Dvije trećine Hrvata bori se s previše kilograma

Glavni uzrok eskalacije debljine posljednjih godina sjedilački način život. Posebno kod djece i mladih koji su igre i zabavu na otvorenom zamijenili igrama na mobitelima i drugim dostupnim im ekranima
prof. dr. sc. Davor Štimac, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Prema istraživanju provedenom 2019. godine, dvije trećine stanovnika Hrvatske ( točnije njih 65 posto) ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu (42 posto prekomjernu tjelesnu masu i 23 posto debljinu), dok 1 posto odraslih spada u kategoriju pothranjenih.

Uz iznimku onih starijih od 75 godina, što je viša dobna skupina to je i veći udio osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom: najniži udio zabilježen je među odraslima u dobi od 18 do 24 godine (27 posto), dok je među onima koji su u dobi od 65 do 74 godine zabilježen najviši udio (79 posto) – slično je i kada gledamo samo udio onih s debljinom (6 posto naprema 29 posto).

Uzorak je također jasan s obzirom na razinu obrazovanja. Udio osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom pada kako raste razina obrazovanja. Dok je u 2019. godini udio odraslih s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom među onima s niskom razinom obrazovanja bio 73 posto, među onima sa srednjom razinom obrazovanja bio je 66 posto, a među onima s visokom razinom obrazovanja 53 posto. Udio osoba s debljinom također pada s razinom obrazovanja, od 33 posto odraslih s niskom i 23 posto sa srednjom do 14 posto odraslih s visokom razinom obrazovanja.

A udio odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom značajno se razlikuje u pojedinim državama članicama Europske unije.

– Situacija je više nego alarmantna, jer smo prema posljednjim podacima Eurostata uz Maltu najdeblja nacija u Europi. Imamo čak 65 posto prekomjerno teških i osoba s debljinom u ukupnoj populaciji.  Podaci su za muškarce gori nego za žene, i njih je u toj kategoriji  čak 73 posto,  dok je žena oko 58 posto.  Udio osoba s debljinom odnosno indeksom tjelesne mase iznad 30 je čak 23 posto. Primjećuje se da se krivulja rasta udjela debljine uspjela usporiti za žene, dok je kod muškaraca situacija sve ozbiljnija. Nismo još došli do brojki kakve su trenutno u SAD, no trendovi su slični s odmakom od desetak godina. To znači da se dovodi ozbiljno u pitanje i duljina prosječnog trajanja života koji će se početi smanjivati ukoliko se ovakvi trendovi nastave, pa sve više govorimo o paradoksu koji bi se mogao dogoditi. A to je da će djeca živjeti kraće od svojih roditelja, komentira u razgovoru za Universitas prof. dr. sc. Davor Štimac s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Štimac je bivši ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Rijeka i predsjednik Hrvatskog društva za debljinu, po čemu je zapravo savršeni sugovornik za ovu problematiku.

Nastave li se ovakvi trendovi, djeca će živjeti kraće od svojih roditelja

Stoga nas je zanimalo što je razlog ovako visokoj stopi pretilosti, ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europskoj uniji. Iako je naša zemlja pri vrhu te nesretne ljestvice, dok su istovremeno najniži udjeli prekomjerne tjelesne mase zabilježeni u Italiji (46 posto), Francuskoj (47 posto) i Luksemburgu (48 posto).

PREVIŠE SJEDENJA I JEDENJA

Za profesora Štimac nema sumnje – način života se promijenio, unosimo puno više hrane no što nam je potrebno, ljudi sve manje rade fizički, što znači da se i manje kreću. Vezani su uz ekrane i radni stol , a kod kuće  – za fotelju:

– Doprinijela je tome dodatno i koronavirusna infekcija koja je ljude još više uvukla u kuće. Kod mnogih je izostao i onaj uobičajeni odlazak na posao i time uvjetovana mobilnost. Ponuda hrane je iznad naših potreba, pretežito su to visokokalorični proizvodi koji su nam dostupni na svakom koraku i vrlo je teško odoljeti im. Neki kažu da je debljina posljedica normalne reakcije normalnih ljudi na nenormalne okolnosti koje ih okružuju. Tjelesna aktivnost se propagira više no ikad, no čini se da je to više deklarativno. Ljudi druženja i dalje, ili čak sve više, organiziraju uz hranu i piće. Odlasci u prirodu više su izuzetak, nego pravilo, a kad pogledate prekrasnu obalu, šetnice i plaže koje imamo u našem kraju, one su mjesto okupljanja samo u dva ili tri najtoplija mjeseca u godini.

Zanimalo nam je koliko točno na prekomjernu težinu utječe nezdrava prehrana, a koliko sjedilački način života i nedovoljno fizičke aktivnosti? Naš sugovornik odgovara kako se donedavno govorilo se da je ključan čimbenik za nastanak debljine prekomjerni unos hrane, no neke su analize pokazale da potrošnja hrane ne raste koliko raste broj onih koji su prekomjerno teški i debeli.

– Iz toga se nameće zaključak da je glavni uzrok eskalacije debljine posljednjih godina sjedilački način života. Posebno kod djece i mladih koji su igre i zabavu na otvorenom zamijenili igrama na mobitelima i drugim dostupnim im ekranima. Čini se da je tu i izvor izraženijeg porasta tjelesne težine u muškom dijelu populacije koji je uz takve aktivnosti više vezan.

Neki kažu da je debljina posljedice normalne reakcije normalnih ljudi na nenormalne okolnosti koje ih okružuju

Informacije s početka teksta dio su rezultata Europske zdravstvene ankete (European Health Interview Survey, EHIS; treći val) koje su 2021. objavili  Eurostat i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Europska zdravstvena anketa mjeri zdravstveno stanje, odrednice zdravlja i korištenje zdravstvene zaštite među građanima Europske unije.

Prema tom istraživanju, u svim državama članicama Europske unije, muškarci više muku muče s debljinom nego žene. Najveće razlike zabilježene su u Luksemburgu (59 posto muškaraca prema 38 posto žena), Češkoj (70 posto prema 51 posto) i Cipru (59 posto prema 41 posto). I u Hrvatskoj je zabilježena velika razlika po spolu, pa je tako 73 posto muškaraca imalo prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu u odnosu na 59 posto žena.

Ne treba stoga biti previše mudar da bi se zaključilo kako je debljina jedan od najvećih javnozdravstvenih problema i izazova današnjeg društva, te je globalno prihvaćena kao važan promjenljiv zdravstveni rizik za kronične bolesti. Opseg problema poprimio je epidemijske razmjere – više je od 700 milijuna odraslih osoba s debljinom u svijetu.

SVAKO TREĆE DIJETE JE PRETILO

Pitanje ostaje, jesmo li stoga kao društvo uopće svjesni koliko je pretilost opasna po naše zdravlje? Čini se da nekako olako shvaćamo tu problematiku, s čime se slaže i prof. Štimac:

– Debljina se puno više doživljava kao estetski problem koji se najviše problematizira upravo u ovo doba godine kad zbog sezone sunčanja i kupanja naša tijela više izlažemo pogledima okoline. Možda upravo zbog toga je danas problem debljine kod nas nešto manji u žena koje izloženost dodatno motivira na veću discipliniranost. Međutim, debljina je prvenstveno zdravstveni problem. Ona ima prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti svoju šifru koja je nažalost jedna od najčešće zaboravljenih u nalazima liječnika i bolničkim otpusnim pismima. Iako više od 2/3 populacije ima prekomjernu tjelesnu težinu ili su osobe s debljinom, kod manje od 1 posto pacijenata to je evidentirano u medicinskoj dokumentaciji.

