U novim prostorima Sveučilišta u Zagrebu, u zgradi Regionalnoga centra za razvoj poduzetničkih kompetencija za zemlje jugoistočne Europe – SEECEL u povodu Rektorove nagrade održan je niz događanja.
Zagrebački rektor prof. dr. sc. Stjepan Lakušić dodijelio je ukupno 100 Rektorovih nagrada: 59 nagrada za individualni znanstveni i umjetnički rad jednoga ili dvoje autora, 15 nagrada za timski znanstveni i umjetnički rad triju do deset autora, 7 nagrada za znanstveni i umjetnički rad većih razmjera – timski znanstveni i umjetnički rad (više od deset autora), 2 nagrade za posebne natjecateljske uspjehe pojedinaca ili timova (na prijedlog čelnika sastavnice ili rektora) te 17 nagrada za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici (na prijedlog čelnika sastavnice ili rektora).
REPORTAŽA: Dodijeljeno 100 Rektorovih nagrada
Pročitajte intervjue sa studentima autorima najboljih nagrađenih radova iz svakoga područja.
IAN HORVAT I INGO BORIĆ
Ian Horvat i Ingo Borić studenti su prve godine diplomskog studija, smjer Primijenjena (organska) kemija Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije. Rektorovu nagradu dobili su u prirodoslovnom području za znanstveno-istraživački rad pod nazivom: “Novi rezveratrolni derivati kao potencijalno biološki aktivne strukture – dizajn, sinteza i računalno modeliranje”.
Zbog čega ste se odlučili baš za ovu temu svoga istraživanja?
Za ovu temu rada smo se odlučili zbog konstantne potrebe za sve djelotvornijim i sigurnijim supstancama s terapijskim djelovanjem, a s naglaskom na antioksidaciju te liječenje neurodegenerativnih bolesti, kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest. Željeli smo kroz ovaj rad doprinijeti razvoju molekula koje bi potencijalno jednoga dana bile korisne i za našu generaciju.
Rad ste izradili pod mentorstvom prof. dr. sc. Irene Škorić, koliko Vam je pomogla suradnja s mentoricom?
Radili smo pod mentorstvom prof. dr. sc. Irene Škorić. Mentorica je bila izuzetno dobra, strpljiva i uvijek pozitivna kroz cijeli rad te smo dobili svu potrebnu pomoć od nje kao i novo stečeno znanje. Raditi s njom je bilo vrlo lako jer je jako organizirana osoba i nismo imali poteškoća kroz cijeli rad.
Što ova nagrada znači za vas osobno?
Rektorova nagrada primarno nije bila razlog i cilj ovog projekta, već kroz rad naučiti nove vještine i steći znanje. Na kraju, na prijedlog mentorice odlučili smo se potruditi i pokušati dobiti nagradu, stoga smo bili veoma sretni i zadovoljni što je naš uloženi trud prepoznat, a rad nagrađen. Zahvalni smo na nagradi i nadamo se da je to samo početak.
Znanstvena su istraživanja ključ razvoja znanosti u svim znanstvenim područjima. Mislite li da studenti danas, osim studentskih obveza žele sudjelovati u znanstvenim projektima i je li im to omogućeno?
Mislimo da studenti žele sudjelovati u znanstvenim projektima, no često zbog obaveza na fakultetu ne nađu vremena kako bi još napravili i takav pothvat. Naravno da im je to omogućeno, no često puta nije toliko razvikano pa većina studenata niti ne sazna za određene projekte te bi se to moglo bolje „reklamirati“ jer bi studenti time stekli potrebne radne navike kao i one u timskom radu.
Gdje se vidite po završetku studija?
Nadamo se da će nas zbog ovog rada, ali i uspjeha na studiju uočiti velike tvrtke bazirane u Hrvatskoj poput Plive ili Medike te pokazati interes za suradnju s nama. Cilj nam je pokazati kako možemo biti pouzdani radnici te pružiti nova znanja i ideje njihovom timu znanstvenika.
SARA SIVIĆ
Studentica prve godine diplomskog studija kroatologije na Fakultetu hrvatskih studija Sara Sivić Rektorovu nagradu dobila je za rad pod nazivom “Mračna akademija” osvojila je u humanističkom području.
Zbog čega ste se odlučili baš za ovu temu svoga istraživanja?
Prvenstveno zbog uske vezanosti teme uz studiranje i različite doživljaje o njemu, čime služi kao svojevrsni hommage i mojim studentskim danima, koji se polagano bliže kraju. Također, zbog prisutnosti suptilne kritike sveučilišta i akademskih zajednica, koja potiče preispitivanje sredine u kojoj studiramo ili radimo.
Rad ste izradili pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dubravke Zime, koliko Vam je pomogla suradnja s mentoricom?
