Tlo naše svagdanje

Predsjedništvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti donijelo je i objavilo nedavno Izjavu o odgovornom raspolaganju i korištenju poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj. U njoj, HAZU podsjeća kako je naša obveza prirodnim bogatstvima, napose tlom kao važnim povijesnim naslijeđem, gospodariti na socijalno, gospodarski i okolišno održiv način. Poljoprivredni proizvođači svoju ulogu u uzgoju bilja i stoke i barem zatečenoj razini prerade hrane mogu održati opstajući i poslujući kao cjeloviti poljoprivredni gospodarski subjekti, dakako, ravnopravno s drugim dionicima tržišnog natjecanja.

Izjavu možete pročitati OVDJE, a mi smo za komentar zamolili prof. dr. sc. Ivicu Kisića, dekana Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za Universitas portal dekan Kisić piše:

„Tlo predstavlja tanki (do 50-cm) rahli sloj smješten na površini planeta Zemlje, između litosfere i atmosfere. Nastaje izuzetno složenim i dugotrajnim djelovanjem podneblja, vegetacije i živih makro i mikro organizama na litosferu. Kao uvjetno (ne)obnovljivi prirodni resurs tlo ima odlučujući utjecaj na održivi razvoj globalnog gospodarstva, posebice održive poljoprivrede, šumarstva te zaštite okoliša. Tlo je medij ili “sfera dodira” atmosfere, hidrosfere i geo(lito)sfere s brojnim ulogama.  Tisućljećima je najznačajnija, nezamjenjiva i primarna uloga tla opskrba biljke vodom, zrakom i hranjivima, što omogućuje proizvodnju biomase – organske tvari fotosintezom. U toj ulozi tlo je nezamjenjiv čimbenik održanja života na planetu Zemlji, odnosno biljne proizvodnje u primarnim gospodarskim granama – poljoprivredi i šumarstvu. U ili/na tlu stvara se 95% hrane za stanovništvo planeta Zemlje.

Proizvodnjom organske tvari u poljoprivredi i šumarstvu čovjek podmiruje prehrambene i neprehrambene potrebe. Naime, u toj ulozi tlo nam u poljoprivredi i šumarstvu omogućuje opskrbu hranom (kruh, meso, mlijeko, jaja, gljive), pićem (vino, pivo, čaj), napitcima (voćni i grožđani sokovi, sokovi od raznog povrća i ostalog bilja), vlaknom (vuna, predivo bilje – pamuk, lan, konoplja), lijekom i začinima (ljekovito i začinsko bilje) i energijom (ogrjev, biodizel, alkohol kao pogonsko gorivo). Nadalje, na/u tlu se uzgaja dekorativno bilje koje ukrašava okoliš i život, osigurava sirovine za drvnu i prehrambenu industriju (brašno, ulje, šećer, vlakna, kaučuk), odijeva nas i obuva (krzno, koža), ali i stvara ovisnike o užitcima (alkohol, droge – duhan, hašiš, opijum). Poljoprivreda i šumarstvo koriste  više od 90%  teritorija kako Lijepe Naše tako i EU zemalja.

Tlo je temelj bioraznolikosti svog biljnog i životinjskog svijeta koji živi iznad i ispod površine tla.

Tlo sudjeluje u oblikovanju krajobraza, prirodnog ili antropogenim utjecajem izmijenjenog. U isto vrijeme tlo predstavlja dragocjenu prirodnu – paleontološku i arheološku “riznicu” u kojoj je napisana naša prošlost. Današnji korisnici tog tla trebaju samo pročitati poruke iz prošlosti.  Također, tlo je prostor u kome se uzgajaju kulture koje služe kao sirovina za obnovljive izvore energije. Zadnjih desetljeća tlo dobiva vrlo važnu i nezamjenjivu ulogu koja se odnosi na skladištenje stakleničkih plinova koji uzrokuju klimatske promjene.

Zbog svega navedenoga, neophodno je važno promijenit načina razmišljanja svih korisnika tla te uspostaviti cjelovit pristupu očuvanju tla,  uvažavajući ekološki relevantne utjecaje u svim stadijima uzgoja biljaka, počevši od mjesta uzgoja biljaka i uzgoja sirovina potrebnih za stvaranje hrane.

U svim ovim promišljanjima glavnu ulogu ima briga o tlu budući smo iz tla nastali i u tlu ćemo svi završiti.“