Kako liječiti pacijente koji ne mogu nit’ znaju reći što ih i gdje boli?
Niti jedan fakultet nije „lagan“, no studij veterinarske medicine iznimno je gradivom opsežan i to je ono što ga možda izdvaja od drugih fakulteta, a osobito od drugih fakulteta u području biomedicine i zdravstva, govori za Universitas portal prof. dr. sc. Marko Samardžija, prvi čovjek Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (VEFUNIZG) javno visoko učilište koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije, znanstveni i visokostručni rad u području biomedicine i zdravstva, polju veterinarske medicine te programe cjeloživotnog obrazovanja doktora veterinarske medicine. Jedan je od najstarijih fakulteta u Republici Hrvatskoj, osnovan prije 103 godine, sa svojom dugom tradicijom i izgrađenim kriterijima izvrsnosti, nedjeljiv je od razvoja veterinarske profesije na području Hrvatske.
Dosad je na fakultetu steklo zvanje 8338 doktora veterinarske medicine, 1414 magistara i 1031 doktor znanosti koji su u značajnoj mjeri unaprijedili znanstveni potencijal naše domovine. Upravo zbog toga, voditi ovakvu ustanovu velika je čast, ali i obaveza.
Svjestan je toga dekan prof. dr. sc. Marko Samardžija, koji u razgovoru za Universitas ističe kako se fakultet u svim okolnostima gospodarskog razvoja mora i sam razvijati, samim tim i mijenjati, jer upravo je razvoj osnovni preduvjet za dostizanje odgovarajuće razine kvalitete u međunarodnom prostoru visokoškolskog obrazovanja.
– Sukladno suvremenim tendencijama i svjesni svoje odgovornosti prema strukovnom, dijelom i znanstvenom razvoju naše cijele regije, fakultet potpuno usmjeravamo studentu kao pojedincu kojemu je potrebno osigurati i visoku razinu uvjeta studiranja. Kako bismo to ostvarili, moramo kontinuirano unaprjeđivati sustav kvalitete nastavnog i znanstvenog procesa. Samim time što je VEFUNIZG jedino visoko učilište u području veterinarstva u Republici Hrvatskoj od iznimne je važnosti u dugoročnim planovima razvitka fakulteta razvijati se u smjeru i u skladu s potrebama zajednice u kojoj djelujemo, a na potrebnoj razini. Istovremeno, potrebno se razvijati kao regionalno visoko učilište s prepoznatljivim identitetom u užem regionalnom i širem nacionalnom i europskom kontekstu. Mi smo uvijek u komparaciji s drugim veterinarskim fakultetima u Europi, a tu i danas stojimo jako dobro.
Što je uopće najvažnije da bi netko bio dobar veterinar?
Mislim da bi dobar doktor veterinarske medicine trebao bi biti sposoban samostalno i s primjerenom razinom samopouzdanja obavljati odgovarajuće poslove i zadaće unutar veterinarske struke na razini primarne zdravstvene zaštite. Svakako njegove kompetencije trebale bi predstavljati usvojenost kliničkih vještina, ali i primjenu drugih relevantnih znanja te sposobnost prenošenja naučenog u različite kontekste. Uz to, trebao bi pokazati poznavanje organizacije, upravljanja i zakonodavstva vezano uz veterinarsku poslovnu ekonomiju. Učinkovito komunicirati s vlasnicima, javnošću, kolegama u struci i odgovornim tijelima koristeći jezik primjeren potrebama i uz puno poštivanje povjerljivosti i privatnosti. Osim toga, trebao bi iskoristiti svoje profesionalne sposobnosti za doprinos napretku veterinarske znanosti i koncepta „Jedno zdravlje” s ciljem poboljšanja zdravlja i dobrobiti životinja, poboljšanja kvalitete skrbi o životinjama i veterinarskog javnog zdravstva.
Kakav vam profil studenata dolazi, iz kojih krajeva Hrvatske najviše?
U ak. god. 2021./2022. upisna kvota za hrvatske studente bila je 135 studenata i 35 studenata za studij koji se izvodi na engleskom jeziku. S nemalim ponosom mogu reći da je ove godine na Fakultet upisana već sedma generacija studenata veterinarske medicine na engleskom jeziku.
Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij veterinarske medicine koji se izvodi na hrvatskom i engleskom jeziku upisali su u najvećoj mjeri učenici koji su završili srednjoškolske gimnazijske programe iz svih područja Republike Hrvatske, Europske unije, ali i srednjoškolci iz drugih država izvan EU.
Kako danas hrvatska veterinarska struka kotira u svjetskim razmjerima?
Na razini fakulteta, u međunarodnoj suradnji potrebno je istaknuti da se VEFUNIZG posebno ističe u realizaciji suradnje putem mreže VetNEST u kojoj se okupljaju visoka veterinarska učilišta iz dvanaest država srednje i istočne Europe. CEEPUS mreža VetNEST, kojom koordinira VEFUNIZG već 12 godina, osvojila je Nagradu ministara za 2022. godinu. Ova je nagrada najprestižnije priznanje u CEEPUS-u koje se dodjeljuje jednom godišnje mreži s najboljom realizacijom aktivnosti planiranih prilikom prijave mreže. Nadalje, mobilnost i međunarodna suradnja na fakultetu ostvaruju se sudjelovanjem u međunarodnim projektima i programima mobilnosti te multilateralnim i bilateralnim ugovorima s domaćim i stranim institucijama. Integrirani studij na engleskom jeziku koji trenutačno pohađaju strani studenti iz velikog broja zemalja s pet kontinenata pridonosi unapređenju stručnih i jezičnih kompetencija nastavnika, a također potiče razumijevanje, kritičko mišljenje i rad u međunarodnom okružju. Program stručne prakse na fakultetu (interna mobilnost suradnika – asistenata, u sklopu internship programa) omogućuje usvajanje interdisciplinarnih stručnih sadržaja te potiče razvoj općih i specifičnih kompetencija i vještina. Općenito govoreći, naši doktori veterinarske medicine su širom svijeta poznati i priznati stručnjaci, a nastavnici VEFUNIZG često sudjeluju na međunarodnim smotrama, kongresima, radionicama ili sveučilištima kao pozvani predavači i instruktori.
Neposredno po potresu imali smo kontakte s kolegama veterinarima na terenu koji provode veterinarsku djelatnost i koji su morali hitno zbrinjavati stradale životinje, od kojih se vlasnici često nisu htjeli odvajati
Gdje je Veterinarski fakultet u tim međunarodnim relacija? Može li se taj položaj i popraviti? Kako?
U međunarodnim relacijama za VEFUNIZG od iznimne je važnosti što je fakultet redovito pozitivno procijenjen od vanjskih strukovnih (EAEVE) i visokoškolskih nacionalnih organizacija (AZVO). Procjena od strane EAEVE-a iznimno je važna u pozicioniranju Veterinarskoga fakulteta u Europi pa i šire. Ova je organizacija odgovorna za procjenu veterinarskih fakulteta u Europi s ciljem osiguranja standarda kvalitete i usklađenosti s Direktivom 2005/36 o priznavanju stručnih kvalifikacija, prema kojoj doktori veterinarske medicine pripadaju reguliranim profesijama kojih je tek nekoliko u EU. Veterinarski je fakultet stoga još ranih 2000.-tih prošao prvi postupak evaluacije, a od 2015. fakultet se nalazi na popisu europskih fakulteta označenih kao Approved. Kako bi se slijedio taj uspješan put, ali i napredovalo u razvoju sustava kvalitete, Uprava Veterinarskoga fakulteta još je 2018. izrazila želju za provedbom evaluacije razine 2 (tzv. akreditacije) te dobila potvrdan odgovor EAEVE-a. Na žalost, zbog pandemije, termin vizitacije planiran za 2020.-tu godinu odgođen je za 2021.-tu, kada je vizitacijski tim potvrdio da Veterinarski fakultet ispunjava propisane standarde za stjecanje statusa akreditirane veterinarske visokoškolske ustanove (razina 2 – akreditacija). Time je naš Fakultet svrstan u sam vrh eminentnih ustanova europskog veterinarskog visokog obrazovanja te se priznatom kvalitetom ističe u ovom dijelu Europe, što nas čini iznimno ponosnima.
