Tribina o “Zajednici i različitosti” u suvremenom dobu
Pojam zajednice sa sobom nosi pojam pripadnosti, uključenosti. Kako bismo postigli osjećaj pripadnosti i općenitu uključenost svake osobe, uviđamo poziv na akciju – gledajmo svaku osobu ravnopravno i pomažimo jedni drugima, zaključak je to s prve tribine ciklusa Bioetički horizonti na temu „Zajednica i različitost”
Centar za bioetiku Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu je u suradnji s Centrom za rehabilitaciju Zagreb organizirao prvu tribinu ciklusa Bioetički horizonti na temu “Zajednica i različitost”. Glavni cilj tribine bio je ukazati na prava i društvenu inkluziju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te njihove roditelje, skrbnike i bližnje. Otvorenje je održao doc. dr. sc. Luka Janeš, ujedno i ravnatelj Centra za bioetiku, nakon čega su uslijedila izlaganja gostiju tribine.
Na važnost poštivanja autonomije i dostojanstva ljudi s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju ukazala je prof. dr. sc. Daniela Bratković sa zagrebačkog Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. Ustvrdila je kako istraživanja u Hrvatskoj, unatoč Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom (iz 2007.), i dalje pokazuju veliku disproporciju u dostupnosti sadržaja i pomoći osobama s invaliditetom, posebice u ruralnim sredinama gdje je vidljiv izostanak temeljnih prava i podrške zbog centraliziranosti sustava. Zaključila je kako hrvatsko društvo još uvijek nije dovoljno svjesno i nedovoljno uvažava osobe s invaliditetom kao aktualne suradnike i sugovornike.
Prof. dr. sc. Marko Buljevac, djelatnik Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, istaknuo je kako hrvatsko društvo nije inkluzivno te da istraživanja pokazuju kako mu i dalje nedostaje socijalne integracije, kao i arhitektonske te komunikacijske pristupačnosti. Bitnost zajednice jest različitost, zaključio je i pozvao na holistički pristup te na dopuštenje da osobe s invaliditetom aktualiziraju svoj glavni i jedinstveni identitet. Samo zadovoljavanje njihovih ljudskih potreba nije isto kao i poštivanje ljudskih prava, kaže.
– Oni su ovdje, među nama, imaju prava i obveze, a mi smo im dužni osigurati da se ostvare, zaključio je profesor Marko Buljevac.
U svom izlaganju prof. def. Zvjezdana Bogdanović, savjetnica ministra te djelatnica u Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike dotaknula se pitanja neophodne regionalne ravnomjernosti, pristupačnosti, ali i dostupnosti usluga koje su često i veoma skupe. Pozvala je na brisanje sintagme “mi i oni”, čime se osobe s invaliditetom jasno zatvara i stigmatizira. Uputila je i poziv na koordiniranu suradnju te djelovanje svih u istom smjeru, ne samo vlade i države, već i građana koji malim koracima polako možemo mijenjati situaciju.
Na skupu se obratila i Martina Zelić, prof. reh., djelatnica Centra za rehabilitaciju Zagreb. Istaknula je apsurd u poziciji rehabilitatora, gdje se kod djece s teškoćama u razvoju potiče na razvoj socijalnih vještina i približavanje “normalnom čovjeku”, a oni su zapravo već u startu isključeni. U ustanovi je, kaže, nametnut način života, a to je traumatično pogotovo za djecu zbog izdvajanja od njihove prirodne zajednice. Nasreću, osobe više ne žive u ustanovama, već ih samo posjećuju na neko vrijeme, tjedno, time ih se priprema za samostalan život. Želi se dopustiti osobama s intelektualnim teškoćama da se osamostale, kaže, koliko god mogu te da iskuse “normalan” život, kao i da im informacije i sadržaji budu pristupačni(ji). Koncept neovisnog življenja tako se iz dana u dan poboljšava.
U nastavku predavanja “Zajednica i različitost” obratila se Katica Kos, majka mladića s Down sindromom, ujedno i članica Udruge za sindrom Down Zagreb. Kao majka već je od ranog djetinjstva poticala svoje dijete na uključenost u zajednicu time što je mladić išao u redovan vrtić i redovnu osnovnu školu (s asistentom). Naglasila je kako djeci treba dati da se razvijaju, kako ih se ne smije „stavljati pod stakleno zvono”, ali kako trebamo biti i svjesni njihovih mogućnosti.
Na kraju se obratila mr. sc. Teodora Not, ravnateljica Centra za rehabilitaciju Zagreb kazavši o radu ustanove koja danas ima 61 korisnika. Centar postavlja ultimatum tolerancije na različitosti te time ujedno i doprinosu razvoju društva. Također, Centar zahtijeva partnerski odnos struka bez predominacije jedne iznad druge.
Sukus tema ove tribine dao bi se svesti u poruci da je zajednica i nužno zajedništvo, ono koje daje ultimatum na mogućnost razvoja, integracije, komunikacije, odnosno življenja zajedno u boljitku, ali i u situacijama kada su potrebni pomoć i razumijevanje. Budimo stoga ovdje jedni s drugima i za druge jer samo tako možemo napredovati kao zajednica.
Autorica teksta: Sabina Krasnodenski
