Važnost multidisciplinarnog pristupa u palijativnoj skrbi

Varaždin, često puta nazivan Mali Beč, uistinu jest lijep grad na sjeverozapadu Hrvatske kojeg krase barokne vile, crkve, parkovi, cvjetnjaci, jedno od ljepših groblja u Europi, a sada je poseban još po nečemu. Naime, proteklih je dana u Varaždinu organiziran nesvakidašnji kongres. Na inicijativu i u organizaciji Hrvatskog društva medicinskih sestara u palijativnoj skrbi, te u suorganizaciji Sveučilišta Sjever, Doma zdravlja Varaždinske županije i Opće bolnice Varaždin, održan je međunarodni kongres pod nazivom „Važnost multidisciplinarnog pristupa u palijativnoj skrbi“. Posebnost i veliki značaj ovog kongresa očitovao se u mnogobrojnim temama koje su bile izlagane, a odnosile su se na multidisciplinarnost u palijativi. One su uključivale komunikacijske izazove u planiranju skrbi, multidisciplinarni pristup u donošenju odluka kod disfunkcionalnih obitelji, izazove koji se javljaju u pružanju palijativne skrbi, multidisciplinarnost u pripremi za oprost i žalovanje, isto tako multidisciplinarni pristup u poboljšanju kvalitete života, a tu je bila i nezaobilazna tema boli. Uz velik broj autora izlagača, prezentirano je pedesetak naslova, četrnaest postera, a održan je i jedan okrugli stol, dvije radionice i šest panel rasprava.

Teme iz navedenih područja prezentirali su stručnjaci različitih profila, a njihov je sadržaj mogao poslužiti u razmjeni i proširivanju znanja i iskustava sa svrhom boljeg razumijevanja potreba palijativnih pacijenata i njihovih obitelji. Vrlo je važno da se u današnje vrijeme okarakterizirano mnogim malignim oboljenjima posveti posebna pažnja segmentu palijativne skrbi i da se ne zanemare ljudi koji su se našli suočeni s terminalnom dijagnozom. U osvješćivanju tog dijela naše svakodnevice, baš kao i u praktičnom radu po pitanju mobilnih timova palijativne skrbi, osobito se trude Varaždinska, Međimurska i Istarska županija.

Teško je navesti sve naslove koji su obogatili ovaj kongres, no među mnogim zanimljivim bili su: Donošenje odluka u multidisciplinarnom timu palijativne skrbi – izazov za medicinske sestre i tehničare, Komunikacija kao glavni alat i najveća zapreka u donošenju odluka u palijativnoj skrbi, Najčešći komunikacijski problemi u donošenju odluka: nerealna očekivanja od profesionalaca, Nasilje nad starijim osobama – oblici zlostavljanja starijih osoba, Dječja palijativa, Multidisciplinarnim pristupom i integracijom do ostvarenja pedijatrijske palijativne skrbi u kući – prikaz slučaja, Dileme i donošenje teških odluka kod planiranog otpusta djeteta, koje ima potrebu za palijativnom skrbi, iz bolnice – prikaz slučaja, Nacrt zakona o pomoći dobrovoljnom završetku života u Republici Sloveniji, Priprema obitelji na gubitak i žalovanje u svakodnevnom radu, Smisao u prolaznosti, Neadekvatna terapija boli – prikaz slučaja, i mnoge druge. Okrugli stol govorio je o budućnosti palijativne skrbi, a prezentirana je i jedna na prvu možda neobična inicijativa – Kafić smrti koja radi na detabuiziranju pojma smrti u društvu.

Na plakatima poster sekcije mogle su se pročitati vrijedne poruke o ključnim osobinama, vještinama i izazovima vezanim za pristup palijativnim pacijentima. Tako se o suosjećanju govori na način da ga svi posjedujemo i da je to vještina neophodna za zdravo starenje te prihvaćanje životnih izazova kao što su teška bolest, pružanje njege, umiranje i tugovanje. Suosjećanje predstavlja duboku svijest o patnji bližnjega te želju da ju se ublaži. Stoji kako su ozbiljno bolesni ljudi 95 % dio zajednice, dok medicinsku skrb primaju samo preostalih 5 % vremena. Briga jednih za druge u teškim trenucima i vremenu gubitka nije zadatak samo za zdravstvene i socijalne službe, nego je odgovornost čitavog društva. Zato ponašanje prema bolesniku mora biti temeljeno na ljubaznosti i poštovanju. Istaknuto je kako mala djela ljubaznosti daju osobnost pružanju njege, a zapravo oduzimaju malo vremena.

Sudionici ovog multidisciplinarnog kongresa podijelili su svoja stečena znanstvena saznanja, znanja iz praktičnog rada na terenu i proživljena osobna iskustva s mnogim prisutnima kako bi se po pitanju palijativne skrbi što više međusobno poticali, povezali i umrežili. Palijativna medicinska skrb danas je, uz preventivnu i kurativnu medicinu, neophodni dio medicinske struke. Međutim, da bi ona uistinu imala u punini ispunjen poziv, mora biti više od ponekad mehanističke medicinske prakse i mora u sebi imati protkano suosjećanje, ljubav i zahvalnost spram drugog ljudskog bića u terminalnoj fazi njegova života. Uz naravno prisutnu medicinsku mogućnost ublažavanja boli i patnje, ovdje je nezamjenjiva ljudska dimenzija topline izražavana lijepom riječi, slušanjem, iskrenim dodirom, osmjehom, utjehom, dijeljenjem, razumijevanjem, podrškom i mnogim drugim temeljnim stavkama kvalitetnih ljudskih međuodnosa. One su u današnje vrijeme uslijed užurbanosti, prolaznosti i potrošnosti života često puta zanemarene, ali zato ništa manje potrebne. Na kraju, palijativna skrb jedino tako može ostvariti svoju svrhu i brinuti se da svaki njen pacijent ima dostojanstven završni dio života.

Napisao: Saša Zavrtnik, dr. med. vet. (Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu)