Damir Boras: Visokoobrazovani mladi ljudi naša su budućnost

Za nekoliko dana rektoru prof. Damiru Borasu završava rektorski mandat, a dužnost rektora formalno će preuzeti prof. Stjepan Lakušić, kojeg je Senat Sveučilišta u Zagrebu izabrao u ožujku ove godine. Sveučilište je u Zagrebu za vrijeme dva mandata rektora Borasa bilo suočeno s brojnim izazovima, a kako je bilo na njih odgovarati s čelnog mjesta Sveučilišta razgovarali smo s rektorom Borasom na kraju njegova mandata.

Osam godina na čelu najvećeg sveučilišta u Hrvatskoj nije lak zadatak. Kako biste ocijenili svoj rad i rad svoje uprave?

– Pogledamo li razdoblje od nekoliko godina prije moga izbora za rektora, 15. travnja 2014. godine i usporedimo li ga sa sadašnjim stanjem, vidi se da je Sveučilište u Zagrebu otada ipak značajno napredovalo. U vrijeme prethodnih uprava naše je Sveučilište također napredovalo pa je, na primjer, na poznatoj Šangajskoj listi svjetskih sveučilišta od 2011. do 2013. godine bilo među prvih 500 najboljih sveučilišta u svijetu, dok je tijekom moja dva mandata na čelu Sveučilišta bilo među 500 najboljih sveučilišta nešto češće, odnosno četiri puta, i to 2016., 2019., 2020. i 2022. godine. Prema podacima u tražilici “Google patenti”, u moja dva mandata broj patentnih prijava koje su vezane uz Sveučilište u Zagrebu porastao je 50%, u odnosu na prethodno razdoblje, dok je prema tražilici “Espacenet” Europskog patentnog ureda u moja dva mandata broj patentnih prijava bio gotovo tri puta veći u usporedbi s prethodnim razdobljem, odnosno gotovo dvostruko veći ako se gledaju samo patenti u Republici Hrvatskoj (tzv. HR Espacenet). Naglasio bih da je u prethodnom razdoblju bilo relativno malo nagrada za inovacije, dok su u moja dva mandata zaposlenici i studenti sastavnica Sveučilišta osvojili više od 170 nagrada za inovacije. Također, Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je odluku kojom je 2021. proglašena Godinom inovacija na Sveučilištu u Zagrebu, a osnovano je i Sveučilišno povjerenstvo za inovacije i transfer tehnologije. Veliku zaslugu u tome ima aktualni prorektor Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Miljenko Šimpraga, koji je od ožujka prošle godine izabran za predsjednika Udruge inovatora Hrvatske.

Ako pak promatramo interes za studije na Sveučilištu u Zagrebu, mi smo u odnosu na druga sveučilišta u Republici Hrvatskoj u pravilu među najboljima uzimajući u obzir broj studijskih programa i studenata koji ih upisuju s obzirom na popunjenost studija u prvom ljetnom upisnom roku. Pritom treba znati da smo s približno 64 tisuće studenata čak tri i pol puta veći od sljedećeg po veličini Sveučilišta u Splitu. U srpnju 2022. godine, tijekom ljetnog upisnog roka, najveći interes budućih studenata (uzevši u obzir omjer broja prvih izbora i kvote) bio je za četiri studijska programa Sveučilišta u Zagrebu, najveći broj prijava studenata imalo je pet studijskih programa s našeg sveučilišta, dok su četiri od pet studijskih programa s najvišim srednjoškolskim prosjekom ocjena kandidata koji su ostvarili pravo upisa bila opet sa Sveučilišta u Zagrebu. Isto tako, gledajući uspjeh na ispitu državne mature iz matematike (viša razina), studijski programi s najvišim prosjekom riješenosti ispita prijavljenih studenata bili su sa Sveučilišta u Zagrebu. Nesumnjivo je da hrvatski maturanti i njihovi roditelji prepoznaju kvalitetu studija na našem Sveučilištu, čemu sigurno pridonosi naša znanstvena i inovacijska izvrsnost, kao i uspješan rad Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu. Svi fakulteti i umjetničke akademije na Sveučilištu, kao i njihovi studijski programi, prolaze redovite evaluacije i revizije, a nastavnici Sveučilišta u tzv. studentskoj anketi postižu vrlo visoke prosječne ocjene za svoj rad od približno 4,4 na skali od 1 do 5.