Koje su vam glavne ideje vodilje kao novog dekana VEF-a?
U obnašanje dužnosti dekana Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu treba uložiti sva svoja profesionalna i životna iskustva. No, osobno, ulogu dekana doživljavam kroz funkciju koordiniranja i upravljanja složenim sustavom u zadanim pravnim okvirima, imajući na umu da je taj sustav opstao i uspješno djelovao svih ovih desetljeća zahvaljujući prije svega djelatnicima fakulteta. Program kojim sam se predstavio temeljio se na poštivanju struke i uvriježene akademske prakse, a njegove osnovne odrednice temeljio sam na tradiciji, poziciji, značenju i ugledu. Kako Sveučilišta u Zagrebu tako i fakulteta kao jedne od njegovih najstarijih sastavnica. Smatram da mi moja profesionalna i životna iskustva omogućuju da objektivno, s punim razumijevanjem, mogu procijeniti brojne poteškoće i izazove s kojima se na dnevnoj bazi susreću djelatnici našeg fakulteta i naši studenti. Pritom nosimo nemalu odgovornost s obzirom na činjenicu da je VEFUNIZG prepoznat i priznat u međunarodnim okvirima kroz punopravna članstva u uglednim međunarodnim udruženjima ustanova za veterinarsku visoku izobrazbu. A osnovne odrednice moga programa u većem dijelu predstavljaju neprekidnost rada prijašnjih uprava fakulteta. Sve su one ustrajnim djelovanjem značajno unaprijedile međunarodnu prepoznatljivost i poziciju fakulteta, međutim, uvijek postoji prostor u kojemu je moguće i potrebno provesti daljnja poboljšanja i unaprjeđenja u smjeru razvoja.
Koliko je vaš fakultet stradao u potresima i kako ide obnova?
Uz mnoga emocionalno traumatična iskustva koja su nas posljednjih nekoliko godina iznenada pogodila svakako je važan trag ostavilo i opetovano znatno podrhtavanje tla na području Republike Hrvatske. Prvo želim reći o ovoj emocionalnoj i humanoj strani potresa jer ona je primaran odgovor na Vaše pitanje. Zgrade, objekti i zidovi su kad tad obnovljivi. I pokazali smo više puta u našoj povijesti da se i bez čvrstih zidova možemo snaći ako čovjek ostane čovjek. Iskustva potresa svakako su pogodila sve nastavnike, djelatnike i studente naročito stoga što imamo značajan broj studenata i djelatnika s potresom pogođenih područja čiji su domovi više ili manje stradali. Tadašnja uprava fakulteta, kao i djelatnici, pojedinačno su se stavili na raspolaganje svim potrebitima u tom trenutku.. Izrazito smo ponosni na naše studente koji su promptno organizirali prikupljanje pomoći i uz djelatnike VEFUNIZG kombi vozilom obilazili sela stradala u potresu. Sami objekti fakulteta, iako su zbog svoje povijesti i arhitektonskih posebnosti zaštićen spomenik kulture, nisu znatno nastradali. Pri tome mislim kako nije bilo urušavanja zgrada, krovova ili dimnjaka kakvima smo mogli svjedočiti na mnogim građevinama iz toga doba u gradu Zagrebu. Vanjska oštećenja gotovo su jedva zamjetna, dok se u unutrašnjosti nalaze dilatacije zidova, za koje je procijenjeno kako ne ugrožavaju statiku zgrada i mogućnosti njihova korištenja. Koliko god skromno zvuči, zadovoljni smo kako smo prošli s obzirom na neke druge sastavnice Sveučilišta u Zagrebu. Obnova zgrada fakulteta od potresa, planirana je sredstvima Europske unije, uz koordinaciju MZO. Mnogi su koraci i pripreme učinjeni, no konkretni radovi na objektima još nisu započeli. Radimo na tome i nadamo se u okviru mogućnosti maksimalno obnoviti i prilagoditi objekte za sadašnje i još mnoge buduće generacije naših studenata.
