Gospodarski savjet Sveučilišta u Zagrebu: Nova perspektiva vlastitog razvoja

Napisali Tomislav Josip Mlinarić, Anita Pivac i Petar Bilobrk

Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj je sjednici 23. siječnja 2024. donio odluku o osnivanju sveučilišnoga Gospodarskoga savjeta. Riječ je o savjetodavnom tijelu rektora, Rektorskoga kolegija u užem sastavu, Rektorskoga kolegija u širem sastavu i Senata čiji će rad, u skladu sa Statutom Sveučilišta u Zagrebu, biti usmjeren na unaprjeđenje rada Sveučilišta, njegovo pozicioniranje kao vodeće hrvatske visokoobrazovne i znanstvenoistraživačke institucije te aktivno sudjelovanje u transferu znanja i tehnologija u gospodarstvo

Na pitanje kako izgraditi veliki grad, pokojni je američki senator Daniel Patrick Moynihan rekao: “Stvorite veliko sveučilište i čekajte 200 godina.” Doista, američka mreža istraživačkih sveučilišta jedan je od njezinih najvećih izvora talenta, poduzetništva te istraživanja i razvoja. Ta tri inputa u kombinaciji mogu potaknuti prosperitet kako u regijama koje okružuju ta sveučilišta tako i na nacionalnoj i globalnoj razini.

Ipak, iako većina jakih regionalnih gospodarstava ima vodeće istraživačko sveučilište, obrnuto nije uvijek točno. To je zato što veza između sveučilišnog istraživanja, komercijalizacije i šireg regionalnog razvoja nije niti automatska niti neposredna. Neka su sveučilišta bolja u povezivanju s okolnim industrijama i zajednicama, a neke regije imaju industrije i zajednice koje su spremnije pretočiti znanje koje proizvode sveučilišta u gospodarski razvoj.

Realnost je da su regionalna gospodarstva složena, a na njihove ishode utječu bezbrojne interakcije između tržišta i institucija-uključujući, ali ne ograničavajući se na velika istraživačka sveučilišta. Mnogi inputi važni su za regionalni gospodarski razvoj (npr. rast poslovanja, otvaranje radnih mjesta, kvalificirani radnici, dobro planirana izgrađena okruženja), ali svaki je određen zasebnim regionalnim sustavima koji prečesto ostaju neintegrirani. Drugim riječima, ekonomski razvoj je “više-sustavni” proces, ali regije se bore s učinkovitim više-sustavnim upravljanjem.

Jedno od mogućih rješenja za Republiku Hrvatsku generiranje je novog vala nacionalnih ekonomskih politika koje bi moralo provoditi Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske i Nacionalna zaklada za znanost. Naime, ove dvije institucije bi morale utjecati na provedbu i dinamiku istih na način da osiguraju veće, kontinuirane i raznolikije (u smislu cjelokupnog procesa transfera tehnologije koji ostvaruje ciljeve navedenih politika) koje okupljaju mreže institucija, uključujući istraživačka sveučilišta, oko ciljane ekonomske prilike. Dodatna je uloga ovih poticajnih potpora kataliziranje više-sustavnih strategija zahtijevajući da vodeći regionalni entitet koordinira organizacije u tim sustavima.

Iako bi mnoge vrste regionalnih institucija mogle služiti ovoj funkciji, istraživačka sveučilišta bi u slučaju Republike Hrvatske sve više morala prihvaćati upravo ovu ulogu jer bilo kakvi gospodarsko-socijalni učinci na regionalnoj ili nacionalnoj razini zahtijevaju spajanje sveučilišnog istraživanja i talenta, partnerstva s industrijom i koordinirano upravljanje.

Situaciji u Republici Hrvatskoj u kontekstu navedene teme u zadnjih nekoliko godina pokazuje određene znakove polaganih pomaka, no postavlja se pitanje koliko su oni posljedica sustavnog pristupa naše zemlje vlastitom gospodarsko-socijalnom razvoju, a koliko su izravna posljedica promjene ukupnog političko-gospodarskog okruženja koji se u Hrvatskoj dogodio zadnjih dvadesetak godina.

Napokon koliki su stvarno pomaci o kojima govorimo može se evaluirati na više načina. Jedan od njih je svakako stanje i razina inovativnosti pojedinih zemalja.