Imajući u vidu uvjete u okruženju Sveučilišta u Zagrebu, naglasio bih da se nakon oslobođenja Hrvatske u Domovinskom ratu nijedan rektor i nijedna uprava Sveučilišta u Zagrebu nije našla pred takvim teškoćama kakve smo imali u posljednje dvije i pol godine. Doživjeli smo početak pandemije COVID-a 19 i (fizičko zatvaranje) na Sveučilištu se prešlo na nastavu na daljinu sredinom ožujka 2020. godine. Zatim se dogodio potres u Zagrebu 22. ožujka 2020. godine s velikim štetama na mnogim sastavnicama Sveučilišta. Nakon što su se stvari malo stabilizirale, u veljači 2022. godine počeo je rat u Ukrajini, a u proteklih nekoliko mjeseci imamo i porast cijena energenata. Također bih naglasio da nam uplate sredstava za financiranje Sveučilišta u Zagrebu temeljem programskih ugovora još od 2015. godine kasne u pravilu i po nekoliko mjeseci, a ponekad i više od godinu dana, što je posebno loše kad se radi o namjenskom višegodišnjem institucijskom financiranju znanstvene djelatnosti jer istraživači svake godine imaju diskontinuitet u dostupnosti sredstava za istraživanje i razvoj, kao i prisustvovanje konferencijama. Temeljem programskih ugovora istraživači sa Sveučilišta u Zagrebu godišnje pojedinačno dobivaju oko 7000 kuna ili 1000 eura, što jedva dostaje za kotizaciju i troškove putovanja na prosječnu međunarodnu konferenciju, da i ne spominjem troškove istraživanja u STEM područjima, a diskontinuitet u financiranju bude i 4 do 6 mjeseci godišnje. Znanstvenici s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” i Filozofskog fakulteta objavili su 2019. godine članak pod naslovom “Znanstvenici o reformama znanosti iz 2013.: kritička analiza”, a njihovo istraživanje pokazalo je da u Republici Hrvatskoj, citiram, “60% istraživača procjenjuje da ima manje sredstva za rad nego prije reforme (od čega 34% bitno manje)”, kao i da “između 60% i 80% istraživača nema uopće ili ima nedovoljno sredstava za pojedine znanstvenoistraživačke djelatnosti: blizu 60% istraživača ima nimalo ili malo sredstava za materijalne troškove, a blizu 70% istraživača ima nimalo ili malo sredstava za terenski rad i uredsku opremu”. Unatoč takvim lošim uvjetima financiranja, koje ima još negativnije posljedice za Sveučilište u kriznom razdoblju pandemije i potresa, Sveučilište u Zagrebu u moja dva mandata, uz veliku potporu svih članova Uprave Sveučilišta, prodekanica i prodekana, ne samo da je ostalo stabilno, nego je i napredovalo u pogledu znanosti i inovacija te zadržalo vodeću poziciju u Republici Hrvatskoj po međunarodnom ugledu i atraktivnosti studija.

ZNANSTVENI NOVACI

Što biste naveli kao najvažnija postignuća u proteklih osam godina?

– Osim stabilnosti Sveučilišta u Zagrebu u pogledu razine istraživačkog rada, kvalitete izvođenja nastave i interesa za studije na Sveučilištu, po čemu smo zadržali i potvrdili vodeću poziciju u Republici Hrvatskoj, vjerojatno je najveći napredak na Sveučilištu postignut na području poticanja inovacija, o čemu svjedoči i to da smo po broju nagrada za inovacije i patenata u proteklih osam godina bili bolji npr. od Instituta “Ruđer Bošković”. Osim toga, istaknuo bih da su Hrvatski studiji iz sveučilišnog odjela 2017. godine prerasli u sveučilišni centar, a dana 10. prosinca 2019. godine Senat ih je proglasio punopravnom sastavnicom Sveučilišta pod nazivom “Fakultet hrvatskih studija” kojem je cilj interdisciplinarno istraživanje kulturoloških, humanističkih i društvenih tema vezanih uz Republiku Hrvatsku. Također, u mojem prvom mandatu dovršen je i proces uključivanja, a rekao bih radije, ponovnog vraćanja Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu u sastav Sveučilišta u Zagrebu pod imenom “Fakultet filozofije i religijskih znanosti”, na temelju odluke Senata Sveučilišta od 8. prosinca 2015. Uistinu time smo potvrdili činjenicu da je upravo taj fakultet bio jedan od prvih triju fakulteta u trenutku osnivanja Sveučilišta 1669. godine.

