišljati u nekim drugim okvirima?

– Recept za uspješan biznis u Hrvatskoj, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, uključuje kombinaciju inovativnosti, strateškog planiranja, razumijevanja tržišta i efikasne implementacije. Platforme poput predinkubacijskih centara, raznih hub-ova i start-up inkubatora mogu biti izuzetno korisne, ali uspjeh poslovanja također zahtijeva širi pristup. Potrebna je veća uključenost privatnog sektora i velikih kompanija koje bi tu mogle preuzeti značajniju ulogu. U Hrvatskoj još uvijek su pretežno okrenute sebi.

Rekao bih da je ono što budućnost nosi, potreba za još većom mogućnosti na brze prilagodbe, ali i uočavanje novih prilika koje se tek stvaraju. To s jedne strane ovisi o educiranosti i apsorbiranju novih informacija, što zahtjeva konstantno i redovito ulaganje vremena. U svakom slučaju nedostaje dovoljno ljudi i firmi s iskustvom na globalnom tržištu koje bi mogli podijeliti s lokalnim talentima.

Koje su pozitivne, a koje negativne strane AI-ja? Može li ih prosječan građanin uopće prepoznati? Ističem to radi nedavne opće zaluđenosti alatom ChatGPT, ali i drugima…

– Umjetna inteligencija (AI) donosi brojne pozitivne i negativne aspekte, a njihovo prepoznavanje od strane prosječnog građanina može varirati ovisno o razini informiranosti i razumijevanja tehnologije. Poznavanje novih tehnologija i digitalnih alata uvijek može biti bolje.

Pozitivne strane AI-ja:

• Efikasnost i Automatizacija: AI omogućava automatizaciju rutinskih zadataka, povećava efikasnost i produktivnost u različitim industrijama.
• Personalizacija i poboljšanje iskustva: AI može analizirati podatke kako bi pružio personalizirane preporuke i usluge, poboljšavajući korisničko iskustvo u područjima poput e-trgovine, zdravstva i obrazovanja.
• Podrška u odlučivanju: AI alati mogu obraditi velike količine podataka brže od ljudi, pružajući vrijedne uvide koji pomažu u donošenju informiranih odluka.
• Inovacije i razvoj: AI potiče inovacije u različitim sektorima, od medicine do automobilske industrije, pružajući napredna tehnološka rješenja.

Negativne strane AI-ja:

• Gubitak poslova: Automatizacija može dovesti do smanjenja potrebe za određenim radnim mjestima, posebno u sektorima koji se oslanjaju na rutinske zadatke.
• Pitanja privatnosti i sigurnosti: AI sustavi često zahtijevaju pristup velikim količinama osobnih podataka, što postavlja pitanja o privatnosti i sigurnosti podataka.
• Pristranost i diskriminacija: AI algoritmi mogu naslijediti pristranost iz podataka na kojima su trenirani, što može dovesti do diskriminacijskih ishoda.
• Kompleksnost i neprozirnost: AI sistemi mogu biti vrlo kompleksni i teško razumljivi za prosječne korisnike, što može dovesti do nedostatka povjerenja i razumijevanja.

Prosječni građanin može imati ograničeno razumijevanje AI-ja, posebno u pogledu tehničkih detalja i potencijalnih rizika. „Zaluđenost“ alatima poput ChatGPT-a može biti vođena njihovom novinom i korisnošću, ali može nedostajati dublje razumijevanje tehnologije i njenih implikacija – nepoznavanja rizika (privatnost, pristranost i sigurnost). Edukacija i osvještavanje javnosti o AI-ju su ključni za osiguravanje prepoznavanja i razumijevanja kako AI utječe na život i društvo u cjelini.

Upravo kako bi povećali razumijevanje AI tehnologije i alata, pokrenuo sam jedan projekt, a ujedno sudjelujem u više takvih. Primjer toga je projekt AI Art Singularity – prva izložba AI generiranih slika, koja ima za cilj educirati i osvijestiti ljude, i dodatno ih zainteresirati za istraživanje mogućnosti AI-a i primjenu u svakodnevnom životu.

Ako želimo mlade ljude obrazovati za izazove 21. stoljeća, morat će se koristiti i neki noviji alati i pristupi, a ne se oslanjati samo na metodologije stare gotovo jedno stoljeće

Jesu li AI alati učinili poslove bržima, odnosno učinkovitijima? Što je s kreativnošću u procesu rada – je li to priča koja seže prema temelju industrije 4.0 i 5.0?

– Tako je. AI alati učinili su mnoge poslove bržima i učinkovitijima. Izuzetno su povoljni u automatizaciji rutinskih zadataka, što omogućava brže obrade velikih količina podataka i smanjenje vremena potrebnog za određene procese. Time se povećava produktivnost i omogućava radnicima da se usredotoče na složenije i kreativnije aspekte svog posla. U zadnjih godinu dana generativni AI pomogao je i oko poslova koji nisu samo rutinski i treba ih automatizirati, nego i oko kompleksnijih poslova koji su zahtijevali visoko obrazovanje. Liječnici, pravnici, marketingaši, Customer Service zaposlenici, svi oni već osjećaju utjecaj ove tehnologije.