Kako ste funkcionirali u vrijeme pandemijskih lockdownova, što ste naučili o sebi, o svojim studentima u tom, po mnogima, najizazovnijem vremenu nakon Domovinskog rata?
O tome mogu govoriti samo iz perspektive nastavnika, odnosno predstojnika jedne od najvećih klinika na fakultetu, nikako iz pozicije Uprave ili dekana jer sam na dužnost dekana nastupio tek u listopadu 2022. godine. Svakako je bilo izazovno, a kako sam i sam teško obolio na samom početku pandemije, od početka sam bio svjestan nužnosti iznimne uzajamne odgovornosti svih sudionika u nastavnom procesu. Iako su sveučilišni milje mnogi vrlo olako spremni okarakterizirati najblaže rečeno tromim, u tom se trenutku u punom sjaju pokazala spremnost akademske zajednice na okretanje novim komunikacijskim platformama koje su iznimno brzo i spretno počele biti iskorištavane za provođenje nastavnog procesa da bi se održao njegov kontinuitet. Kao i svaki drugi početak povremeno je i taj naš nagli prelazak u potpuno digitalno funkcioniranje prolazio određene ‘dječje bolesti’, no, sada kada, nadam se, pomalo izlazimo iz tog teškog razdoblja i kada se sada osvrnemo na njega, mogu prilično zadovoljno reći da smo, čini se, ipak uspjeli i na to sam ponosan.
Gdje se vaši profesori usavršavaju, nudi li im sustav dovoljno takvih mogućnosti ili sve ovisi o njihovom intrinzičnoj motivaciji, entuzijazmu?
Odgovorit ću vrlo kratko, iako je to tema o kojoj bismo mogli satima razgovarati. Konkretno, naši se nastavnici usavršavaju u prestižnim institucijama i ustanovama diljem svijeta. Mobilnost nastavnika, ali i studenata omogućena je u okviru nekoliko programa kao što su na primjer ERASMUS, ERASMUS +SMP, AUF, UNIC, CEEPUS i kao Uprava VEFUNIZG svakako ćemo intenzivno raditi na promoviranju, ali i uključivanju što većeg broja zainteresiranih studenata i nastavnika u odlaznu i dolaznu mobilnost jer je ona ugrađena u temelje suvremenog europskog sustava visokog obrazovanja. Sami nastavnici motivirani su i puni entuzijazma glede usavršavanja, jer je to osnovni preduvjet da se osiguraju visoki standardi u obrazovanju budućih doktora veterinarske medicine, svojevrstan zalog da fakultet ne stagnira, jer svako stagniranje zapravo je na neki način i svojevrstan pad.
Za kraj, što biste poručili brucošima?
Posebno pozdravljam i želim dobrodošlicu brucošima Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Hvala im svima na povjerenju što su izabrali i upisali studije našeg fakulteta bilo na hrvatskom ili engleskom jeziku. Iznimno nam je važno da na VEFUNIZG nastavljate svoje obrazovanje i osobni razvoj. Isto tako želim istaknuti da fakultet nisu samo predavanja, ispiti, zgrade i učionice. Na fakultetu provodimo vrijeme, živimo, radimo i učimo. Upisom na naš fakultet započela je vaša avantura studiranja, istraživanja i primjene stečenih znanja i vještina.
Marko Samardžija objavio je dosad preko 350 znanstvenih i stručnih članaka, a autor je šest sveučilišnih udžbenika, tri sveučilišna priručnika, monografije, poglavlja u američkoj znanstvenoj knjizi te urednik šest sveučilišnih udžbenika i monografije. Od 2007. glavni je urednik znanstvenog časopisa „Veterinarska stanica“, a od iste godine i član Uredničkog odbora i pomoćni je urednik u dva međunarodna znanstvena časopisa i član Uredničkih odbora jedanaest međunarodnih i domaćih znanstvenih časopisa.
Dobitnik je međunarodne nagrade za znanstveni i nastavni rad Poljskog društva veterinarskih znanosti, 2014., kao i 2015. godine priznanja “Veterinar 2014.” od istoga društva.