Dakle, jasno je kako debljina predstavlja puno veći problem od estetskog, i to je bolest pred kojom zatvaramo oči, ističe ovaj riječki profesor i liječnik. Objašnjava kako je debljina povezana uz niz bolesti srčanog i respiratornog sustava, šećernu bolest, bolesti zglobova, gastrointestinalne tegobe, bolesti bubrega, stanja anksioznosti i druge ozbiljnije psihijatrijske poremećaje. Velik je i broj zloćudnih bolesti koje se značajno češće javljaju u prekomjerno teških i debelih.

Tjelesna se aktivnost sustavno zanemaruje, od toga da često ne postoje školske i fakultetske dvorane za tjelesni odgoj do toga da je opterećenje teoretskom nastavom takvo da predstavlja jedinu ozbiljnu brigu svakog studenata i đaka

Nažalost, kao i kod brojnih drugi epidemioloških kriza tijekom povijesti, i ovdje su najranjivija skupina oni najmlađi. Primjetan je sve veći problem prekomjerne težine i kod djece, mladih. Posebno su poražavajući podaci za djecu među kojima je oko 35 posto onih s prekomjernom tjelesnom težinom i debljinom,  u odnosu na komparativne vrijednosti pred petnaestak godina kada je taj postotak iznosio 20 posto:

– To znači da je, primjerice, u školskoj dobi djece od devet godina, na kojima su rađene analize, danas prekomjerno teško ili debelo više no svako treće dijete. Podsjetio bih da su ta debela djeca kasnije u više od 80 posto slučajeva debeli adolescenti, odnosno osobe s debljinom kroz čitav životni vijek, naglašava prof. Štimac.

Pitamo ga kakva je situacija u njegovom gradu, Rijeci, gdje je nedavno bio kandidat za gradonačelnika. Začuđujuće, odgovara, među mladima po pitanju debljine nema veće razlike u Hrvatskoj među regijama. Po posljednjim podacima, čak je nešto više prekomjerno teške i debele djece u mediteranskom području naše zemlje. To je europski trend jer na prvih pet mjesta po debljini djece i mladih u Europi su upravo mediteranske zemlje. Antipod je Skandinavija gdje ih je najmanje.

– Globalizacija koja nas je zahvatila posebno kod mladih diktira obrasce ponašanja koji je slijede. Svijest o značaju prehrane, posebno mediteranskoj dijeti, kod mladih nije razvijena, a mi je kroz sustav obrazovanja ne njegujemo dovoljno. Dostupnost nezdravih prehrambenih artikala u školama i u blizini škola je takva da ju je nemoguće izbjeći. Studenti pak imaju na raspolaganju obroke po vrlo povoljnim studentskim cijenama pa je i kod njih dostupnost obilja hrane prisutna.

KORONA I ZANEMARIVANJE TJELESNE AKTIVNOSTI

Kada se podrobnije analizira sustav školovanja od osnovne škole do fakulteta, dolazi se do još jednog poražavajućeg zaključka – tjelesna se aktivnost sustavno zanemaruje, od toga da često ne postoje školske i fakultetske dvorane za tjelesni odgoj do toga da je opterećenje teoretskom nastavom takvo da predstavlja jedinu ozbiljnu brigu svakog  studenata. Dobro je poznato iz relativno novih istraživanja, dodaje na kraju naš sugovornik, da djeca i mladi danas, uz izuzetak onih koji se ozbiljno bave sportom, imaju u prosjeku slabije fizičke predispozicije, no što su ih imali njihovi roditelji.

Kako pak smo protekle dvije godine živjeli u nenormalnim uvjetima globalne pandemije koronavirusa, raznoraznih lockdownova, restrikcija kretanja, je li porast osoba s prekomjernom težinom u korelaciji s globalnom pandemijom koronavirusa posljednje dvije godine? Nažalost, ali očekivano, jeste, zaključuje prof. dr. sc. Davor Štimac razgovor za Universitas:

– Pokazalo se da je koronavirusna infekcija dovela do toga da je broj osoba s debljinom dodatno porastao, zbog slabije mobilnosti u vrijeme pandemije. O tome imamo tek  mali broj podataka i to iz zemalja koje su u provođenju ispitivanja bile najbrže. Prvi rezultati pokazuju da se u dvije godine korone trend debljanja povećao kao u pet ili deset godina pod normalnim okolnostima. Rezultati su i za Hrvatsku predvidivi i svakako nepovoljni!

