Jezici kao bogatstvo i vrjednota

Inicijativom Vijeća Europe 26. rujna diljem Europe obilježava se Europski dan jezika. Time se želi valorizirati europsko jezično bogatstvo i raznolikost kao jedna od europskih vrjednota i potaknuti na učenje više jezika, u svakoj životnoj dobi. Želi se također snažnije naglasiti potreba očuvanja jezika kao baštine, jezika kao bitne sastavnice identiteta svakoga pojedinca, jezika koji mu služi u sve složenijoj i dinamičnijoj komunikaciji današnjice. Naime, brojna politička, gospodarska i demografska kretanja na globalnoj razini dovode do velikih mijena unutar jezičnih zajednica pa dolazi do posvemašnjega prožimanja i intenzivnih dodira jezika i kultura. Sve to ima velike posljedice za jezične zajednice i same pojedince, govornike jezika. Istodobno, više nego ikad prije nameće se potreba poznavanja više jezika, što obrazovne sustave stavlja pred velike izazove.

Suočene s takvim prilikama, mnoge međunarodne institucije i organizacije, ponajprije UNESCO, potom Vijeće Europe, nastoje s jedne strane očuvati jezičnu raznolikost zaštitom ugroženih jezika, ali i omogućiti svakomu pojedincu da može rabiti svoj jezik i učiti druge jezike. U tom smislu posebno značenje imaju procesi poučavanja i učenja jezika u okviru obrazovnih politika. Potporu tomu daju Vijeće Europe i Vijeće Europske unije nizom preporuka koje, između ostaloga, govore o potrebi učenja barem dvaju stranih jezika od najranije dobi. Preporuka iz 2019. Vijeće Europske unije o sveobuhvatnom poučavanju i učenju jezika osobito ističe da je u svrhu valorizacije jezične raznolikosti pojedinca potrebno stvoriti okružje u kojem se podupire napredovanje u učenju jezika, učenikova motivacija za učenje jezika i njegova samostalnost. Naglašava se da je potrebno omogućiti raznolikost jezične ponude u školama kako bi se, uz najzastupljeniji engleski, učili i drugi jezici. Jednako tako, naglašava se u Preporuci, potrebno je podupirati učitelje i ravnatelje, a sve kako bi se na optimalan način valorizirala učenikova višejezičnost, tj. poznavanje više jezika, kao učenikova sposobnost i bogatstvo. Jer, kako to ističu mnogi autori, jezici i kulture nisu „stisnuti“ u zatvorene mentalne prostore, oni su kod višejezičnoga pojedinca međusobno povezani. Višejezičnost je neprijeporno snažan adut svakoga pojedinca jer mu omogućuje da svoj jezični repertoar rabi u različitim komunikacijskim situacijama.

Naglasimo i u ovoj prigodi da je jezik osnova kognitivnoga razvoja djeteta, temelj za njegov razvoj kao pojedinca unutar društvene skupine, a koristi od poznavanja većega broja jezika utječu na sve aspekte njegova života. U današnje vrijeme, zbog dostupnosti i utjecaja medija i digitalnih tehnologija, strani jezici, osobito engleski, u znatnoj mjeri prožimaju mnoge pore života djeteta, još od rane dobi.

Djeca s lakoćom ovladavaju jezicima, osobito kada su njima okruženi, često u njih i uronjeni te vrlo rano dolaze u dodir s drugim jezicima, bilo u vrtiću, školi, na putovanjima, u obiteljskim susretima, kroz vrlo različite aktivnosti (igre, glazbu i sl.).  

Valja isto tako podsjetiti da, kao i za materinski jezik, o poučavanju i učenju stranih jezika država treba sustavno skrbiti.

U svrhu očuvanja vlastite jezične i kulturne samobitnosti, i hrvatski bi se obrazovni sustav trebao snažno založiti za još veću funkcionalnu višejezičnost u školstvu donošenjem jasnih odluka o poučavanju i učenju stranih jezika. Potrebno je omogućiti ravnomjerno i svima dostupno obvezatno učenje dvaju stranih jezika. Engleskoga, koji se i najviše uči, uz široku paletu drugih jezika: francuskoga, španjolskoga, talijanskoga. Kako bi višejezičnost u školama zaživjela – a ona se redovito naglašava u kurikulima stranih jezika – potrebno je omogućiti svakom učeniku da na višem stupnju obrazovanja nastavi učiti jezik koji je započeo učiti na nižem stupnju (npr. pri prijelazu iz osnovne u srednju školu).

Glede visokoga školstva, podsjetimo u prigodi Europkoga dana jezika i na činjenicu da se samo na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu mogu studirati čak 23 živa jezika, većinu njih već niz desetljeća: engleski, češki, francuski, njemački, mađarski, hindski, hebrejski, bugarski, makedonski, slovenski, srpski, hrvatski, nizozemski, poljski, portugalski, rumunjski, ruski, slovački, španjolski, švedski, talijanski, turski, ukrajinski, romski uz učenje još i kineskoga, japanskoga, norveškoga).

Intervju s prof. Ivanom Franić: Čuvanje hrvatskog jezika nema alternativu

Brojni jezici studiraju se i na drugim hrvatskim sveučilištima. I to je jamstvo hrvatske zauzetosti za višejezičnost, uraslosti hrvatske kulture i visokoga školstva u europsku tradiciju, a sve to se desetljećima očitovalo u jezičnoj raznolikosti u izboru jezika kroz obrazovnu vertikalu.

U prigodi obilježavanja Europskoga dana jezika istaknimo i to da su hrvatski jezik i hrvatska kultura stoljećima bili i jesu dio europske uljudbe. Kroz ta stoljeća u europsku je kulturu ugrađen dio našega duhovnoga i kulturnoga nasljeđa. Poučavanjem i učenjem stranih jezika kao narod i kao kultura moramo biti otvoreni prema drugim jezicima i kulturama. Jednako tako, poučavanjem i učenjem stranih jezika omogućujemo pojedincima da izgrade svoja umijeća u stranim, osobito europskim jezicima kako bi time mogli uspješnije komunicirati s govornicima drugih jezika i pripadnicima drugih kultura.