Pčele – važan saveznik u očuvanju ekosustava

Iako izrazito bitni oprašivači, posebice nekih vrsta voćaka i samoniklih biljaka, slobodno živuće populacije bumbara, solitarnih i divljih pčela posljednjih desetljeća nestaju ili im se značajno smanjila brojnost na pojedinim područjima zbog uništavanja prirodnih staništa, nedostatka materijala za gniježđenje, kao i prisutnosti pesticida …

Maleni kukci o kojima ovisi ekosustav, toliko važni da je za njih Albert Einstein kazao “kada bi nestale s površine Zemlje, čovječanstvo bi imalo još samo četiri godine života” – naravno, govorimo o pčelama. Točnije, kukcima oprašivačima, u koje ubrajamo medonosne pčele, divlje i solitarne pčele te bumbare. Iako često nesvjesni njihova značenja, o njima ovisi gotovo osamdeset posto cvjetnica koje, bez njihova oprašivanja, ne bi imale plodova ni sjemenki bitnih za biljni i životinjski svijet.

O važnosti oprašivača razgovarali smo s redovitom profesoricom Ivanom Tlak Gajger iz Zavoda za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, u čijem se sastavu nalazi i laboratorij za bolesti pčela APISlab, ovlašteni službeni dijagnostički laboratorij za bolesti pčela u Hrvatskoj. Tlak Gajger znanstveni je i istraživački interes velikim dijelom usmjerila upravo na proučavanje korisnih kukaca; objavila je 45 znanstvenih radova koji se bave bolestima korisnih kukaca, autorica je sveučilišnog udžbenika Bolesti pčela u suvremenoj proizvodnji, priručnika Primjena nutraceutika u pčelarstvu, te je koautorica priručnika Dobra veterinarska praksa na pčelinjaku. Također je članica izdavačkoga savjeta stručnoga časopisa Hrvatska pčela te aktivno sudjeluje u popularizaciji znanosti i veterinarske struke na području pčelarstva.

Koja je uloga kukaca oprašivača u našem ekosustavu?

– Danas se oprašivanje smatra ključnom aktivnošću korisnih kukaca. Kukci oprašivači (medonosne pčele, bumbari, divlje i solitarne pčele) imaju važnu ulogu u održavanju prirodnih ekosustava jer oprašivanjem utječu na bioraznolikost divljih staništa kao i na proizvodnju hrane. Pčelarstvu se pridaje središnja važnost u poljoprivrednoj ekonomiji Europe. Od dvjestotinjak vrsta važnih poljoprivrednih kultura koje se uzgajaju na području Europske unije, njih 80 posto izravno ovisi o oprašivanju kukcima. Zajednice medonosne pčele u poljoprivrednoj su proizvodnji nedvojbeno najvrednije među kukcima oprašivačima jer ih je moguće uzgajati u košnicama te prema potrebama seliti na druge lokacije.

Tijekom prošlog stoljeća u svijetu je za približno 50 posto smanjen broj uzgajanih pčelinjih zajednica, a istodobno je više od 300 posto povećana proizvodnja poljoprivrednih kultura koje izravno ovise o oprašivanju kukcima. To je primarno posljedica povećane svijesti ljudi o važnosti udjela voća i povrća u prehrani. Budući da su medonosne pčele nužne za proizvodnju hrane koja je ključna za održavanje zdravlja ljudi, postoji velika zabrinutost za zdravlje pčelinjih zajednica i nastoje se pronaći načini za sprečavanje gubitaka u pčelarstvu.

Osim medonosnih pčela, važni su i bumbari i solitarne pčele, a u posljednjih pedeset godina njihov broj značajno pada. Zna li se uzrok tom negativnom trendu i kako ga spriječiti?

– Iako je većini ljudi prva pomisao na spomen pčela med, kao najpoznatiji pčelinji proizvod uzgajanih zajednica medonosne pčele, u pčele ubrajamo i bumbare i solitarne pčele, kao i niz manje poznatih divljih pčela. Sve pčele su sitne životinje karakteristične građe tijela i specifičnog načina života. Međutim, medonosne pčele žive u višegodišnjim, a bumbari u malim jednogodišnjim zajednicama prilagođenim socijalnom načinu života. Većina divljih pčela su jednogodišnje te žive i rade tijekom nekoliko mjeseci u toplijem dijelu godine. Zbog razlika u specifičnostima građe tijela, načinu uzimanja prirodne hrane s cvjetova te posljedično drukčijem načinu oprašivanja posjećenih cvjetova, probirljivosti u okusu hrane (nektar, pelud), kao i izražene letačke aktivnosti pri različitim vanjskim temperaturama zraka okoliša, navedene skupine pčela se međusobno razlikuju.