---

LIJEČENJE JE UVIJEK SKUPLJE OD PREVENCIJE

Bi li država trebala više ulagati u preventivne programe, edukaciju, poboljšanje prehrane u vrtićima, školama, studentskim menzama, besplatne i svima dostupne sportsko-rekreativne sadržaje?

DAVOR ŠTIMAC: Ulaganje u preventivne programe pitanje je cjelokupne državne politike i svaka kuna koja se u takve programe uloži višestruko se vraća. Liječenje brojnih bolesti koje proizlaze iz debljine, kao i samo liječenje debljine puno je skuplje od prevencije. O debljini i zdravlju trebalo bi puno više govoriti i pisati.  Gotovo da nema ministarstva koje ne može svojim odlukama utjecati na zdravlje nacije, stvaranje zdravog okruženja, razvijanje zelenih politika i ekološke svijesti. To će promijeniti i pristupe u sustavima obrazovanja i i zdravstva koji nam se površnim gledanjem čine pretežito odgovornim za problem o kojem govorimo, a koji je ipak  puno širi. 

---

ZNAMO LI ŠTO NAM DJECA UOPĆE JEDU?

Svijest o značaju prehrane, posebno mediteranskoj dijeti, kod mladih nije razvijena, a mi je kroz sustav obrazovanja ne njegujemo dovoljno

Budući da sam na primjeru vlastite djece primijetio da ih se u vrtićima i školama ne „hrani“ s baš pretjerano zdravom hranom, očito  je povećanje pretilosti kod djece vezano i uz kvalitetu namirnica koje „unose“ u sebe. Nutella na bijelome kruhu za doručak vrtićanaca samo je jedan primjer. Fish fingersi iz dubokog ulja umjesto prave ribe petkom je drugi. Kako to promijeniti, pitamo profesora Davora Štimca:

– Problem je nešto manje izražen u vrtićima, nego u školama jer ga je u najmlađoj dobi lakše kontrolirati. U vrtićima je vrijeme za obroke organizirano na način da je osigurana dovoljna količina vremena pa se odgajatelji mogu koncentrirati na to što i kako djeca jedu. U školama su odmori i nastava koncipirani tako da gotovo isključuju mogućnost toplog obroka pa se samim time djeca što su starija nezdravije hrane. Osim toga dozvoljavanje, da ne kažem poticanje otvaranja brojnih lokala brze prehrane baš u blizini škola, kao i postavljanje aparata za zaslađena pića, slatkiše i grickalice u školske prostore, presudno je u stvaranju nezdravih navika. Kod kuće su djeca sve više prepuštena sama sebi, roditelji uglavnom rade i sve je manje obitelji gdje žive tri generacije zajedno pa su bake ili none sve manje uključene u odgoj i prehranu djece.

Kako bi zapravo prehrana školarca i studenata trebala izgledati?

– Čini se da je najveći problem u višim razredima osnovne i srednjoj školi gdje su učenici gotovo u potpunosti prepušteni sami sebi, odnosno izazovima nezdrave i jeftine hrane. Kod studenta je situacija ipak znatno bolja, postoje mogućnosti unosa toplog obroka u studentski menzama pa i na fakultetima po vrlo povoljnim cijenama i s namirnicama kontroliranog porijekla.  Studenti kao punoljetne osobe koje pretendiraju širokom spektru znanja sve više prepoznaju važnost prehrane kao jedan od čimbenika u postizanju boljih rezultata na studiju ali i u životu općenito. Mladi bi trebali prepoznati važnost doručka i opasnosti unosa velikih količina hrane u kasnim večernjim satima. Važno je svakako i unositi  dovoljnu količinu tekućine, najbolje vode. Sve više studenata na predavanjima se može vidjeti s bočicama vode i taj trend je svakako za pohvaliti.