INOVACIJSKI POTENCIJAL I IZVEDBA

Postoje mnogi pokazatelji i ekonomski aspekti iz kojih možemo iščitati razinu inovativnosti neke zemlje, no najsveobuhvatniji uvid u inovacijski potencijal i izvedbu pojedine zemlje daje nam Europska ljestvica uspjeha u inovacijama (engl. European Innovation Scoreboard – EIS), Globalni indeks inovacija (engl. Global Innovation Index – GII) te Bloombergov indeks inovacija (engl. Bloomberg Innovation Index – BII).

Gledajući poredak na Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju za 2023. i Pregleda rezultata regija u području inovacija, koji se objavljuje svake druge godine, iz navedenih dokumenata može se generalno iščitati da unatoč nedavnim krizama uspješnost u području inovacija nastavlja rasti u državama članicama EU-a i njihovim regijama. No, ako pogledamo stanje naše zemlje u odnosu na ostale slobodno možemo reći kako mjesta za napredak ne nedostaje.

Države članice po uspješnosti su razvrstane u četiri skupine: predvodnici u području inovacija [Innovation leaders] (čija uspješnost premašuje 125 % prosjeka EU-a), veliki inovatori [Strong Innovators] (između 100 % i 125 % prosjeka EU-a), umjereni inovatori [Moderate Innovators] (između 70 % i 100 % prosjeka EU-a) i novi inovatori [Emerging Innovators] (ispod 70 % prosjeka EU-a) (slika 1.).

Uzimajući u obzir prethodne godine Hrvatska već neko vrijeme stagnira u istoj skupini, štoviše Mađarska koja je bila iza Hrvatske ne samo da ju je prestigla već je prešla u skupinu umjerenih inovatora.

Kada pogledamo Bloomberg Innovation Index, Hrvatska presporo napreduje u odnosu na druge zemlje, primjerice u 2020. godini zauzela je tek 43. poziciju od ukupno 60 njih, no pri tome valja napomenuti da je godinu prije bila na 44. mjestu što je pomak.

Prema globalnom inovacijskom indeksu za 2023. godinu Hrvatska je na 44. mjestu od 132 predstavljenih gospodarstva, dakle nešto niže nego prethodnih godina (42. mjesto -2022. i 2021. i 41. mjesto 2020.). Na temelju dosadašnjih rezultata može se zaključiti da je Hrvatska već godinama stabilizirana na ljestvici oko 40. mjesta.

Od 7 područja obuhvaćenih GII-om, Hrvatska je prema ovogodišnjem GII-u najbolje rangirana u područjima infrastrukture (26. mjesto), rezultata znanja i tehnologije (33.) i ljudskog kapitala i istraživanja (44.), a najslabije u područjima institucija (72.), poslovne sofisticiranosti (53.) i kreativnih rezultata (52.).

Prema pojedinačnim inovacijskim podindeksima rezultati Hrvatske također su slični kao i prethodnih godina, a ono što je važno istaknuti kao najvećim slabostima Hrvatske prema pojedinačnim inovacijskim podindeksima su niska razina razvijenosti klastera (125. mjesto), niska razina znanstvene suradnje između sveučilišta i industrije (113.), te niska razina politika koje pogoduju poslovanju (“doing business”) (112.).

Dakle iz ove sveobuhvatne analize možemo zaključiti kako Hrvatska, nažalost ne napreduje već stagnira ili čak nazaduje što svakako zabrinjava budući da su upravo inovacije ključni element povećanja konkurentnosti, promicanja rasta i suočavanje s društvenim izazovima. U ovakvim situacijama rješenje se nameće samo po sebi uzimajući u obzir da su upravo sveučilišta i znanstveni instituti u Republici Hrvatskoj središta inovacijskog potencijala pa je njihovo povezivanje s industrijom ključno za hrvatski gospodarski i socioekonomski razvoj.

Upravo iz tog razloga misija je Sveučilišta u Zagrebu stvaranje, diseminacija i implementacija znanja i inovacija okupljanjem i poticanjem najboljih pojedinaca i organizacija, s ciljem pomicanja granica znanja i stvaranja novih vrijednosti na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini, uzimajući u obzir akademske slobode i integritet akademske zajednice.

ULOGA GOSPODARSKIH SAVJETA U INTEGRACIJI SVEUČILIŠTA I INDUSTRIJE

Sveučilište u Zagrebu prepoznalo je važnost osnivanja Gospodarskoga savjeta iz više razloga, a koji će svi redom doprinijeti boljoj suradnji Sveučilišta i gospodarskoga sektora u svim područjima djelovanja Sveučilišta. Rad Gospodarskoga savjeta trebao bi ponajprije biti usmjeren na unaprjeđenje rada Sveučilišta, njegovo pozicioniranje kao vodeće hrvatske visokoobrazovne i znanstvenoistraživačke institucije te na aktivno sudjelovanje u transferu znanja i tehnologija u gospodarstvo.

