
Godinu dana nakon Trga: Prosvjetari i dalje podcijenjeni i potplaćeni
Od velikog prosvjeda nezadovoljnih nastavnika u srcu Zagreba prošlo je točno godinu dana. Jeste li bili na tome prosvjedu? Jeste li bili zadovoljni potpisanim sporazumom ili ste i vi to doživjeli kao još jednu „kapitulaciju“ vječnih sindikalaca? Prisjetimo se najdugovječnijeg štrajka u našem školstvu i prosvjeda na Jelačić placu
”Srušit ćemo Vladu (Kalembera)”, ”Ne želim u Irsku”, ”Igre moći, neće moći”, „Ne diže se svima jednako“, „Škola za život, plaća za krepat“… Ovo su samo neke od poruka s transparenata kojima su prosvjetari iz cijele zemlje prije točno godinu dana prosvjedovali na Trgu bana Jelačića u srcu Zagreba.
Stigli su iz cijele Hrvatske u Zagreb u više od 200 autobusa, a prema nekim procjenama okupilo ih se više od 20 tisuća. Prosvjed na Trgu bio je kulminacija štrajka kojim su tražili povećanje koeficijenata složenosti posla za 6,11 posto. Svi su bili ustrajni i složni u borbi za svoja prava pa je štrajk u školama potrajao dugih 36 dana. Sindikati i Vlada su se tada konačno dogovorili i potpisali sporazum – povećanje koeficijenta u tri navrata, u tri rate.
Međutim, iako je štrajk završio, a djeca se vratila u škole, brojnim je prosvjetarima ostao gorak okus u ustima i osjećaj da su ih „vječni sindikalisti“ ponovno izigrali, jer su (opet) pristali na mrvice sa stola…
Pročitajte sjećanja i dojmove, na godišnjicu najvećeg prosvjeda učitelja i profesora u povijesti samostalne Hrvatske.
I dalje podcijenjeni i potplaćeni
– Nije tajna da je najdugotrajniji štrajk u školstvu ujedno i najmasovnija obustava rada u javnoj djelatnosti i danas tema u zbornicama i školskim hodnicima. Magična brojka od 6,11 % bila je okidač za bunt protiv sustavnog zanemarivanja i loše Vladine politike prema obrazovanju i trajne društvene nepravde prema prosvjetarima. Gorak okus dogovora ali ipak nekakav okus ostavila je činjenice da se koeficijent povećava u tri vala, te da nastavno osoblje ostvaruje povećanje kroz dodatke. Školska godina uspješno je privedena kraju bez obzira na pandemiju. Obrazovni radnici bili su učinkoviti i prilagodljivi tijekom pandemije i to u vrlo kratko vrijeme. Novi način pripreme i organizacije nastave zahtijevao je dodatni angažman i napore i nastavnika i učenika i roditelja. Nakon svega jednog tjedna početnih prilagodbi novonastaloj situaciji nastava je ustrojena i školska godina nije prekinuta. Prosvjetari iako znatno opterećeniji i zanemareniji tijekom nastave na daljinu, pristaju na prolongiranje drugog povećanja koeficijenta u lipnju te pristaju na 1. siječnja 2021. A onda ponovno slijede razgovori, pregovori i dogovori predstavnika javnih i državnih službi i Vlade. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje hoće li Vlada ispuniti dogovor i s 1. siječnjem 2021. povećati osnovicu plaće za 4 posto. Osjećaj podcijenjenosti, a zajedno s njim i potplaćenosti učiteljske profesije isti je kao i u listopadu 2019. godine. I konačno, Vlada se obvezuje da će uz povećanja osnovice za sve javne službe, svom nastavnom i nenastavnom osoblju u sustavu odgoja i obrazovanja biti isplaćena, štrajkom izborena povećanja. Unatoč obećanjima, ponovno se u nama probudio gorak okus iako smo uspjeli potvrditi sve rezultate prošlogodišnjeg štrajka. Je li se što promijenilo u društvu? Jesmo li kao prosvjetari zadovoljni? Je li se promijenio odnos prema obrazovanju i javno mnijenje prema prosvjetarima? Gorak okus na sve što se dogodilo kada je u pitanju obrazovanje dovoljno je snažan te se puno toga mora promijeniti kako bi postali sretno društvo, sretnih pojedinaca.
Sanja Pavlović Šijanović, profesorica informatike
Davor Šijanović, profesor tjelesnog
Gimnazija Vukovar
(bračni par prosvjetara)
Sindikalizam s odgodom i na rate = kapitalacija
– Sjećate se još, vjerujem, velikog prosvjeda učitelja na glavnom zagrebačkom trgu. Sve je bilo nekako veliko tog dana; velika masa učitelja i nastavnika, veliko nezadovoljstvo, velika očekivanja, veliki govori velikih sindikalista na bini, a veliko je, upravo ogromno, bilo i razočaranje koje je ispunjavalo svakog od nas u narednim danima. U zemlji u kojoj su vječni samo Hajduk, Joža Manolić i sindikalni lideri, sindikalizam s odgodom i na rate, očito, naša je sudbina i njihov glavni trademark, plafon sindikalne imaginacije. Prosvjedom smo tražili povećanje koeficijenata za 6% odmah, jer je novca za to bilo; pitanje je samo prioriteta. Sindikalni je tercet, međutim, s Vladom potpisao sporazum na rate, odnosno, kapitulaciju. Posljedično, danas smo u situaciji da do siječnja 2021. možete podnijeti sudske tužbe zbog neisplate dijela osnovice za 14 plaća od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine; prosječno je riječ o nekih šest tisuća kuna po nastavniku. Novca ima, kako je to pokazao i sporazum Vlade i sindikata javnih službi u petak, 13.studenog. Ne pristajemo više na sindikalne ribičke priče jer plaćamo članarinu i za svoj novac tražimo više. Život, uostalom, i jest borba; život uglavnom lomi one najjače, da bi im pokazao da mogu ustati još jači. Slabe najčešće ne dira, jer oni ionako život provedu na koljenima. Vrijeme je da se počnemo boriti za svoje.
Ivan Plantić, učitelj povijesti i geografije
Osnovna škola Smokvica, otok Korčula
Popularna glazbena skupina Elemental snimila je tada i pjesmu podrške “SOLIDARNOST”. Kako kažu iz samog benda, pjesma je napisana, snimljena, miksana i masterirana unutar 12 sati u nedjelju 24. studenoga 2019. Službeni vertikalni spot napravljen je tijekom istog popodneva, a sastavljen je od video materijala i fotografija štrajka iz 75 škola pa u spotu sudjeluje preko 1000 prosvjetnih radnika