Veliki izazovi bili su i financijski problemi nekih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, poput Muzičke akademije koja ima visoke troškove za režije, kao i nakon potresa, potreba za hitnom sanacijom mnogih objekata u kojima su smještene sastavnice. Mislim da je velik uspjeh u području financijske stabilnosti bio i prestanak sanacije Studentskog centra u Zagreb i imenovanje Upravnog vijeća u srpnju 2021. godine. Od građevinskih pothvata, spomenuo bih preuređenje studentskih domova “Stjepan Radić” i “Cvjetno naselje”, a povodom Europskih sveučilišnih igara koje su se 2016. godine održale u Zagrebu i Rijeci, kao i uspješnu pripremu tih sveučilišnih igara, u čemu je sudjelovalo i Sveučilište u Zagrebu, koje je upravo na tim igrama osvojilo sveukupno prvo mjesto.

Posebno bih spomenuo da smo početkom mojeg mandata uz potporu tadašnjeg ministra znanosti Vedrana Mornara sve znanstvene novake koji do tada nisu bili zaposlenici Sveučilišta vratili u okrilje Sveučilišta kao zaposlenike, te oni od tada imaju sve potrebne uvjete za kontinuirano napredovanje. Time smo pomogli i svim ostalim javnim sveučilištima, jer je riječ o ukupno preko 1200 znanstvenih novaka, od čega samo na Sveučilištu u Zagrebu njih 933. U financijskom pogledu povećali smo u vezi s tim prihode Sveučilišta u Zagrebu ne samo za njihove bruto plaće, nego i za sve ostale pristojbe, znanstvene potpore i slično, tako da se to može smatrati vrlo velikim uspjehom. Time smo i omogućili da svi ti mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj i doprinose joj nastavnim, znanstvenim i stručnim radom.

Posebno su brojne veze sastavnica Sveučilišta u Zagrebu iz STEM područja i ekonomije s gospodarskim subjektima. Znatan broj aktivnosti odvija se u suradnji Sveučilišta s Hrvatskom agencijom za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO), a posebno u okviru djelatnosti sveučilišnog Centra za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije (CIRTT). Na ovom području posebno bih istaknuo Inkubacijski centar za bioznanosti i komercijalizaciju tehnologije – BIOCentar koji je 2015. godine otvoren u Znanstveno-učilišnom kampusu Borongaj, kao i jednu od vodećih sastavnica u suradnji s gospodarstvom, Fakultet elektrotehnike i računarstva, s brojnim projektima od koji se naročito ističe Inovacijski centar “Nikola Tesla” (ICENT), kao neprofitna ustanova u vlasništvu FER-a.

Ponosan sam što smo ostvarili dobre odnose sa svim javnim, ali i privatnim sveučilištima i veleučilištima u RH, a naročito na to što pomažemo Sveučilištu u Mostaru da postane najbolje sveučilište u BiH.

Ostvarili smo i brojne posjete i suradnju s velikim brojem stranih sveučilišta, a naglasio bih i intenzivnu protokolarnu aktivnost koja se malo uočava, a značajna je i za Republiku Hrvatsku, jer su posjeti stranih veleposlanika bili gotovo svakodnevni, pri čemu bih posebno naglasio iznimno dobre odnose s nuncijem mons. Alessandrom d’ Erricom, te veleposlanicima Sjedinjenih Američkih Država, NR Kine, Izraela, Francuske, Švicarske, Velike Britanije, Indije, Japana, Mađarske, Italije, Španjolske, Portugala, Čilea, Argentine, Austrije, Rumunjske, Njemačke i mnogima drugima.