Upravo ovako sagledana perspektiva pomaže velikim svjetskim sveučilištima da ostanu u skladu s trendovima, izazovima i prilikama u stvarnom svijetu, osiguravajući pri tome da akademski programi ostanu relevantni i usklađeni s potrebama društva i tržišta rada i to kroz osnovane Gospodarske savjete. Ti su gospodarski savjeti ustrojeni kao savjetodavna tijela, i najčešće se nazivaju Savjetodavnim odborom za industriju (eng. Industry Advisory Board) kojeg čine istaknuti industrijskih lideri i stručnjaci usmjereni na unaprjeđenje misija i vizija te davanje savjeta i preporuka. Ono što je svima zajedničko je da donose nove perspektive, uvide u industriju, strateško vodstvo i opipljive koristi koje pomažu sveučilištima da napreduju u dinamičnom obrazovnom okruženju koje se razvija. Konkretno, nastoje poticati suradnju između industrije i akademske zajednice, stvarajući sinergijsko partnerstvo koje unapređuje inovativno obrazovno iskustvo i spremnost za karijeru studenata, te osigurati da su programi i inicijative usklađeni s potrebama i trendovima industrije, osnažujući diplomante da postanu visokokvalificirani stručnjaci i lideri u svojim područjima.

Članovi, točnije čelnici iz industrije, stručnjaci i bivši studenti odnosno alumni, imaju ključnu ulogu u unapređenju ciljeva institucije velikodušno doprinoseći svojim vremenom, resursima i stručnošću kako bi potaknuli rast, financirali stipendije, uspostavili zaklade i podržali razne inicijative za napredovanje koje koriste i instituciji i studentima. U nastavku navodimo neke od primjera takvih dobrih praksi u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.

TU Graz – Graz University of Technology blisko surađuje s tvrtkama s ciljem poticanja inovacija. Ostvaruju se partnerstva s regionalnim malim i srednjim tvrtkama i međunarodnim koncernima. Gospodarski subjekti ostvaruju svoje partnerstvo sa Sveučilištem kroz stipendiranje najuspješnijih studenata, pružanje podrške obrazovnoj infrastrukturi i pozicioniranju vlastite tvrtke u prvi plan, koristeći kompetencije TU Graz za njihove inovacijske programe, koristeći znanje i iskustvo znanstvenika TU Graz, rad na projektima sa studentima. Dobar primjer sveučilišne suradnje s gospodarstvenicima očituje se i u osnivanju Christian Doppler laboratorija koji je orijentiran na primjenu fundamentalnih istraživanja visoke razine. U tom kontekstu istaknuti znanstvenici surađuju s inovativnim tvrtkama. Christian Doppler Research Association međunarodno je priznat kao primjer najbolje prakse za promicanje ovakve suradnje, a zajednički ga financiraju javni sektor i privatne tvrtke.

Technical University of Munich – Munich Institute of Robotics and Machine Intelligence (MIRMI) isto tako ima dobru suradnju najvećim i najiskusnijim međunarodnim tehnološkim tvrtkama čiji su predstavnici članovi Industrijskog savjetodavnog odbora (IAB). Na dvogodišnjim sastancima IAB-a, članovi savjetuju o MIRMI-evoj strategiji inovacija. Vodeća tijela MIRMI-ja i IAB savjetuju se o strategijama za izgradnju međunarodno uspješnih inovacija i prijenosa tehnologije te za razvoj potencijalne istraživačke suradnje.

Ako pogledamo Sjedinjene Američke Države s druge strane, svakako su neizostavni Stanford University i Massachusetts Institute of Technology (MIT) te između ostalih i Northwestern University, koji se redovno svrstavaju među 100 najboljih inovativnih sveučilišta (Reuters Ranks).

Stanford University – Stanford Business School of Graduate ima Savjetodavno vijeće koje se sastoji od članova biranih na temelju svojeg zvanja u upravljačkoj profesiji, odnosno čelnika privatnog i javnog sektora u malim i velikim tvrtkama iz Sjedinjenih Država i cijelog svijeta koji nude široku lepezu perspektiva i iskustava.