Iako izrazito bitni oprašivači, posebice nekih vrsta voćaka i samoniklih biljaka, slobodno živuće populacije bumbara, solitarnih i divljih pčela posljednjih desetljeća nestaju ili im se značajno smanjila brojnost na pojedinim geografskim područjima. Za oprašivačku aktivnost u zatvorenim poljoprivrednim površinama, poput staklenika i plastenika, najprimjerenije su zajednice bumbara. Uglavnom, zbog uništavanja prirodnih staništa smanjuje im se vrsna raznolikost i brojnost. To je najčešće posljedica smanjenja površina prirodnih staništa i nedostatak materijala koje mogu koristiti za gniježđenje, nedostatak raznolike hrane te prisutnost pesticida i drugih ksenobiotika koji negativno utječu na zdravlje okoliša.

Koji čimbenici najviše utječu na propadanje pčelinjih zajednica?

– Zajednice medonosne pčele izložene su utjecaju mnogih vanjskih čimbenika čije djelovanje za njih može biti stresno. Bolest primarno uzrokuje prisutnost uzročnika bolesti (patogeni mikroorganizmi, nametnici, štetnici), no pčelinja zajednica često postane prijemljivija na bolesti pod utjecajem čimbenika povezanih s različitim promjenama u okolišu, kao što su, primjerice, prisutnost pesticida, nedostatak kvalitetne hrane u prirodi, nepravilan smještaj pčelinjaka, dugotrajne nepovoljne vremenske prilike te djelovanje čovjeka, odnosno primjena loše pčelarske prakse. Osim navedenih čimbenika, zdravlje pčelinjih zajednica može biti narušeno pod utjecajem kontakta s otrovima unesenim u košnicu iz okoliša ili pak tijekom tretiranja pčelinjih zajednica akaricidima pri kontroliranju varooze. Pritom se od akutnih ugibanja pčela kao posljedice otrovanja opasnijim smatra kontinuirano onečišćenje saća i zaliha hrane u košnicama malim koncentracijama unesenih otrova, kao što su sredstva za uporabu u poljoprivrednoj proizvodnji, posebice pri zaštiti nasada od štetnika te veterinarsko-medicinski proizvodi (VMP) za kontroliranje broja nametnika i štetnika. Veliki stres za pčelinju zajednicu čini i višekratno obavljanje pojedinih tehnoloških radnji u intenzivnoj pčelarskoj proizvodnji (npr. seljenje i prevoženje), kao i učestalo tretiranje pčelinjih zajednica protiv varooze, koje posljedično može prouzročiti otpornost grinja na uporabljeni akaricid te rezidue u saću ili medu, što je čini podložnijom za razvoj bolesti.

Kako se dijagnosticiraju bolesti pčela?

– Pčelarstvo ima veliku gospodarsku važnost, a medonosna je pčela simbol načela One World – One Health. Kao vrstu mora ju se promatrati s obzirom na njezine specifičnosti, koje se uvelike razlikuju od drugih vrsta uzgajanih životinja. Pčelinja zajednica ovisna je o utjecaju čimbenika iz okoliša i pogođena tzv. zdravstvenom krizom koja bi mogla dovesti do narušavanja prehrane, dobrobiti i općenito života ljudi. Zato je iznimno bitno uključivanje veterinarske struke u sve aspekte zaštite zdravlja zajednica medonosne pčele.

Službeni veterinari na terenu pčelarima su prvi i glavni sugovornici nakon prijave gubitka pčelinjih zajednica ili pak promjena u izgledu pčelinjeg legla i/ili odraslih pčela, odnosno kod promijenjenog ponašanja odraslih pčela i naglog slabljenja zajednica. Naime, u svim je navedenim slučajevima moguća sumnja na prisutnost kliničkih znakova karakterističnih za pojedine ekonomski važne bolesti pčela, čija je prijava regulirana važećim zakonskim propisima. U takvim slučajevima, ovlašteni veterinar provodi klinički pregled pčelinjih zajednica na temelju kojega postavlja ili opovrgava sumnju na određenu bolest. Postupkom službenog uzorkovanja te slanjem materijala iz košnice u ovlašteni dijagnostički laboratorij za bolesti pčela završava se postupak postavljanja službene sumnje. Dijagnoza bolesti je konačna i postavlja se nakon završene laboratorijske pretrage, ali i s uključenim anamnestičkim podacima vezanima uz dotadašnje načine kontroliranja varooze i zatečenu kliničku sliku u košnici.

