Djeci i mladima trebaju alati za snalaženje u eri interneta i društvenih mreža

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatski Telekom pokreću novi projekt – projekt implementacije programa prevencije ponašajnih ovisnosti i rizičnih ponašanja u virtualnom okruženju „Alati za moderno doba“. Temelj ove suradnje čini prepoznata povećana ranjivost skupine djece i mladih kada je riječ o razvoju ponašajnih ovisnosti i uključivanju u rizična ponašanja u virtualnom okruženju, te važnost sustavnog i znanstveno-utemeljenog ulaganja u preventivne intervencije u ovom području.

Glavni cilj projekta je educirati stručne suradnike i nastavnike osnovnih škola diljem Republike Hrvatske za provedbu preventivnog programa „Alati za moderno doba“, te na taj način osigurati dugoročnu i održivu implementaciju programa tj. njegovu dostupnost populaciji učenika sedmih i osmih razreda osnovne škole, objašnjava za Universitas prof. dr. sc. Neven Ricijaš, voditelj projekta:

– Program prevencije ponašajnih ovisnosti i rizičnih ponašanja u virtualnom okruženju „Alati za moderno doba“ sveobuhvatan je i znanstveno utemeljen program univerzalne prevencije za učenike sedmih i osmih razreda osnovne škole. Utemeljen je na znanstvenim činjenicama, rezultatima inozemnih i domaćih istraživanja, kao i na znanstvenim principima uspješnih preventivnih intervencija. Njegov je opći cilj osnaživanje učenika za razvoj osobno odgovornog ponašanja u virtualnom okruženju na način da se ulaže u socio-emocionalne vještine učenika, odnosno njihove osobne ALATE.

ŠTO JE PROGRAM UNIVERZALNE PREVENCIJE?

Program prevencije tri su godine razvijali stručnjaci zagrebačkog ERF-a, a rezultati evaluacije govore u prilog njegovoj učinkovitosti. Dobio je pozitivno stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje te suglasnost za provedbu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske. Sadržajem ovog preventivnog programa doprinosi se ostvarivanju odgojno-obrazovnih očekivanja kurikuluma međupredmetnih tema (prvenstveno “Osobni i socijalni razvoj”, „Zdravlje” i “Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije”), te se dodatno osnažuju potencijali školskih ustanova za preventivno djelovanje.

A na što mislim kada kažemo kažemo da je riječ o „programu univerzalne prevencije“, pitamo profesora Ricijaša?

– Izraz ‘program’ podrazumijeva određeno kontinuirano trajanje i sustavan rad na nekom području. Izraz ‘univerzalno’ znači pak da je program namijenjen cijeloj populaciji djece. Zahvaćaju se sva djeca u školskom sustavu, a ne samo rizična ili samo nadarena, ili samo dječaci ili samo djevojčice. Međutim, budući da u djetinjstvu imamo izražene različite potrebe u različitim razvojnim fazama, nužno je univerzalno razmišljati prema specifičnoj dobnoj skupini. Naposljetku, izraz ‘prevencija’ odnosi se na spriječavanje nečega prije nego što se javi. Današnja su djeca vrlo aktivna u virtualnom okruženju, a glavni je cilj ovog programa prevenirati različita rizična ponašanja te štetne psihosocijalne posljedice korištenja digitalnih tehnologija, navodi naš sugovornik.

Na temelju više desetljeća istraživanja u prevencijskoj znanosti, danas znamo da ako želimo postići učinak intervencije, moramo slijediti standarde učinkovitih intervencija. Ono što je posebno važno jest usmjerenost na osnaživanje socijalno-emocionalnih vještina.

– Preventivne aktivnosti kratkog trajanja i usmjerene samo na znanje, kroz recimo jednokratna predavanja, „zastrašivanje“ i slične metode, ograničenog su utjecaja ili su neučinkovite, a potencijalno (posebno kada je riječ o nekim rizičnim ponašanjima) i štetne. To možemo dobro ilustrirati na primjeru pušenja – svi pušači na svijetu znaju da je ono štetno, no i dalje puše. Dakle, informacija o nečemu nije dovoljna za promjenu ili usvajanje nekih novih obrazaca ponašanja, dodaje socijalna pedagoginja prof. Sanja Radić Bursać iz Nastavno-kliničkog centra ERF-a.

RAZVOJ SOCIJALNO-EMOTIVNIH VJEŠTINA

S obzirom da sama informacija nije dovoljna, postavlja se pitanje što je potrebno? U svim životnim razdobljima, za adekvatno nošenje sa životnim izazovima, važnu ulogu imaju socijalno-emocionalne vještine. Ključna obilježja socijalno-emocionalnih vještina su da se razvijaju tijekom cijelog života, mogu se „učiti“ i unaprjeđivati.

