Splitski alumnij sad je postdoktorand na Harvardu!

Alen Juginović ostvario je američki san, a da ga zapravo nije ni sanjao. Njemu se to dogodilo slučajno. No, daleko od toga da nije zaslužio. U tekstu pred vama čut ćete priču o momku iz “Siromašne”, splitskog radničkog kvarta na Plokitama, koji je svojim zalaganjem, učenjem, upornošću i uz malo sreće dospio do Harvarda, američkog sveučilišta koje godinama vodi mrtvu trku s britanskim Oxfordom za titulu najboljeg na svijetu.

Juginoviću je tek 29 godina, a nakon diplome splitskog Medicinskog fakulteta u tako kratkom je roku postao neuroznanstvenik, postdoktorand i zaposlenik na Harvardu.

Na splitskom Medicinskom fakultetu sam s izvrsnim timom studenata Medicine počeo za javnost raditi male radionice i predavanja na temu medicine ili neuroznanosti. Tako je i došlo do konferencije s nekoliko tisuća studenata medicine, dentalne medicine i farmacije te devet nobelovaca. Tijekom studiranja bio je i predsjednik Studentskog zbora i osnivač Udruge za neuroznanost NeuroSplit. Neko vrijeme je radio u KBC-u Split, a onda otišli u Zagreb u Sv. Katarinu. Ispričao je kako je došlo do transfera na Harvard.

– Nakon jedne od naših konferencija dobio sam poziv od jednog profesora iz SAD-a da u rujnu 2019. dođem u njegovu bolnicu da vidim pristup pacijentu i liječenje osoba u toj bolnici koje boluju od tumora živčanog sustava. Ta bolnica “MD Anderson Cancer Center” u Houstonu u Teksasu je jedna od vodećih bolnica za liječenje i istraživanje raka generalno. Tamo sam proveo nekoliko tjedana i u tako malo vremena jako puno naučio kako se prakticira medicina u tim vrhunskim svjetskim centrima. Prije povratka u Hrvatsku sam imao tjedan dana slobodnog vremena te sam odlučio, kada sam već u SAD-u, posjetiti najbolja sveučilišta kao što su Harvard, Stanford, MIT i Sveučilište Columbia u New Yorku, na koju me pozvao nobelovac kojeg smo bili doveli u Split. Htio sam vidjeti što ta sveučilišta doista čini liderima u svijetu i pokušati barem mali dio prenijeti natrag u Hrvatsku. Poslao sam e-mail jednom profesoru sa svakog sveučilišta iz područja neuroznanosti s molbom da mi pokaže svoj laboratorij da vidim kako se radi znanost i, na moje iznenađenje, svi su pristali!

Dolazak u Boston

Tako sam otišao na avion u San Francisco dan i pol da vidim Stanford, te na drugu obalu u Boston da vidim Harvard i MIT te na kraju u New York na Columbiju. Kad sam došao na Medicinski fakultet na Harvardu, srdačno me dočekala profesorica te smo prvo otišli u njezin ured popričati umjesto odmah u laboratorij. Pitala me čime sam se bavio, što me iz znanosti zanima, govorila čime se oni bave sada, o konferencijama i slično te smo tako pričali dva, tri sata. Nakon toga sam otišao u laboratorij petnaestak minuta upoznati ljude te smo se vratili u ured gdje mi je uslijedio najveći šok u životu: rekla mi je da bi voljela da ostanem kod njih i raditi. Taj trenutak je teško i opisati – da čovjek na Harvard uđe kao turist, a iziđe kao zaposlenik.

Zanimljivo, nisam odmah prihvatio ponudu iako sam znao da je to – to. Otišao sam kući popričati s prijateljima i roditeljima te donio konačnu odluku da se i zaposlim na Harvardu kao postdoktorand u području medicine spavanja od veljače 2020. godine.

Sada se primarno bavi utjecajem loše kvalitete spavanja na zdravlje jer su kolege u laboratoriju otkrili da životinje (miševi, mušice) koje ne spavaju razvijaju velike razine štetnog procesa naziva oksidativni stres, isključivo u crijevima. – Taj proces se pojavljuje nakon samo nekoliko dana slabog spavanja te smo pokazali da on skraćuje životni vijek mušicama za 60 do 70 posto. Na miševima je teže to pokazati jer žive oko dvije godine, dok mušice žive oko 50 dana. Kada mušicama damo antioksidanse i uklonimo oksidativni stres iz crijeva, one žive potpuno normalni životni vijek, čak i bez spavanja.

Mislimo da bi ovaj proces, za koji ćemo vidjeti događa li se u ljudi u idućih godinu dana, mogao biti okidač za razne poremećaje koje loše spavanje može uzrokovati kod ljudi, od kardiovaskularnih, neuroloških do psihijatrijskih. Sada upravo tražimo biomarkere u urinu, krvi i fecesu koji bi na jednostavan način mogli ukazati na ovaj proces kako bismo ga mogli na vrijeme izliječiti.

Od ove godine sam i član Uredničkog odbora časopisa “Journal of Clinical Sleep Medicine” koji je glavni časopis Američke akademije za medicinu spavanja i držim nastavu na Harvard College studentima 3. godine na mom predmetu “Neurobiologija emocija i poremećaja raspoloženja”. Posebno mi je lijepo i inspirativno iskustvo imati priliku podučavati zaista odlične studente – kazao je Juginović.

Nedostaje mu Split i obitelj

Kaže da mu nedostaju obitelj, prijatelji i Split. Nije lagano otići sam na drugi kontinent i biti u mogućnosti doći kući prosječno dva puta godišnje po desetak dana, ali smatra da obitelj i prijatelji u potpunosti razumiju zašto sam prihvatio ponudu s Harvarda. Osobito mu je bilo teško u početnim fazama pandemije u ožujku kada se sve zatvorilo, a on praktički tek došao u Boston, ali to čovjeka u neku ruku i osnaži.

Pitali smo ga i ima li vremena za ljubav i izlaske pored brojnih obaveza.

– U ovom periodu života do sada sam se ponajprije posvetio profesionalnom uspjehu pokušavajući stvoriti najbolje moguće temelje za daljnji napredak jer smatram da je ovo idealno vrijeme. Stoga, logično iz ovoga proizlazi da je društveni život minimalan, a najviše izlazaka koje ovdje u Bostonu imam su izlasci na neformalne sastanke s kolegama s ostalih fakulteta ili tvrtki u cilju razmjene iskustava i povezivanja ukoliko postoji sinergija na nekim projektima. Ipak, ostajem u kontaktu često s obitelji i prijateljima iz Hrvatske putem poruka ili poziva te mislim da su svi nažalost navikli na moje odgođeno odgovaranje na poruke, ali doista pokušavam što je moguće ranije odgovoriti, iako to nekada objektivno bude prekasno. Zato mi je uvijek drago doći u Hrvatsku par puta godišnje i uživo izaći s prijateljima i obitelji i opustiti se koliko god mogu prije povratka u SAD – kazao je Alen Juginović.

Jedno je sigurno – o njemu, ponosu Splitskog sveučilišta će se još čuti.