Ipak, naglasio bih posebno dobre odnose s predstavnicima velikih vjerskih zajednica, od kojih smo uvijek imali veliku potporu, posebno s Katoličkom crkvom i kardinalom Josipom Bozanićem koji nam je u svemu uvijek davao prijateljsku i pouzdanu potporu, na čemu sam mu trajno zahvalan. Izvrsnu smo suradnju imali i s Islamskom zajednicom u RH i muftijom Azizom ef. Hasanovićem s kojim smo odlično i prijateljski surađivali, te rabinom Židovske zajednice Kotelom Dadonom, s kojim me veže i čvrsto prijateljstvo. Dobre odnose razumijevanja i uvažavanja imali smo i sa svećenicima Srpske pravoslavne crkve, te predstavnicima ostalih manjih vjerskih zajednica.

Ima li nešto što biste možda promijenili ili drugačije postupili?

– Sigurno je da bih u nekim stvarima drugačije postupio, možda sam radio pogreške u koracima, ali ne namjerno i radije bih da ih nije bilo, ali pogrešaka i problema sigurno su imali i moji prethodnici. Stoga rektoru prof. dr. sc. Stjepanu Lakušiću želim što manje pogrešaka, kao i puno manje izazova u odnosu na one koje smo imali aktualni prorektori i ja u posljednjih nekoliko godina.

MEĐUNARODNA PREPOZNATOST

Nakon kratkog pada na Šangajskoj listi, Sveučilište u Zagrebu ove se godine ponovno plasiralo među najboljih 500 svjetskih sveučilišta. Možete li komentirati poziciju Sveučilišta u Zagrebu u svjetskim okvirima?

– Istina, na toj najpoznatijoj međunarodnoj listi, objavljenoj prije malo više od mjesec dana za 2022. godinu, ponovno smo plasirani od 401. do 500. mjesta od tisuću rangiranih sveučilišta selekcioniranih između 2500 svjetskih sveučilišta i jedino smo hrvatsko sveučilište na njoj. Važno je naglasiti da na položaj na toj listi sama sveučilišta ne mogu nikako utjecati, tako da je to potpuno objektivan kriterij. Šangajska lista i ove je godine objavila i dodatnu listu Global Ranking of Academic Subjects (GRAS), ljestvicu najboljih svjetskih sveučilišta prema određenim znanstvenim disciplinama na kojoj je Sveučilište u Zagrebu ponovo rangirano u čak 12 od 54 različite discipline u prirodnim znanostima, inženjerstvu, biološkim, medicinskim i društvenim znanostima. Kriteriji za ovo rangiranje su broj objavljenih znanstvenih radova u visoko rangiranim časopisima (Q1), citiranost s obzirom na disciplinu, međunarodne suradnje, dobivene prestižne nagrade unutar pojedinih disciplina te broj znanstvenih radova u najprestižnijim časopisima. To su prema uspjehu Pomorsko inženjerstvo (44. mjesto), Prehrambena znanost i tehnologija (101.-150. mjesto), Menadžment u ugostiteljstvu i turizmu (201.-300.), Dentalna medicina (201.-300.), Veterinarska znanost (201.-300.), Matematika (301.-400.), Javno zdravstvo (301.-400.), Medicinska tehnologija (301.-400.) te Psihologija (301.-400.), Biotehnologija (401.-500.), Klinička medicina (401.-500.) i Farmacija (401.-500.). Osim Sveučilišta u Zagrebu, jedino je još Sveučilište u Splitu rangirano u disciplinama Fizika (201.-300.) i Biologija (301.-400.), što je zaista velik uspjeh za Republiku Hrvatsku. Ako tome pribrojimo i Global Ranking of Sport Science Schools and Departments, dakle u području sporta, na kojoj se naš Kineziološki fakultet rangirao od 201. do 300. mjesta, pri čemu ga u istoj skupini slijedi i Kineziološki fakultet iz Splita, vidimo da su na tim listama samo dva hrvatska sveučilišta, Zagrebačko s trinaest znanstvenih disciplina i Splitsko s tri znanstvene discipline. Ostala sveučilišta nisu se uspjela plasirati na te liste ove godine.