Na Veterinarskom fakultetu, u okviru stručne djelatnosti Zavoda za biologiju i patologiju pčela, djeluje ovlašteni referentni dijagnostički Laboratorij za bolesti pčela APISlab, koji je osposobljen prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025 za obavljanje laboratorijskih ispitivanja u području veterinarske medicine u opsegu: Postupak ispitivanja saća s pčelinjim leglom na prisutnost spora bakterija Paenibacillus larvae pomoću mikroskopske pretrage te Postupak utvrđivanja prisutnosti i morfološka identifikacija nametnika Aethina tumida, Varroa destructor i Tropilaelaps spp.

Koji su negativni utjecaji moderne poljoprivrede na kukce oprašivače?

– Moderna poljoprivreda podrazumijeva intenzivnu proizvodnju koja uključuje velike obradive površine pod monokulturnim nasadima, navodnjavanje te uporabu umjetnih gnojiva i pesticida za zaštitu bilja od štetnika. Time može doći do smanjivanja površina prirodnih staništa i mjesta pogodnih za gniježđenje, smanjenja kvalitetne prirodne hrane, a posebice peluda različitog biljnog podrijetla koji predstavlja jedini izvor bjelančevina u prehrani pčela. Mogući negativni utjecaj pesticida je već prethodno spomenut.

Često možemo čuti da Europa postaje pustinja za pčele.

– Navedeni se pojam počeo koristiti zato što se u pojedinim dijelovima Europe nalazi razmješten vrlo mali broj pčelinjih zajednica, odnosno razmještaj košnica po površini je manji nego u nekim pustinjskim dijelovima svijeta.

U lipnju ove godine dogodio se veliki pomor pčela u Međimurju. Bili ste uključeni u postupak utvrđivanja uzroka pomora, a prema zadnjim informacijama, riječ je o insekticidu. Možete li nam pobliže objasniti taj slučaj te koje posljedice za sobom može ostaviti?

– Nastala je velika izravna gospodarska šteta ugibanjem pčelinjih zajednica, kao i neizravna zbog smanjenja obujma oprašivanja poljoprivrednih kultura i samoniklog bilja tijekom tekuće aktivne pčelarske sezone. Propalo je više od tisuću pčelinjih zajednica. S obzirom na prikupljene anamnestičke podatke od pčelara, veterinarskih službi i informacije objavljene u različitim medijima, dogodilo se akutno, masovno ugibanje odraslih pčela, i to ponajprije skupljačica nakon povratka s paše, kasnije i kućnih pčela te posljedično pčelinjeg legla. U takvim situacijama postavlja se sumnja na otrovanja, posebice kad se radi o štetama nastalim na ograničenom području, kao što je bio ovaj.

Možemo li i kako pomoći u očuvanju kukaca oprašivača?

– S obzirom da na industrijalizaciju kao i na intenzifikaciju poljoprivredne proizvodnje ne možemo utjecati, preostaje nam jedino pokušati smanjiti štete koje nastaju kao posljedica globalnih promjena. Primjerice, već godinama pojedine pčelarske udruge potiču sadnju otpornijeg medonosnog drveća, šarenog cvijeća i drugog bilja te ostavljanje tzv. cvjetnih traka prilikom košnje travnjaka, čime se pokušava osigurati dovoljno raznolike prirodne hrane za pčele. Osim smanjivanja štetnih utjecaja na okoliš od strane svakog pojedinca, postoje i konkretniji načini kako pomoći pčelama. Kao što se brinemo za ptice u gradovima postavljajući im kućice s hranom, jednako tako je moguće postaviti i kućice za divlje i solitarne pčele u obliku svežnja trstike ili izbušeni komad drveta kao moguće umjetno gnijezdo. Kod intenzivnog pčelarenja zajednicama medonosne pčele preporučuje se provođenje dobre pčelarske, veterinarske i okolišne prakse.