Učitelji u svojim rukama drže tuđe sudbine i budućnosti
Svjetski je dan učitelja. Za Universitas portal piše dr. sc. Ivana Milković, docentica na Katedri za obrazovanje učitelja engleskoga jezika na Učiteljskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Naime, upravo je UFZG primio priznanje za rad sa studentima u eTwinningu u područjima integracije kurikula, implementacije projekata i znanstvenih isporučevina, a profesorici Milković dodijeljeno je priznanje eTwinning za buduće učitelje
Svako vrijeme nosi svoje izazove, stoga nije čudo, a niti čudno ili neočekivano, da i život u ovome vremenu donosi izazove u nizu zanimanja, prije svega u onima gdje se radi „s ljudima“. Učiteljstvo nije iznimka. No, imenovati učiteljstvo zanimanjem ili radom s ljudima ne čini se dostatnim. Učiteljstvo podrazumijeva biti učiteljem, a učiteljem se može biti jedino ako učitelj jesi u cijeloj svojoj biti. Slikovito izrečeno, učitelj ne stavlja na sebe plašt da bi ga nosio pred svojim učenicima. Naprotiv, jednom kada na sebe odjene plašt, ne razodjene ga kada nastava završi i stigne kući. Na plaštu uvijek nosi sa sobom ljudske sudbine i osobine djece s kojom radi, sve tuge, radosti i izazove. Učitelj razmišlja i planira barem pet koraka unaprijed kada nije sa svojim učenicima, kako bi što kvalitetnije provodio vrijeme s njima. Nadalje, učitelj radi s ljudima. Ne samo sa svojim kolegama suradnicima, već i s djecom koju, nažalost, često ne percipiramo kao ljude, kao da se će se uključiti čaroban prekidač u njihovim glavama, a djeca u tom trenutku postati ljudi sa svojim osobinama, mišljenjima i željama. Upravo učitelj s njima provodi najosjetljivija razdoblja njihovih života, kada se u njima budi i oblikuje želja za znanjem i za radom u onome što ih zanima.
Često se zanimanja i pozivi uspoređuju s odgovornošću liječnika, koji zaista nose iznimnu odgovornost prema svojim pacijentima na svojim plećima. Poigrajmo se i mi tom usporedbom. Mnogi bi se pobunili ako ustvrdimo da je odgovornost učitelja jednaka odgovornosti liječnika. Liječnici često u svojim rukama drže tuđe živote i posljedice njihovih odluka od životne su važnosti. Učitelji u svojim rukama također drže tuđe sudbine i budućnosti, no posljedice njihovih odluka često nisu vidljive u bliskoj budućnosti. Ipak, potrebno je osvijestiti da učitelji u svojim rukama nerijetko drže od dvadeset do trideset ljudskih budućnosti. Dovoljno je pogriješiti, nevješto se izraziti, prijekorno pogledati, i u trenu ste izgubili buduću liječnicu, arhitekta, graditelja, kozmetičarku, vodoinstalatera, učitelja, informatičarku, zidara, kuhara, rukometašicu, veterinarku, čistača, fizijatra, logopeda, pedagoginju, prodavača, doktora znanosti, inženjerku elektrotehnike, radnicu, postolara, itd. (i to ako razred broji samo dvadeset učenika).
Ponosni smo što smo u 2022. godini dobili eTwinning priznanje za buduće učitelje od Agencije za mobilnost i programe EU za naš rad sa studentima u eTwinningu. Vjerujemo da će studente ovakva iskustva dodatno obogatiti i nadahnuti da budu još kreativniji i vještiji u svom budućem pozivu, a nas ohrabriti da i dalje ulažemo trud u praćenje suvremenih potreba budućih učitelja.
„Rad s ljudima“ za učitelja uključuje još jednu važnu dimenziju: suradnju s roditeljima. Većina učitelja i učiteljica reći će da je upravo ovaj segment najizazovniji u radu. Na dvadeset učenika u razredu dolazi gotovo dvaput toliko roditelja. Svaki roditelj svoje dijete voli najviše na cijelome svijetu, njegovo mu je dijete najdivnije, najbolje i najpametnije. To tako mora biti. Djeca koja imaju takve roditelje uistinu su sretna. Do problema dolazi kada se roditelj bori s prihvaćanjem svojega djeteta kao individue, čovjeka sa svojim osobinama, željama, sposobnostima, pogreškama i mišljenjima. Umjesto da svoje dijete prihvati u cijelosti, sa svime što ono jest, i podrži ga u obrazovnom smjeru kojim želi ići, a odgojno ga njeguje i poučava ga učenju iz grešaka, roditelji često ne žele prihvatiti da je njihovo dijete u nečemu pogriješilo ili da može bolje. Zadaća učitelja je da roditelja savjetuje i ukazuje mu na prostore za poboljšanje, u interesu djeteta. Nažalost, često iskrena suradnja izostaje što uzročno ne pogoduje djetetu.
SINIŠA OPIĆ: Dignitet učitelja davno je izgubljen
Ne zaboravimo i na činjenicu da danas učitelji žive i djeluju u digitalnom dobu. Većina učitelja su još uvijek digitalni imigranti, rođeni u vrijeme prije široke primjene računala i pametnih telefona. Poučavaju Google generacije kojima je primjena digitalne tehnologije prirodna i prožima svaki aspekt njihovog života, od učenja do slobodnog vremena. Google generacija ne zna za dosadu jer je u svakom trenutku dostupan Youtube ili TikTok kratki film koji će ih zainteresirati dovoljno dugo da pogledaju još jedan, i još jedan, i još jedan… Knjige u kojima nema pokretnih slika, razgovori u kojima trebaš sugovornika gledati u oči i paziti kada je sugovornikov iskaz gotov pa promisliti što ćeš ti na to odgovoriti, sve to postaje prezahtjevno i suvišno.
K tome svemu dodajte i ratove koji rezultiraju izbjeglicama i migrantima, potrebu za razvijanjem vlastite i učeničke višejezičnosti i pripremanje učenika na život u europskom višekulturnom društvu.
Učiteljski fakultet u Zagrebu uvijek se trudio ostati u korak s vremenom i predvidjeti koje će kompetencije studentima, budućim učiteljima, biti potrebne za uspješan život i rad nakon diplome. Odgoj i obrazovanje (i kreiranje, ako i koliko je to moguće) osobe učitelja uvijek je tražilo interdisciplinarnu izgradnju znanja, vještina, sposobnosti i stjecanje kompetencija. Osim što studiraju znanja iz pojedinih nastavnih predmeta, oni moraju studirati i metodiku da bi znali kako će prenijeti znanja na učenike i razviti njihove kompetencije. Oni nisu stručnjaci samo u jednome nastavnom području – oni su učitelji matematike (osnovne računske radnje, geometrija, izrada tablice podataka, čitanje i izrada dijagrama, osnove algebre, podatci, statistika i vjerojatnost, itd.), hrvatskog jezika (jezik, dječja književnost, književnost za mladež, slikovnice, medijska kultura, lektira, poučavanje čitanja i pisanja, usmeno i pisano izražavanje, itd.), prirode i društva (osnove geografije, biologije, povijesti, sociologije, fizike, kemije, itd.), tjelesne i zdravstvene kulture (kineziološka teorijska i motorička znanja, motorička postignuća, funkcionalne sposobnosti, itd.), glazbene kulture (glazbena i notna pismenost, sviranje barem jednog instrumenta, itd.) i likovne kulture (poznavanje i korištenje likovnog jezika, likovnih tehnika, likovna kreativnost, itd.). Uz navedeno, neki su i učitelji stranoga jezika, engleskoga ili njemačkoga, pa su vrsni govornici jezika, u književnosti na stranome jeziku, izvornoj kulturi, metodici svega navedenoga, itd.). Tome svemu ne zaboravimo dodati osnovna pedagoška i psihološka znanja i informatičku pismenost. Naši učitelji su učitelji nadarenih, neurotipičnih, neurorazličitih ljudi, ljudi s poteškoćama, s različitim obiteljskim situacijama, različitih interesa i različitih sposobnosti. I svima moraju biti sve. A moraju biti i zanimljivi.
U konstantnom naporu da naše studente uistinu pripremimo za sve što ih čeka, posljednjih smo godina na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu i na lokacijskim odsjecima u Petrinji i Čakovcu uveli mogućnost izvedbe nastave putem eTwinning portala. Naime, Učiteljski fakultet u Zagrebu je od 2019. godine dio eTwinningove inicijative za obrazovanje učitelja, pri čemu se obvezao uložiti napor u upoznavanje studenata s mogućnostima eTwinninga i međunarodne projektne suradnje. Dobrobiti eTwinninga prepoznate su posebice u pandemijskom periodu, kada smo bili prisiljeni otvoriti se novim oblicima provođenja nastave. eTwinning, dio Europske platforme za školsko obrazovanje, kao sigurni portal za cjeloživotno učenje donosi dobrobiti i profesorima i studentima. Naime, osnova eTwininga je međunarodna projektna suradnja, pa pritom i profesori i studenti ostvaruju međunarodna (europska) poznanstva istodobno osvještavajući međukulturnu perspektivu i razvijajući vlastite međukulturne, digitalne i višejezične kompetencije. Primijetili smo da sudjelovanje u eTwinning projektima pozitivno utječe na razvijanje samopouzdanja i povjerenja u vlastite sposobnosti, što je također vrlo važno za buduće učitelje. Svi zajedno smo uronjeni u međukulturnost europskog društva i stvaramo vrijedna iskustva za budućnost.
Docentica Ivana Milković autorica je više znanstvenih radova i izlagala je na više domaćih i međunarodnih znanstvenih konferencija. Područja njezinoga znanstvenoga interesa su dječja književnost i kultura, prijevodi dječje književnosti i kulture te književnost u nastavi.
Suurednica je znanstvene knjige Prijevodi dječje književnosti: pogled iz Hrvatske i zbornika radova Trendovi i izazovi u učenju i p(r)oučavanju stranih jezika. Članica je Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti i zamjenica glavne urednice časopisa za istraživanje dječje književnosti i kulture Libri & Liberi.)
