Potrebni su nam visokoobrazovani ljudi u području kulture
Za Universitas portal piše izv. prof. dr. sc. Ines Dužević s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica novoosnovanog studijskog programa "Upravljanje organizacijama i projektima u kulturi"
Republika Hrvatska je prepoznatljiva po izrazito bogatoj kulturnoj baštini. Veliki je broj institucija u okviru kulturnih djelatnosti, koje se mogu smatrati čuvarima povijesti i kulturnog identiteta cijelog naroda, zbog čega ih je potrebno osnaživati za kontinuirani razvoj i unapređenje. Kvalitetno upravljanje organizacijama u kulturi dovodi do jačanja njihovih projektnih aktivnosti, boljeg razumijevanja i ispunjavanja potreba svih dionika, kao i kvalitetnijeg upravljanja financijskim mehanizmima.
Na nacionalnoj razini se uspostavlja strateški okvir za razvoj organizacija u području kulture. Prema „Strategiji zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011-2015.“ kulturna baština je jedan od glavnih resursa za razvoj. Međutim, gospodarsko korištenje kulturne baštine nije strukturirano ni sistematizirano kao zasebno područje ili sektor u gospodarskom sustavu. Zbog toga se javljaju brojni izazovi i problemi pri upravljanju u kulturi.
Neki od izazova koji su prepoznati u Strategiji baštine uključuju: nedostatak stručnjaka za učinkovito gospodarsko korištenje kulturne baštine; manjak stručnog znanja u procesu planiranja o vrijednostima i potrebi očuvanja i održivog korištenja kulturne baštine; neusklađenost kulturne i turističke ponude; nedovoljno razvijen menadžment u kulturi u smislu ključne potpore daljnjem razvoju poduzetništva utemeljenog na kulturnoj baštini; nedovoljno uključivanje nematerijalne baštine u formalno i neformalno obrazovanje; neinventivna interpretacijska razina muzeja.
Upravljanje organizacijama i projektima u kulturi
Iako su neki od izazova razvoja kulturnih i kretaivnih djelatnosti obuhvaćena Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. godine, potrebno je preciznije definiranje strateških smjernica za razvoj kulture i očuvanje kulturne baštine. Nadalje, Europska strategija za kulturnu baštinu u 21. stoljeću ističe znanje i obrazovanje kao jednu od tri temeljne komponente za razvoj i očuvanje kulturne baštine.
Sukladno svemu navedenom, evidentno je da postoji potreba za obrazovnim programima koji će osposobiti stručnjake za bavljenje problematikom upravljanja projektima i organizacijama u kulturi. Sinergija ekonomskih ekspertiza i ekspertiza u području kulture, omogućuje stjecanje znanja i vještina za uspješno savladavanje navedenih izazova.
Kulturna baština je temeljna vrijednost i jedan od glavnih resursa za daljnji razvitak Republike Hrvatske. Istovremeno, istraživanja pokazuju da je očuvanje i upravljanje kulturnom i prirodnom baštinom, uz sve manje iznose budžeta, postalo ključni problem političara, poduzetnika i društvene zajednice na području Europske unije. U hrvatskom sustavu visokog obrazovanja ove teme nisu dovoljno zastupljene te je potrebno postojećem i budućem vodstvu organizacija u kulturi pružiti ekonomska i specifična stručna znanja kako bi kreirali moderne sustave koji će zadovoljiti potrebe svih dionika.
Također, potrebno je razvijati specifična znanja potrebna za razvoj poduzetništva utemeljenog na kulturi i kulturnoj baštini.
Razvoj neovisnih kulturoloških institucija, uz proaktivnost i promicanje koncepta cjeloživotnog obrazovanja rukovodećih osoba vodi ka većoj tržišnoj orijentaciji institucija, jačanju međunarodne suradnje i projektnog financiranja.