Volio bih da se i ostala naša javna sveučilišta nađu na toj listi, ali je za to potrebno daleko bolje financiranje znanosti u Republici Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu je i unatoč tomu pokazalo svoju znanstvenu snagu i dokazalo da jest lidersko sveučilište te da Hrvatskoj treba jedno ugledno veliko sveučilište s dugom tradicijom koje dobro surađuje s ostalim javnim i privatnim sveučilištima ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. O znanstvenoj snazi Sveučilišta u Zagrebu posebno govori i činjenica da sam tijekom svojih dvaju mandata u posljednjih osam godina promovirao čak 3955 doktora znanosti.

Imajući u vidu međunarodnu suradnju s drugim sveučilištima u svijetu, Sveučilište u Zagrebu ima sklopljene međunarodne sporazume s više od 180 sveučilišta širom svijeta, od čega npr. čak 18 sa sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, intenzivna međunarodna razmjena studenata i nastavnog osoblja s drugim sveučilištima svake se godine odvija putem ERASMUS+ programa. Zajedno s drugim hrvatskim sveučilištima aktivna smo članica European University Association (EUA) i Danube Rectors’ Conference (DRC), Universities in Capitals (UNICA). Posebno je reputaciji i prepoznatljivosti Sveučilišta u Zagrebu pomoglo održavanje Europskih sveučilišnih igara 2016. godine u Zagrebu i Rijeci, kad je jedan dan Rektorske konferencije EUA održan kod nas u Zagrebu. Osim navedenog, jedna smo od osam članica UNIC-a (European University of Post-Industrial Cities), a posljednja aktivnost u toj organizaciji bilo nam je npr. održavanje UNIC CityLabs Virtual Meeting u lipnju 2022. godine, u suradnji s University of Deusto iz Španjolske, a na temu migracija i socijalne uključenosti.

POTREBNA VEĆA ULAGANJA

Kakav je položaj Sveučilišta u hrvatskom društvu? Naime, često ste glasno isticali problem nedovoljnog financiranja i nedovoljnog ulaganja u znanost i visoko obrazovanje.

– Sveučilište u Zagrebu je s obzirom na svoju tradiciju od pune 353 godine neprekinuta djelovanja, od 1669. do danas, nesumnjivo bilo i ostalo, a bit će i ubuduće, stožerna hrvatska nacionalna institucija u području visokoga obrazovanja, znanosti, kulture i umjetnosti, transfera tehnologije i znanja, društvenih djelatnosti i čuvar nacionalnoga identiteta, čuvar hrvatskoga jezika i čuvar europskih vrijednosti. Dakle, o njemu se, odnosno kao o ustanovi od posebnoga društvenoga interesa, ali i prema slovu našega Ustava, kao i o svim ostalim javnim sveučilištima, i bez obzira na to tko im bio na čelu, dužna brižno i posebno skrbiti hrvatska država. A to se, uz poštovanje temeljne odrednice djelovanja svakoga sveučilišta – sveučilišne autonomije – posebice odnosi na adekvatno financiranje. Naime, za znanstvena istraživanja koja su bitna pretpostavka temeljne djelatnosti sveučilišta, a to je što kvalitetnije visoko obrazovanje, potrebno je ulagati u prosjeku razmjerno barem toliko koliko se iz proračuna za tu svrhu izdvaja u zemljama Europske unije. Ako vidimo da se u zemljama EU-a prosječno izdvaja 2,11% BDP-a, a u Hrvatskoj samo 1,21%, da bismo mogli pratiti kvalitetu obrazovanja i znanstvenog istraživanja EU-a, morali bismo povećati izdvajanja za otprilike još toliko koliko izdvajamo sada. Primjera radi, Hrvatska izdvaja (prema podacima iz 2020. godine) samo 154 eura po stanovniku, a Njemačka preko 560. Gotovo dvostruko više od nas izdvaja susjedna nam Slovenija, a trostruko Austrija. Nikakvi novi propisi ne mogu doprinijeti kvaliteti ako nema odgovarajućeg financiranja. Kad bi tako bilo, mogli bismo patentirati perpetuum mobile.

Protekle dvije godine bile su posebno izazovne, kako su se potres i epidemija COVID-19 odrazili na visoko obrazovanje i studentski život? Kako je Sveučilište odgovorilo na nove okolnosti?

