Aktivno protiv Parkinsona 11. travnja na Cvjetnom trgu u Zagrebu
Pod motom „Aktivno protiv Parkinsona - OPET MOGU SVE“ cilj je na Trgu Petra Preradovića okupiti one koji žive s Parkinsonovom bolesti jer socijalni kontakt potiče mentalnu aktivnost koja je uz tjelesnu ključna za kvalitetu života oboljelih
Udruga „Parkinson i mi“ ove će godine, nakon dvije godine virtualnih izdanja, po jedanaesti put u Zagrebu organizirati uživo obilježavanje Svjetskog dana Parkinsonove bolesti – 11. travnja, kako bi upozorila javnost o ovoj progresivnoj neurološkoj bolesti za koju još nije pronađen lijek, ali postoje terapije zbog kojih je moguć kvalitetan život s Parkinsonom. Pod motom „Aktivno protiv Parkinsona – OPET MOGU SVE“ cilj je na Trgu Petra Preradovića od 11 do 13 sati uživo okupiti one koji žive s Parkinsonovom bolesti jer socijalni kontakt potiče mentalnu aktivnost koja je uz tjelesnu ključna za kvalitetu života oboljelih.
Kako bi ukazala na važnost fizičke aktivnosti Udruga „Parkinson i mi“ na Cvjetnom trgu u suradnji s Hrvatskim stolnoteniskim savezom organizira ping-pong radionicu, dok će plesni studio Fredi demonstrirati vještinu plesanja tanga. Također, na informativnom štandu Udruge zainteresirani građani će moći preuzeti brošure o Parkinsonu, promotivne materijale i crvene tulipane, kao simbol borbe protiv ove bolesti
„Izolacija i socijalno distanciranje nikako ne pridonose dobrom stanju oboljelih od Parkinsonove bolesti. Prema nekim studijama prolongirani stres može razotkriti mnoge latentne kliničke slike Parkinsonove bolesti tako da postoji mogućnost da za vrijeme i nakon ove pandemije svjedočimo većem broju dijagnosticiranih bolesnika s Parkinsonovom bolesti. U pred-pandemijskom razdoblju u govorili smo o 15 tisuća oboljelih u Hrvatskoj“, upozorava predsjednica Udruge „Parkinson i mi“ doc. dr. Vladimira Vuletić, predstojnica riječke Klinike za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka.
Po završetku programa na Cvjetnom trgu o iskustvu života s Parkinsonom: od dijagnoze preko očaja do odlučne borbe, govorit će autorica romana „Kiša boje tulipana“, bosanskohercegovačka književnica i umjetnica Sanijela Matković u 13 sati u obližnjoj Knjižnici i Čitaonici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 5.
Udruga Parkinson i mi osnovana je 2010. godine u svrhu unapređenja života oboljelih od Parkinsonove bolesti te okuplja više od četiri stotine bolesnika koji kroz edukaciju, terapiju, savjetovanje i povezivanje s različitim stručnjacima uče kako se lakše nositi s ovom bolešću u svakodnevnom životu te kako pomoći drugim oboljelima. Ponosni smo što imamo podružnice u Rijeci, Zadru i Splitu gdje će se na sličan način obilježiti ovaj dan.
U Zagrebu gostuje autorica „Kiše boje tulipana“ – intimne ispovijesti o životu s Parkinsonom
„Kad sam čula da imam Parkinsonovu bolest osjećala sam se prognanom, odbačenom, od života, od sreće…“, piše autorica romana „Kiša boje tulipana“ Sanijela Matković hrvatska i bosanskohercegovačka književnica iz Širokog Brijega čije je predstavljanje organizirano u povodu Svjetskog dana Parkinsonove bolesti 11. travnja u 13 sati u zagrebačkoj Čitaonici i knjižnici Bogdana Ogrizovića.
Autorica Sanijela Matković sa zagrebačkom publikom će podijeliti iskustvo suočavanja s dijagnozom kronične bolesti opisano u romanu „Kiša boje tulipana“. U godinama kada je smatrala da su se sve kockice posložile na profesionalnom i privatnom planu, dogodio se Parkinson. Nevjerica, bespomoćnost, očaj, osjećaj beznađa, prve su reakcije na nastalu situaciju, a onda dolazi smirivanje i prihvaćanje života sa svime što on sobom nosi.
Kroz jednostavne opise situacija prikazuje izazove koje u živote oboljelih donosi Parkinson: „…iznenadio me moj nečitak rukopis. Jednostavno nisam uspijevala oblikovati slova kao inače. A bila sam prepoznatljiva po lijepom rukopisu, onom pravom školskom u kojem su se razaznavale, tanka i debela linija. No danas nije bilo ni traga tom rukopisu. Svakodnevno sam se sudarala s novim nepoznanicama u svom ponašanju. Bile su nepoznate, baš kao i razlog njihovog nastanka“.
Parkinson progresivno oboljenje malog mozga, ili bolest pokreta s kojom se, ističe autorica, treba naučiti živjeti. Osoba mora pronaći snagu i boriti se, jer stav i ponašanje bitno utječu na to kako će se bolest razvijati.
„Bilo je bitno izboriti se s grčevima i tremorom koji su prijetili mojim mišićima. A plivanje je u toj priči bilo idealna opcija……Prestala sam se forsirati u svakom smislu. Većinu vremena sam posvećivala sebi i svojim potrebama, a ostalo – što se stigne. Bolest te zaustavi tamo gdje nisi znao sam usporiti. Parkinson je zahtijevao posvećenost; tjelesnu, mentalnu, duhovnu, psihičku… U jednom trenutku, a pomodan naziv za to je „prosvjetljenje“ shvatila sam kako moj život pripada meni, kao i moje tijelo. Od moga stava ovisi sve, a nema tog grča koji će sapeti moju tvrdoglavost!“, navodi se u dnevničkim zapisima „Kiše boje tulipana“.