Godine 2018. nagrađen je Godišnjom državnom nagradom za znanost u području biomedicine i zdravstva za iznimno bogatu znanstvenu, nastavnu i stručnu djelatnost u 2017.
U veljači 2022. izabran je za dekana VEFUNIZG-a za razdoblje od 2022. do 2025. godine
Koliko istine ima u mitu da su vegetarijanci i vegani najbolji veterinari?
Najbolji veterinari su oni koji najstručnije i najodgovornije obavljaju svoj posao, neovisno o tome u kojem segmentu veterinarske djelatnosti ga obavljaju i neovisno o osobnim uvjerenjima koja nisu dio veterinarske profesije. To je jedini smjer u kojem možemo govoriti o pojedinačnim kvalitetama. Veterinari su profesionalci zaštite i očuvanja zdravlja životinja koje u izravnom ili neizravnom kontaktu s čovjekom mogu nositi i velike zdravstvene rizike. Studiranjem na Veterinarskom fakultetu dobiva se znanje o namirnicama animalnog podrijetla te njihovoj higijenskoj i zdravstvenoj ispravnosti kao i o načinima uzgoja životinja za hranu. Svaki student mora posjedovati znanje iz navedenih predmeta, neovisno o svojim uvjerenjima i prehrambenim navikama. Poznato je da način prehrane uvelike utječe na fizičko, a samim time i mentalno zdravlje, no ne bih išao tako daleko i upuštao se u kalkulacije poput te da prehrambene navike utječu i na nečije stručne kompetencije.
Pojmu „strogoća“ nije mjesto u akademskoj zajednici
Je li Veterina težak fakultet te hoće li biti strože ili blaže studirati sad, otkako ste sa suradnicima preuzeli vođenje fakulteta?
Niti jedan fakultet nije „lagan“, no studij veterinarske medicine iznimno je gradivom opsežan i to je ono što ga možda izdvaja od drugih fakulteta, a osobito od drugih fakulteta u području biomedicine i zdravstva. Studij traje čak šest godina, a u fokusu našeg poučavanja i učenja u svakom se trenutku nalazi nekoliko „osnovnih“ životinjskih vrsta poput: psa, mačke, konja, krave, svinje, malih preživača. Kroz brojne izborne predmete poučavanje se proširuje i još na mnoge druge vrste. No, sav se trud ponekad u praksi, a porastom standarda i češće, pokazuje kao nedostatan kada se nađete oči u oči s očajnim vlasnikom bolesne životinje vrste koju ste do tada mogli vidjeti jedino u nekoj emisiji Sir Davida Attenborougha. Situacija postaje još gora kada shvatite da bi u prirodi, tom trenutačno bolesnom kućnom ljubimcu, vrlo lako mogli postati obrok. Isto tako, specifičnost naše struke unutar područja biomedicine i zdravstva očituje se i u činjenici da naši pacijenti ne govore, odnosno, ne verbaliziraju, ali „govore“ na nebrojeno puno drugih načina koje u datom trenutku moramo moći nepogrešivo razumjeti da bismo joj mogli na prikladan način pomoći. I to je samo jedan od mnogobrojnih izazova s kojima se kao doktori veterinarske medicine svakodnevno susrećemo. Pojmu „strogoća“ po mome mišljenju nije mjesto u akademskoj zajednici jer podrazumijeva nešto što uznemirava i dovodi u stanje stresa i nemoći te uključuje nadmoć druge osobe koja se pozicijom i stavom postavlja iznad vas. U središtu moga programa je student. Zajedno sa svojim najbližim suradnicima volio bih u ovom akademskom miljeu postići odnose i atmosferu u kojoj će student biti značajno motiviran i potican od nastavnika na studiranje, na svakodnevno strastveno istraživanje, a studiranje to na neki način i jest. Volio bih da student osjeti zadovoljstvo u napretku razvoja i usvajanja kompetencija koje će mu omogućavati da se jednom, nakon diplome, svim svojim bićem posveti pozivu koji ga je i potaknuo na upis studija veterinarske medicine. U tom procesu nema mjesta strogoći već suradnji, motivaciji, želji za usvajanjem i prijenosom znanja, vještina i kompetencija.