– Uistinu je pandemija stavila na kušnju cijelu Hrvatsku, pa tako i visoko obrazovanje, a Sveučilište u Zagrebu, a kasnije i okolicu u kojoj imamo dva svoja fakulteta, pogodila su dodatno dva velika potresa nanijevši i veliku materijalnu štetu. Sveučilište u Zagrebu, praktički prvo u Hrvatskoj, osnovalo je, uz pomoć Medicinskog fakulteta, krizni stožer Sveučilišta za pandemiju koji je u trajnoj suradnji s tijelima RH počeo davati smjernice za djelovanje. Sveučilište je također u vrlo kratkom vremenu prešlo na nastavu na daljinu i pokazalo da je organizacijski jako i spremno. Studenti su također disciplinirano prihvatili nove mjere i protokole te se pokazalo da zaposlenici i studenti Sveučilišta nisu bili izvor zaraze u pandemiji.

Jednako sam tako, nakon potresa u Zagrebu, u ožujku 2020., već drugi dan osnovao Stožer za procjenu šteta od potresa, kojem je na čelo stao dekan Građevinskog fakulteta prof. Stjepan Lakušić, koji je u roku od nekoliko sati organizirao da doslovno više stotina inženjera, građevinaca i statičara krene u procjenu šteta od potresa. Brzo smo procijenili štete i osigurali ekspertize statičara koji su procijenili u kojim se zgradama može nastaviti s radom, a u kojima ne.

U oba se slučaja pokazalo da je Sveučilište u Zagrebu uzdanica hrvatske države i da joj se svojim znanjima i ljudskim resursima uvijek spremno staviti na raspolaganje.

Iskustva u nastavi zbog posljedica pandemije i potresa pokazuju, a to smo i predviđali, da nastava na daljinu ne može nadoknaditi nastavu uživo, pa je Sveučilište raznim mjerama osiguravalo da se nastava na daljinu i nastava uživo uravnoteže, te sam siguran da ćemo u budućnosti s novim rektorom i upravom, uz obnovu nakon potresa, osigurati studentima kvalitetan studentski život i još bolju nastavu.

Odlazite s rektorske funkcije u jeku rasprave o prijedlogu novoga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Sveučilište je u cijelosti odbacilo prijedlog Nacrta Zakona te iznijelo svoje komentare u javnoj raspravi. Jeste li uspjeli svoje probleme raspraviti s Ministarstvom znanosti i visokog obrazovanja i uspostaviti partnerski odnos?

– Nalazimo se pred donošenjem novoga zakona, a bojim se da u njemu ima još stvari koje su se mogle značajno popraviti. Neke su manje važne, a neke više. Budući da je Senat vidio da koncepcija zakona nije kvalitetno obrazložena, odbacio je prijedlog, ali i ostavio otvorena vrata za razgovor. Mi smo predlagali da o tome s Ministarstvom vode pregovore stručnjaci sa Sveučilišta, jer senati nisu pravo mjesto za dvosmjernu raspravu. Na kraju smo uz potporu predsjednika Vlade u njegovu uredu s ministrom imali sastanak na kojem smo usuglasili izmjenu nekih za nas najproblematičnijih točaka predloženog zakona, uz dogovor da ćemo ostalo usuglašavati u javnoj raspravi. Nažalost, nakon toga nijedan prijedlog Sveučilišta u Zagrebu iznesen u javnoj raspravi nije prihvaćen. Ipak vjerujem da bi se uz malo dobre volje mogli svi ti, za nas sporni detalji ispraviti. Ovdje se ne radi o mojim primjedbama, nego su to primjedbe Sveučilišta u Zagrebu i nemaju veze s osobom rektora kao takvoga, nego sa statusom sveučilišta u društvu, autonomijom upravljanja i brigom za visoko školstvo u Hrvatskoj kao socijalnoj državi u kojoj će svaki sposoban mladi čovjek, građanin Republike Hrvatske moći studirati na najboljem mogućem sveučilištu bez plaćanja školarine jer su visokoobrazovani mladi ljudi koji će ostati u Hrvatskoj naša budućnost. Sve moguće primjedbe koje su se vezale uz moju osobu, uz trajne pokušaje nekih krugova da se u javnosti o meni stvori negativna slika, a na što ja u pravilu nisam javno odgovarao, skretanje su pažnje sa suštine primjedaba Sveučilišta u Zagrebu, a nova uprava će svakako voditi svoju vlastitu politiku i nastaviti pregovarati s Ministarstvom. Novome rektoru profesoru Stjepanu Lakušiću i njegovoj upravi želim u tome puno uspjeha, umješnosti, mudrosti, tolerancije i odlučnosti.