Rad je izrađen pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dubravke Zime. Suradnja s njome bila mi je od velike pomoći jer sam uz njezine savjete dodatno izbrusila svoje istraživačke i autorske vještine te ću ih nastaviti primjenjivati i u budućim radovima.
Što ova nagrada znači za vas osobno?
Ova je nagrada ispunjenje jednoga sna sanjanoga još u ranim fazama mojega studiranja. Osvojiti ju značilo je nadjačati sumnje u vlastite mogućnosti zbog čega će mi uvijek služiti kao podsjetnik na snagu volje i predanosti za rad koje posjedujem.
Znanstvena su istraživanja ključ razvoja znanosti u svim znanstvenim područjima. Mislite li da studenti danas, osim studentskih obveza žele sudjelovati u znanstvenim projektima i je li im to omogućeno?
Smatram da se oni studenti, kojima zadovoljena studentska obveza ne predstavlja dovoljno postignuće ili izazov vrlo rado upuštaju u sudjelovanje u znanstvenim projektima, s ciljem vlastitoga usavršavanja. U nekoj im je mjeri (u ovisnosti od znanstvenoga područja) to i omogućeno, no više je takvih projekata svakako dobrodošlo.
Gdje se vidite po završetku studija?
Svoj daljnji znanstveni razvoj vidim radom u ustanovama koje se, u najširem smislu, bave hrvatskom kulturom, istražujući slabo proučene teme iz prošlosti, kao i novitete suvremenoga doba, koji se tek trebaju profilirati kao znanstvene teme – uz pohađanje doktorskoga studija.
NIKOLA BIŠĆAN I BRUNA BURIĆ
Nikola Bišćan i Bruna Burić, studenti 4. i 3. godine farmacije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Rektorovu nagradu dobili su u kategoriji individualnog znanstvenog i umjetničkog rada, polje biomedicina, za rad “Procjena prikladnosti terapije analgeticima kod pacijenata smještenih u domovima za starije osobe”.
Zbog čega ste se odlučili baš za ovu temu svoga istraživanja?
Ovu nam je temu zapravo predložila mentorica. Ova nas je tema zaintrigirala jer dotiče više trendova s kojima ćemo se u karijeri zdravstvenih stručnjaka vrlo često susretati. Prije svega, Hrvatska prati globalni trend starenja populacije, zbog čega će se posebna pozornost trebati posvetiti zdravstvenoj skrbi o starijim osobama. Također, starije osobe često u terapiji imaju velik broj lijekova, što nosi veći rizik od pojave terapijskih problema. Poseban problem se javlja kod liječenja boli jer bol kao zdravstveni problem u ovoj dobnoj skupini često ostaje zanemarena jer se ona percipira kao normalna posljedica starenja organizma.
Rad ste izradili pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Maje Ortner Hadžiabdić, koliko Vam je pomogla suradnja s mentorom/icom?
Ovaj rad izrađen je pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Maje Ortner Hadžiabdić, voditeljice Centra za primijenjenu farmaciju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Neskromno priznajemo kako je od izv. prof. Ortner Hadžiabdić bolju mentoricu teško naći. U svim fazama izrade rada, naša mentorica pokazala je beskrajnu strpljivost, pružala pomoć te s entuzijazmom pratila naš napredak. Svakako, njen divan mentorski pristup samo je produbio naš interes za nastavkom edukacije u području kliničke farmacije te bavljenjem znanstvenim istraživanjima.
Što ova nagrada znači za vas osobno?
Upustili smo se u izradu ovog rada kako bi se već za vrijeme studija upoznali s procesom znanstvenog istraživanja te ušli u područje kliničke farmacije i iz znanstveno-istraživačke perspektive, te je ova nagrada za nas “šlag na torti” u tom procesu. Sami smo sebi pokazali kako se timskim radom i preuzimanjem inicijative mogu ostvariti divna postignuća. Također, ova nagrada dala nam je motivaciju i produbila želju za daljnjim znanstvenim usavršavanjem.
Znanstvena su istraživanja ključ razvoja znanosti u svim znanstvenim područjima. Mislite li da studenti danas, osim studentskih obveza žele sudjelovati u znanstvenim projektima i je li im to omogućeno?
Tijekom studija ponekad je teško pronaći vrijeme za dodatne aktivnosti, posebice za dugotrajne i vremenski zahtjevne projekte, poput izrade znanstvenih radova. Svakako, uz dobru organizaciju vremena ništa nije nemoguće. Današnje generacije studenata vrlo su motivirane kako za sudjelovanje i u znanosti i u društveno-korisnim projektima, ali su, nažalost, ponekad neupućeni u mogućnosti uključivanja u znanstvene projekte, bilo na fakultetu ili izvan njega. Ključno je da studenti sami pokažu interes i motivaciju za sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima, a potencijalni mentori će to sigurno prepoznati i uložiti vrijeme, znanje i trud u njihov razvoj.
