Novi pristup za zaštitu genetske raznolikosti u Europi
Prof. dr. sc. Vlatka Čubrić Čurik sa Zavoda za opće stočarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavila je sa skupinom autora s projekta CA 18134 – G-bike prioritetan rad i za Republiku Hrvatsku, o utjecaju klimatskih promjena i genetičkoj raznolikosti vrsta, u najviše rangiranom časopisu „Nature Ecology and Evolution“
Genetska raznolikost je ključna ako se vrste trebaju prilagoditi klimatskim promjenama. Međunarodno istraživanje objavljeno 15. siječnja 2024. u visokorangiranom časopisu Nature Ecology and Evolution pokazuje da su trenutni napori za praćenje genetske raznolikosti u Europi nepotpuni i nedostatni.
Svako živo biće na našoj planeti ima male razlike u nasljednom materijalu. Dakle, kada se okoliš mijenja i postaje nepovoljan za populacije vrsta (biljaka i životinja), ova genetska varijabilnost može im omogućiti prilagodbu novim uvjetima, umjesto da izumru ili moraju migrirati u druge habitate.
Ukratko, genetska raznolikost je jedan od ključeva preživljavanja vrsta.
Godine 2022., Međunarodna konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) stavila je veći naglasak na potrebu zaštite genetske raznolikosti koja se nalazi u divljim vrstama, temeljnom sastavnicom biološke raznolikosti koja je ranije uglavnom zanemarivana.
Globalno zatopljenje već vrši veliki pritisak na mnoge vrste u Europi, posebno na one s populacijama na klimatskim granicama njihovog raspona. Mogućnost vrsta da se odupru većoj vrućini ili suši, kao i novim vrstama koje koloniziraju njihovo okruženje, stoga određuje njihovo preživljavanje. U ovim graničnim situacijama je najhitnije mjeriti genetsku raznolikost, kako bi se procijenila sposobnost dotične vrste da opstane.
Međunarodna studija objavljena u časopisu Nature Ecology & Evolution ispitala je praćenje genetske raznolikosti u Europi te je uključivala i podatke iz Hrvatske. Prof. dr. sc. Vlatka Čubrić Čurik, s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (nositeljIca kolegija Animalne genetike te voditeljica Laboratorija za arheogenetiku), zajedno s drugim istraživačima dala je doprinos za razvoj novog alata za identifikaciju geografskih područja na kojima bi praćenje genetike trebalo biti prioritet. Rezultati pokazuju da su napori za praćenje genetske raznolikosti u Europi nepotpuni i da ih treba nadopuniti.
– Analizom svih programa genetskog praćenja u Europi, studija je pokazala geografska područja u kojima su potrebni veći napori u praćenju, uglavnom na jugoistoku Europe. Poboljšano praćenje omogućilo bi otkrivanje područja pogodnih za te varijante i zaštitu istih kako bi se očuvala genetska raznolikost koja je ključna za dugoročno preživljavanje vrsta. Neke od tih ugroženih vrsta pružaju i neprocjenjive usluge ljudima, poput oprašivanja usjeva, kontroliranja štetočina, pročišćavanja vode i regulacije klime, objašnjava za Universitas portal prof. Čubrić Čurik.
Studija je uključila napore 52 znanstvenika koji predstavljaju 60 sveučilišta i istraživačkih instituta iz 31 zemlje.
Rezultati sugeriraju da bi europski programi praćenja genetske raznolikosti trebali biti sustavno prilagođeni kako bi obuhvatili sve ekološke gradijente te uključili sva osjetljiva i visoko biodiverzitetna područja. S obzirom na nedavne sporazume o zaustavljanju opadanja biološke raznolikosti, kojima je Hrvatska zemlja potpisnica, studija također ističe da je hitno potrebno bolje praćenje vrsta općenito i njihove genetske raznolikosti posebno na međunarodnoj razini. To će omogućiti bolje planiranje korištenja zemljišta i podršku za akcije očuvanja i obnavljanja ekosustava, koje pomažu osigurati opstanak vrsta i usluge koje pružaju.
– Ako želimo nastaviti živjeti u skladu s prirodom, moramo uložiti više sredstava i truda kako bismo pratili genetske razlike i upravljali biološkim resursima na optimalan nači, zaključuje naša sugovornica.
Objašnjava da identificiranje jedinstvenih genetskih karakteristika u različitim područjima ili među populacijama pomaže u određivanju koje se vrste i populacije trebaju posebno pratiti i očuvati. U poljoprivredi, pak, istraživanje genetske raznolikosti može pomoći u razvoju sorti biljaka ili pasmina životinja koje su otpornije na bolesti, suše ili štetnike. Time se poboljšava otpornost usjeva i stoke, što doprinosi sigurnosti hrane.
Dekan zagrebačke Agronomije prof. dr. sc. Ivica Kisić uvjeren je da ova istraživanja predstavljaju izuzetno vrijedan doprinos akademskom i znanstvenom svijetu te imaju neprocjenjivu važnost za poljoprivrednu proizvodnju.
– Za Agronomski fakultet ovakva istraživanja znače kontinuiranu potporu u razvoju znanstvenih spoznaja i obrazovanju naših studenata, koji će biti ključni čimbenici u unapređenju poljoprivredne prakse i održivog gospodarenja resursima.”
Rad profesorice Vlatke Čubrić Čurik i grupe autora možete pročitati OVDJE.