Želite li prokomentirati izjave ministra Fuchsa da na Sveučilištu vlada oligarhija i da se Zakon donosi zbog netransparentnog poslovanja Sveučilišta?

– Ne bih komentirao. Rektori su se do sada birali svake četiri godine, pa tako i ja dva puta. Teško je u takvim uvjetima uspostaviti istinsku “oligarhiju”. Inače, izraz “oligarh” danas je politički kompromitiran izraz. Oligarhijske strukture prije oblikuju političke stranke nego akademska zajednica. Netransparentnosti ćete puno više naći u ministarstvima, javnoj upravi i lokalnoj samoupravi, kao i u javnim poduzećima ili onima u državnom vlasništvu negoli na visokim učilištima. Sva sveučilišta imaju senate i druga kontrolna tijela, a visokim učilištima osim dekana upravljaju i stručna vijeća. Ja se u potpunosti uzdam u sposobnost i odgovornost dekana, i u tom smislu upravljati Sveučilištem u Zagrebu je zapravo lako, a podaci o financijskom i svakom drugom poslovanju sastavnica Sveučilišta i Rektorata potpuno su transparentno dostupni svim odgovarajućim službama RH. Lako je jednim okom gledati na Sveučilište, a drugim zažmiriti na sve ostalo. Smatram da je ministar Fuchs iznimno sposobna osoba, s kojim se dobro poznajem i kojeg u tom smislu cijenim, što je i pokazao svojim djelovanjem u srednjem i osnovnom školstvu, ali nemamo jednake poglede na djelovanje javnih sveučilišta, upravljanje njima i na njihovu ulogu u Hrvatskoj kao socijalnoj državi te akademskoj slobodi lišenoj utjecaja politike. Uostalom, ostatak mojega mandata kao rektora u vrijeme objave ovog intervjua brojat će se u danima.

Imate li savjet za novoga rektora i upravu Sveučilišta u Zagrebu?

– Nemam nekih posebnih savjeta, a već smo i ja i aktualni prorektori, koji su na funkciji još vrlo kratko vrijeme, obećali pomoć na bilo kojem području ako to bude zatrebalo.

I za kraj, pozdrav za studente, nastavnike i zaposlenike vašeg Sveučilišta u Zagrebu.

– Svim studentima, nastavnicima i zaposlenicima Sveučilišta u Zagrebu zahvaljujem za velik trud u proteklih nekoliko godina, kao i za uspješan odgovor na izazove pandemije COVID-19, potresa, kao i podfinanciranja obrazovanja i znanosti. Svima, kao i novom rektoru te novim članovima Uprave Sveučilišta, želim uspjeh u radu u predstojećoj 2022./2023. akademskoj godini i nadalje.

Također bih zahvalio svoj petorici ministara s kojima sam surađivao od 2014. godine, od prof. dr. sc. Vedrana Mornara do aktualnog ministra prof. dr. sc. Radovana Fuchsa, kojem želim da bude uspješan u nastavku svojeg mandata, ali bih volio i da maksimalno uvaži primjedbe i prijedloge akademske zajednice u pogledu novoga Zakona o znanosti i visokom obrazovanju, a posebno one najvećeg i najvažnijeg sveučilišta u RH. Zahvalio bih i svim članovima Rektorskog zbora s kojima sam vrlo uspješno surađivao tijekom posljednjih osam godina. Na uspješnoj suradnji zahvaljujem uredništvu i dosadašnjim urednicima Universitasa. Pomoć prorektora i svih službi Rektorata te dekana i prodekana sastavnica Sveučilišta bila je nemjerljiva u proteklih osam godina – od srca vam svima hvala!