Također, upravo se adolescencija smatra životnim razdobljem kada je nužno intenzivno raditi na ovim vještinama, posebno uključivanjem u univerzalno preventivne programe.

– U ovom programu konkretno, uz točna i ispravna znanja o virtualnom okruženju, radi se na vještinama donošenja odluka i rješavanja problema, nošenja sa stresnim događajima i neugodnim emocijama (eng. coping skills), uspostavljanja i održavanja odnosa te analize i asertivnog nošenja sa socijalnim utjecajima. Od utjecaja vršnjaka, medija, društvenih mreža nadalje, otkriva viša asistentica na ERF-u dr. sc. Sabina Mandić.

Dodaje kako tijekom cijelog trajanja Programa učenici uče nove i unaprjeđuju postojeće socijalno-emocionalne vještine – usvajaju nove ALATE! Na taj način se osnažuju za nošenje sa svakodnevnim izazovima modernog doba i izazovima vlastitog odrastanja.

Projektni tim čini skupina stručnjaka s višegodišnjom praktičnom, znanstvenom i nastavnom ekspertizom u području rizičnih ponašanja i bihevioralnih ovisnosti, te s bogatim iskustvom u razvoju znanstveno-utemeljenih intervencija usmjerenih djeci i mladima. Voditelj projekta je prof. dr. sc. Neven Ricijaš.

Preventivni program „Alati za moderno doba“ namijenjen je svim učenicima sedmih i osmih razreda osnovne škole, odnosno djeci između 12. i 14. godine života. Ova razvojna dob predstavlja fazu rane adolescencije koja je često obilježena i prvim eksperimentiranjem s nekim rizičnim ponašanjima, uglavnom još uvijek blažeg karaktera, pojašnjava prof. Ricijaš:

– Kada je riječ specifično o ponašajnim ovisnostima te rizičnim ponašanjima u online okruženju, što je u fokusu ovog Programa, adolescenti predstavljaju posebno rizičnu skupinu. Naime, suvremena istraživanja kontinuirano potvrđuju da adolescenti znaju adekvatno prepoznati razinu rizika neke situacije, no to ne znači da će se u skladu s tim znanjem ili informacijom i ponašati. Međutim, imaju li djeca osnažene vještine planiranja, donošenja odluka, odupiranja pritisku vršnjaka, kvalitetnog reguliranja emocija, nošenja sa stresnim situacijama te kritičkog mišljenja, veća je vjerojatnost da će izbjegavati različite rizične situacije i više brinuti o vlastitoj dobrobiti i zdravlju.

Stoga, naglašava Ricijaš, upravo u ovoj životnoj dobi postoji snažna potreba za kvalitetnim stručnim radom usmjerenim stjecanju i unaprjeđenju socijalno-emocionalnih vještina.

S obzirom da odgojno-obrazovni sustav okuplja sve sudionike zdravog i pozitivnog razvoja kao što su stručnjaci, obitelji, zajednica i gotovo cijela populacija djece i mladih, škola je najadekvatniji kontekst za provedbu preventivnih intervencija. Drugim riječima, škola i prevencija predstavljaju prirodan spoj.

Opći cilj programa je osnaživanje učenika 7. i 8. razreda osnovne škole za razvoj njihovog odgovornog

ponašanja značajnog u prevenciji ponašajnih ovisnosti i rizičnih ponašanja u virtualnom okruženju te ostvarivanje pozitivnih razvojnih ishoda.

OSNAŽIVANJE OSJEĆAJA SAMOEFIKASNOSTI

O specifičnim pak ciljevima govori izv. prof. dr. sc. Dora Dodig Hundrić:

– Želja nam je poboljšati znanje učenika o rizičnim ponašanjima, odnosno ponašajnim ovisnostima specifično u domeni korištenja interneta, društvenih mreža i videoigara, ali i kockanja/klađenja. Zatim, poboljšati kritičko razmišljanje o vlastitim izborima ponašanja, koja uključuju i rizična ponašanja te posljedicama tih izbora. Unaprediti njihove vještina donošenja odluka i rješavanja problema, nošenja sa stresnim događajima i neugodnim emocijama, uspostavljanja i održavanja odnosa, odolijevanja vršnjačkom pritisku te analiza i asertivno nošenje sa socijalnim utjecajima. Što bi pak sve trebalo utjecati na osnažen osjećaj generalne samoefikasnosti učenika.

Kako bi se ostvarili navedeni ciljevi, naglasak je ovog Programa upravo na socijalno-emocionalnim vještinama koje se uče i unaprjeđuju kroz razne grupne metode rada i poučavanja uz kombinaciju raznovrsnih intrapersonalnih i interpersonalnih te kreativno-ekspresivnih tehnika kao što su: individualno ispunjavanje radnih listova, grupne rasprave, igranje uloga, kvizovi, izrade postera i plakata, analize tematskih priča i situacija, korištenje audio-vizualnog materijala i dr.