MIT-Massachusetts Institute of Technology – Microsystems Technology Laboratories-MTL ima Industrijski savjetodavni odbor MIG-a (IAB) koji se sastoji od članova koji predstavljaju tvrtke članice MIG-a (Microsystems Industrial Group) i koji pomažu osigurati da istraživačke i obrazovne aktivnosti u programu Microsystems budu komplementarne onima koje se provode drugdje i da su relevantne za potrebe industrije. IAB služi kao zvučna ploča za određene ideje i potiče neformalne interakcije između osoblja MIT-a i tvrtki koje predstavljaju. IAB se sastaje jednom godišnje kako bi pregledao cjelokupni rad laboratorija, tekuće istraživačke projekte i buduće smjernice za istraživanje mikrosustava i obrazovanje na MIT-u.

Northwestern University – McCormick School of Engineering, Evanston, Cook County, Illinois, United States – MSIT Industrijski je savjetodavni odbor (IAB) osnovan 1998. kako bi pomogao u usmjeravanju budućeg smjera MSIT programa. IAB uključuje lidere IT industrije iz sektora kao što su proizvodnja, transport, farmaceutski i savjetodavni, uz članove Upravnog odbora MSIT-a. Putem dvogodišnjih sastanaka i redovite korespondencije, članovi pomažu osigurati kontinuirani uspjeh MSIT-a tako što osiguravaju da program i dalje odgovara potrebama industrije, obavljaju redovite revizije nastavnog plana i programa i ponude tečajeva radi relevantnosti i korisnosti izrađuju i provode strateške planove te pomažu u promociji programa, marketingu i zapošljavanju

STUDENT STJEČE VRHUNSKA ZNANJA I KOMPETENCIJE

U kontekstu najinovativnijih svjetskih sveučilišta uzimajući kao primjer upravo ona koje se iz godine u godinu nalazi na samom vrhu, bitno je sagledati u čemu se krije njihova snaga.

Dakle, Sveučilište Stanford prvo mjesto na Reutersovoj listi najinovativnijih sveučilišta na svijetu, zauzima dosljednim izdavanjem novih patenata i radova koji utječu na istraživače diljem svijeta. Smješteno u srcu kalifornijske Silicijske doline, Sveučilište Stanford odigralo je ključnu ulogu u razvoju našeg umreženog svijeta. Početkom 1970-ih profesor Vint Cerf sa Stanforda ko-dizajnirao je TCP/IP protokole koji su postali osnovni komunikacijski standard za Internet, a 1991. fizičari u Stanford Linear Accelerator Center postavili su prvi svjetski web-poslužitelj izvan Europe. Nastavno osoblje i bivši studenti sveučilišta osnovali su velike tehnološke tvrtke uključujući Google, Hewlett-Packard i Cisco Systems. Studija sveučilišta iz 2012. procijenila je da tvrtke koje su osnovali poduzetnici sa Stanforda generiraju toliki prihod da bi, kada bi formirale neovisnu naciju, bila među 10 najvećih svjetskih gospodarstava. S druge strane, nikako ne smijemo izostaviti i “epicentar Silicijske doline”, tehnološki park Stanford Research Park (SRP), osnovan 1951. godine kao zajednička inicijativa Sveučilišta Stanford i grada Palo Alto. Dakle radi se o prvom svjetskom sveučilišno istraživačkom parku koji ima više od 150 tvrtki, uključujući Hewlett-Packard, Tesla Motors, TIBCO i VMware, a prijašnji zakupci visokog profila uključuju i NeXT Computer Stevea Jobsa, Xerox PARC i Facebook.

Sveučilište u Zagrebu upravo iz navedenih razloga inicijativom osnivanja svoga Gospodarskog savjeta želi potaknuti jednu novu perspektivu vlastitog razvoja. Jedan od glavnih ciljeva ove inicijative integriranje je obrazovnog procesa sa zajedničkim istraživanjima s industrijom u okviru transfera tehnologije. Cilj te integracije je prije svega student koji sudjelujući u takvom integriranom procesu stječe vrhunska znanja i kompetencije koje će ga nakon studiranja profilirati za tržište rada. Osim toga transfer tehnologije između Sveučilišta i industrije je dvosmjeran proces koji Sveučilištu osigurava dodatni razvoj kako njegovih ljudskih resursa, tako i ukupne materijalne infrastrukture. Jedan od rezultata ove suradnje bit će i realizacija projekta ZUK Borongaj Sveučilišta u Zagrebu koji bi upravo trebao biti praktični dokaz planirane suradnje u svim njegovim znanstveno-istraživačkim i obrazovnim izvedenicama.