Gdje se vidite po završetku studija?
Voljeli bismo da znanstveni razvoj bude dio našeg osobnog i profesionalnog razvoja nakon završetka studija. Oboje vidimo svoju karijeru u području kliničke farmacije, te vjerujemo da ćemo u sklopu naše daljnje edukacije u tom području imati priliku razvijati naše vještine i u domeni znanstvenih istraživanja.
TIM STUDENATA
Tim studenata različitih fakulteta koji je odlučio svoj entuzijazam i vještine pretočiti u nešto konkretno i vrijedno pažnje kako bi se proširila svijest i senzibilizirala javnost o oštećenjima sluha. Ideja je potekla od Karle Marinko i Marte Skejo, studentica završne godine logopedije s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, a za veliku pomoć u tehničkoj izvedbi zaslužni su Jan Radanović, student završne godine farmacije s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, Patrik Pažur, student računarstva s Fakulteta elektrotehnike i računarstva te Ruben Finderle, student komparativne književnosti i ruskog jezika s Filozofskog fakulteta. Rektorovu nagradu za timski umjetnički rad smo dobili za naš dokumentarni film “Hear me out”, koji predstavlja životne priče četiri mlade osobe povezane s tematikom oštećenja sluha – svaku na svoj način.
Zbog čega ste se odlučili baš za ovu temu svoga istraživanja?
Logopedija je relativno mlada znanost koja se bavi širokim rasponom tema i područja: komunikacijom, jezikom, govorom, čitanjem, pisanjem, računanjem, potpomognutom komunikacijom, glasom i gutanjem. Iako mnogima nepoznato, logopedi posebno rade s osobama s oštećenjem sluha. Oštećenja sluha su zaista široko područje, a populacija osoba s oštećenjem je sasvim heterogena. Tijekom studija logopedije, studenti imaju priliku učiti znakovni jezik te dublje upoznavati kulturu i zajednicu Gluhih na kolegijima izvrsne profesorice doc. dr. sc. Marine Milković koja je i sama dijete gluhih roditelja te joj je znakovni jezik materinski jezik. Upravo na kolegijima profesorice rodila se ljubav i fascinacija za područje oštećenja sluha te želja da se tematika i heterogenost populacije predstavi široj javnosti na zanimljiv i edukativan način. Odabran je format dokumentarnog filma putem intervjua mladih osoba koje su na različite načine povezane s oštećenjem sluha – gluho dijete gluhih roditelja koje znakuje te ima kohlearni implantat, gluho dijete čujućih roditelja koje ima kohlearni implantat te nije uključeno u zajednicu Gluhih, gluho dijete čujućih roditelja koje samo znakuje te je kasnije uključeno u zajednicu Gluhih jer implantacija nije uspjela te CODA, čujuće dijete gluhih roditelja koje nudi posebnu perspektivu, most između svijeta G/gluhih i čujućih. Smatramo da su upravo mlade osobe dobra polazišna točka za predstavljanje široj javnosti jer su prošli period odrastanja i većine školovanja te mogu ponuditi model roditeljima djece s oštećenjima sluha, ali i samoj djeci – najranjivijoj skupini. Osim toga, mladi u dokumentarnom filmu su jedna od prvih generacija koje su izložene kohlearnoj implantaciji, nečem što je danas dio standardne prakse.
Rad ste izradili pod mentorstvom doc. dr. sc. Marine Milković, koliko Vam je pomogla suradnja s mentorom/icom?
Rad smo izradili pod mentorstvom doc. dr. sc. Marine Milković s Odsjeka za oštećenja sluha na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Naša profesorica je primarna iskra koja je potaknula sve što smo postigli. Ideja za dokumentarni film, samo snimanje, montaža i organizacija je djelo naših ruku, a profesorica je uvijek pronalazila pravi omjer davanja slobode da sami razvijamo svoju ideju i potpore kada zatreba. Neizmjerno joj hvala na svemu!
Što ova nagrada znači za vas osobno?
Cijeli put i proces koji smo prošli kako bismo dobili finalni produkt, naš film, doista je djelo zajedničkog rada i truda te je uvijek praćen željom većom od nas samih – senzibilizacija i edukacija javnosti o oštećenjima sluha. Veliki interes koji je film pobudio za nas znači da zajednica postaje spremna na sve veću toleranciju i prihvaćanje različitosti te dublje razumijevanje kako bi se učinio pravi i značajni pomak u životima onih koji su malo drugačiji, ali i dalje sasvim vrijedni i značajni. Nadamo se da će generacije koje dolaze iza nas poželjeti na sličan način predstaviti i druge populacije s kojima rade logopedi, ali i više od toga.