Korištenjem raznovrsnih, kreativnih i razvojno usklađenih metoda rada, socijalno-emocionalne vještine se uvježbavaju unutar grupe učenika, uz sustavno vođenje educiranih voditelja, kazala nam je socijalna pedagoginja prof. Ana Rakić sa zagrebačke Klinike za psihijatriju Sveti Ivan:

– Iako je situacija neutralna i „uloge se igraju“, upravo takvo uvježbavanje vještina povećava vjerojatnost da će se vještina u konkretnoj rizičnoj situaciji upotrijebiti. Primjerice, ako naučimo dobro voziti bicikl na osiguranoj biciklističkoj stazi uz podršku mentora ili trenera, veća je vjerojatnost da ćemo se na cesti odnosno u prometu snaći u potencijalnoj rizičnoj situaciji. Ista logika vrijedi i kod socijalno-emocionalnih kompetencija.

Program „Alati za moderno doba“ sastoji se od nekoliko komponenti te spaja aktivno u svoje aktivnosti uključuje učenike, roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike. Program provode educirani stručni suradnici i učitelji/nastavnici zaposleni u osnovnim školama, a koji su uspješno završili trodnevnu edukaciju u okviru Centra za cjeloživotno učenje Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Programski paket uključuje: cjeloviti Priručnik za provedbu programa s učenicima, Radne bilježnice za učenike koji će pohađati program, edukativni materijal – prezentacije s edukacije i relevantne znanstvene i stručne tekstove, materijale za provedbu aktivnosti namijenjenih roditeljima i članovima učiteljskih vijeća, upitnike za evaluaciju učinka s učenicima (predtest i posttest upitnici), upitnike za evaluaciju procesa implementacije.

– Program s učenicima provodi voditeljski par. Jedan je voditelj nužno stručni suradnik u školi (pedagog, psiholog, socijalni pedagog ili drugi stručnjak pomažuće profesije), a drugi je predmetni nastavnik koji je također završio edukaciju, objašnjava modus operandi socijalna pedagoginja mag. Lucija Lamešić.

Program je psihoedukativnog karaktera i sastoji se od: uvodni informativno-motivacijski susret, 11 interaktivnih radonica za učenike (12 tjedana, 1 x tjedno po 45 minuta), 1 tematsko interaktivno predavanje za roditelje učenika uključenih u program (jednokratko, 60 min), 1 stručno interaktivno predavanje za članove učiteljskog vijeća škole u kojoj se provodi program (jednokratno, 60 min)

Svaka je radionica usmjerena na razvoj ili unaprjeđenje neke od socijalno-emocionalnih vještina na koje je Program usmjeren. Drugim riječima, na svakoj radionici učenici stječu novi ALAT za učinkovitije snalaženje u svakodnevnim situacijama, nošenje s izazovima i donošenje osobno odgovornih odluka.

Upravo kao što naslov projekt govori – dajemo djeci i mladima ALATE za nošenje s izazovima modernog doba. Svaki roditelj i prosvjetar zna da je tih izazova svakog dana sve više.

---

Razlog za brigu ima i previše!

Istraživanja pokazuju da je svako deseto dijete doživjelo neugodno iskustvo na internetu, a djeca koja doživljavaju nasilno ponašanje preko interneta češće doživljavaju i nasilno ponašanje u realnom okruženju. Također, svaki drugi mladi adolescent zaprimi sadržaj seksualne tematike i od poznatih i od nepoznatih osoba, a 20 posto ih je prosljeđivalo tuđi seksualni sadržaj bez pristanka te osobe. Čak dvije trećine adolescenata dopisivalo se s osobom koju su upoznali online, a trećina ih je pokazalo iznimno rizično ponašanje otišavši na susret s takvom osobom, bez znanja roditelja.

Sveobuhvatan preventivni program „Alati za moderno doba“ koji će se provoditi u osnovnim školama diljem Hrvatske nužan je s obzirom na činjenicu da 30 posto učenika u Hrvatskoj koristi internet više od četiri sata dnevno, a četvrtina njih i sami prepoznaju kako su previše uronjeni u virtualni svijet. Pritom 50 posto adolescenata provjerava društvene mreže čim im stigne notifikacija, bez odgađanja i bez obzira što se događa u njihovom realnom okruženju. Jedan posto srednjoškolaca zadovoljava kriterije ovisnosti o internetu, a 20 posto ih već manifestira probleme povezane s prekomjernim korištenjem interneta, što bi značilo zabrinjavajućih četiri učenika po razrednom opredjeljenju.

Takvi rezultati se dijelom mogu pripisati i nedostatku sustavnog ulaganja u razvoj vještina kod mladih, specifično u području odgovornog korištenja digitalnih tehnologija.