Međutim, važno je napomenuti da AI još uvijek ne može u potpunosti zamijeniti ljudsku kreativnost. Iako AI može generirati nove ideje ili dizajne, ljudski faktor je ključan za interpretaciju, vrednovanje i primjenu ovih ideja u stvarnom svijetu.

Ulaže li hrvatska država dovoljno u razvoj područja umjetne inteligencije? Postoji li bilo kakva strategija za razvoj ili regulaciju AI-ja?

– Hrvatska, kao i mnoge druge zemlje, prepoznaje važnost umjetne inteligencije (AI) kao ključnog faktora u budućem ekonomskom i društvenom razvoju, ali samo do neke mjere. U ovome trenutku to ipak nije dovoljno te se može i treba puno više uraditi. Pitanje je naravno, koliko se resursa i napora ulaže u ovaj sektor. Postojale su inicijative koje bi svakako bile potrebne za promicanje istraživanja i razvoja u području AI-ja, a o kojima se može do neke mjere govoriti.

Prvo, to mogu biti istraživački i razvojni projekti koji se bave AI-om kroz različite fondove i programe, a nerijetko u suradnji s europskim institucijama. Posebice je važna edukacija i obrazovanje kroz integraciju AI-ja u obrazovne programe, posebice na sveučilištima i u tehničkim školama, kako bi se osiguralo da buduće generacije imaju potrebne vještine. Potom je tu suradnja s privatnim sektorom i potenciranje partnerstva između države, akademske zajednice i privatnog sektora kako bi se potaknuo razvoj AI tehnologija i njihova primjera u industriji. Za kraj, važan je i razvoj regulativnog okvira koji se odnosi na etičke aspekte AI-ja, privatnost podataka i sigurnost, kako bi se osiguralo odgovorno korištenje AI tehnologija.

Iako su ove inicijative korak u pravom smjeru, postoji prostor za daljnje ulaganje i razvoj. Usporedba s vodećim zemljama u području AI-ja pokazuje da Hrvatska može dodatno pojačati svoje napore, posebno u pogledu financiranja istraživanja, razvoja infrastrukture i stvaranja poticajnog poslovnog okruženja za start-upove i inovacije u AI-ju. Valja napomenuti kako primjerice Hrvatska još uvijek nema Nacionalnu strategiju za AI kao zaseban dokument.

Za kraj, što biste poručili sadašnjim, ali i budućim poduzetnicima? Hoće li se i dalje poslovanje brzo konfigurirati kroz nove tehnološke aplikacije i alate?

– Poručio bih da se pripreme i rezerviraju vrijeme za edukaciju. Vrlo je vjerojatno da će doći do novih promjena koje će uzrokovati AI tehnologije i alati. Od nekih konkretnih stvari, skrenuo bih pozornost na ove: „Budite otvoreni za inovacije“ – tehnologija se neprestano razvija, a s njom i poslovne prilike. Bitno je biti otvoren za nove tehnološke aplikacije i alate koji mogu unaprijediti poslovanje, povećati efikasnost i otvoriti nove tržišne mogućnosti. Nadalje, „Usvojite fleksibilan pristup“ – jer se poslovni svijet ubrzano mijenja, a sposobnost prilagodbe ključna je za uspjeh. Fleksibilnost u strategiji, planiranju i implementaciji omogućit će brzu reakciju na tržišne promjene i iskoristite nove tehnologije.

„Edukacija i kontinuirano učenje“ – neophodno je ulaganje u vlastito obrazovanje i razvoj vještina u svijetu gdje tehnološki napredak neprestano mijenja pravila igre. Razumijevanje novih tehnologija, poput AI-ja, blockchaina ili IoT-a, može biti ključno za razvoj vašeg poslovanja. Korak dalje je „Održivost i društvena odgovornost“ – razvijanje poslovanja s osjećajem za održivost i društvenu odgovornost. Potrošači i poslovni partneri sve više cijene etičko i održivo poslovanje. Nakon toga „Mreženje i suradnja“ – izgradnja snažne mreže kontakata i suradnja s drugim poduzetnicima, stručnjacima i institucijama može otvoriti nove mogućnosti i pružiti vrijedne resurse. Ovdje mogu pomoći brojne udruge kao što je MBA Croatia, ili CroAI ili Udruga Glas Poduzetnika. Za kraj „Budite spremni na rizik“ –poduzetništvo uvijek uključuje određenu razinu rizika, posebno kada je riječ o implementaciji novih tehnologija. Važno je procijeniti rizike, ali i biti spreman na hrabre poteze kada se ukaže prilika.

U budućnosti, poslovanje će se i dalje brzo konfigurirati kroz nove tehnološke aplikacije i alate. Oni koji budu spremni prihvatiti i integrirati te promjene, imat će značajnu prednost na tržištu. Stoga, budite proaktivni, informirani i spremni za kontinuirano učenje i prilagodbu. Svaki poduzetnik, vlasnik, lider, treba se pitati da li pasivno gleda u promjene koje se događaju ili aktivno u njima sudjeluje?