Znanstvena su istraživanja ključ razvoja znanosti u svim znanstvenim područjima. Mislite li da studenti danas, osim studentskih obveza žele sudjelovati u znanstvenim projektima i je li im to omogućeno?
Smatramo da i u ovom slučaju možemo vidjeti Paretovo načelo 80/20, što je sasvim prirodno i normalno. Određeni broj studenata više preferira rad u praksi, no uvijek postoje studenti koji žele ići izvan granica kurikuluma. Jako je važno imati mentora koji vas može povezati s pravim ljudima, dati savjete i podršku te objasniti okvir u kojem se može djelovati, ali i gdje je potrebno djelovati. Intergeneracijska suradnja te multidisciplinarna suradnja je od krucijalne važnosti, jer, iako suprotno glavnom misli današnjih generacija – sve piše na internetu, mnoge stvari samo iskustvo donosi (i nije zapisano na internetu).
Gdje se vidite po završetku studija?
Vjerujemo da ćemo se uvijek baviti znanstvenim i kreativnim radom jer je to ono što nas odmiče od svakodnevnog i uobičajenog, a naš tim je upravo takav – svatko na svoj način.
JURA HOSTIĆ, TVRTKO PUŠKARIĆ I KARLO VRDOLJAK
Jura Hostić, Tvrtko Puškarić i Karlo Vrdoljak studenti su druge godine preddiplomskog studija Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, smjera računarstvo. Nagrađeni su Rektorovom nagradom za rad “Prava vrećica – Reciklaža i razvrstavanje otpada primjenom računalnog vida”. Rad je proglašen najboljim nagrađenim radom na području tehničkih znanosti.
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu svoga istraživanja
Na ovu temu smo se odlučili jer smo htjeli proučiti mogućnosti stvarne primjene umjetne inteligencije, odnosno računalnog vida, u svrhu rješavanja nekog bitnog problema. Kao jedan smo prepoznali problem velike količine nerazvrstanog otpada, kao i neupućenost opće populacije u postojeća pravila recikliranja i infrastrukturu, prvenstveno na području Grada Zagreba. To je jedna stvar s kojom se svi susrećemo na dnevnoj bazi zbog čega smo htjeli proučiti što se u vidu toga može poduzeti.
Rad ste izradili pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dejana Škvorca, koliko Vam je pomogla suradnja s mentorom/icom?
Rad je izrađen pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Dejana Škvorca sa Zavoda za elektroniku, mikroelektroniku, računalne i inteligentne sustave. Smatramo kako nam je suradnja mnogo pomogla, pogotovo pri samom pisanju rada u skladu s očekivanim, znanstvenim standardima gdje je iskustvo poštovanog profesora bilo od velike pomoći. Ovim mu se putem želimo još jednom za sve zahvaliti te se nadamo kako ćemo imati još prilika za suradnju.
Što ova nagrada znači za vas osobno?
Nagrada nam znači mnogo jer ukazuje na to kako su naši rad i trud prepoznati na jednoj, nama visokoj, razini. Nadalje, smatramo kako smo napravili nešto stvarno dobro i korisno, a ova nagrada na jedan način to i potvrđuje. Na kraju, za nas predstavlja dobar vjetar u leđa za rad na budućim projektima i istraživanjima.
Znanstvena su istraživanja ključ razvoja znanosti u svim znanstvenim područjima. Mislite li da studenti danas, osim studentskih obaveza žele sudjelovati u znanstvenim projektima i je li im to omogućeno?
Vjerujemo kako se u svim granama Sveučilišta mogu pronaći pojedinci zainteresirani za istraživanja i razvoj na znanstvenoj razini, usprkos studentskim obvezama. Zbog dostupnosti raznovrsnih alata i velike količine informacija, u današnje je vrijeme studentima pokrenuti istraživanje, ili priključiti se jednom, lakše nego ikad. Možemo reći kako je nama to bilo omogućeno i kako nismo imali problema pri pronalasku pomoći, u vidu mentora, za izradu rada ove vrste, što vjerujemo kako vrijedi na razini čitavog Sveučilišta.
Gdje se vidite po završetku studija?
Voljeli bismo kad bi nam se pružile nove prilike za sudjelovanje u znanstvenim istraživanjima tijekom nastavka studija, za što smatramo kako će biti puno mogućnosti te kako ćemo na Sveučilištu, odnosno fakultetu, do kraja studija sigurno doći do jedne visoke znanstvene razine. Još je prerano kako bismo rekli za sigurno želimo li karijere nastaviti u znanstvenom ili primijenjenom smjeru, ali smatramo kako postoji prostor za oboje i kako ćemo biti zadovoljni neovisno o tome što na kraju odaberemo.
